SWOT ANALIZA

Luksuzna jahta Mirakul 40 ostvareni je san panonskog brodograditelja. Na ovogodišnjem sajmu nautike na Zagrebačkom velesajmu najveća i najskuplja jahta stigla je iz brodogradilišta u Markuševačkoj Trnavi nadomak Zagreba. Kad je krenuo u posao, bravar Klaudio Grginić malo je znao o brodovima. U početku se na brodu radilo mjesecima, a danas ih na godinu sagradi desetak i prodaje diljem svijeta.

Najveće i najskuplje plovilo netom održanoga 27. sajma nautike na Zagrebačkom velesajmu izložio je vlasnik i direktor tvrtke Grginić jahte Klaudio Grginić. Mirakul 40 dug 12 metara kupca će stajati tri milijuna kuna, ali ono što možda najviše izdvaja tog brodograditelja je to što brodove gradi u zagrebačkom naselju Markuševačka Trnava, podno Sljemena, a ne na moru. I još nešto. Riječ je o čovjeku koji je najprije osnovao bravarski obrt 2000. i ni na kraj pameti nije mu bilo da će jednog dana graditi brodove. No, kupnja prvog broda sve će promijeniti i potaknuti ga da od ljubavi prema brodovima napravi biznis.

Tvrtka je osnovana 2009., a prvi svoj brod Mirakul 30 prodao je dok je još imao bravarski obrt. Bravarija je bila obiteljska tradicija, koju je Klaudio naslijedio od svoga djeda Blaža Šanteka. Djed i danas, nakon što mu je unuk odjedrio u druge vode, još uvijek radi čuvajući obiteljsku tradiciju. Klaudio je pak uvijek želio imati mali brod, koji je i kupio prije više od deset godina. Upravo će taj brodić biti poticaj da krene u gradnju jahti.

Ideja i motiv da krenem u gradnju našeg Mirakula nastali su kad sam kupio rabljeno malo plovilo koje je trebalo služiti meni za razonodu, ali na kraju, razočaran površnošću i mnogobrojnim manama na njemu koje čovjek vidi tek kada plovi, pomislio sam da bih ja to sve drugačije posložio. I tako je to krenulo, malo po malo uz pomoć ljudi koji su nekada bili u tom poslu i s ljubavi prema moru i brodovima odvažio sam se na gradnju svog plovila od kalupa do zadnjih detalja – priča Klaudio.

Kao i svaki početak, i njegov je bio težak, dug i mukotran. A povrh svega u taj je posao krenuo 2009., u vrijeme kad je u razvijenom svijetu već trajala gospodarska kriza, koja je kucala i na naša vrata, a prve njezine žrtve bili su uz proizvođače namještaja i automobila te transporta i – graditelji plovila. Kao totalni početnik upustio se u djelatnost koja je tada doživjela velik pad u proizvodnji. No, kako dodaje njegova supruga Monika, jedan od njegovih glavnih aduta je upornost, pa iako je prve godine prodao samo dva broda, to ga nije pokolebalo. Bilo je problema najprije s kalupima pramca, krova i drugih dijelova jahte, čija izrada traje koliko i gradnja plovila. Događalo se da kalup nije dobar, pa bi morali raditi novi. A nakon što izrade kalup, slijedilo bi izlijevanje raznih materijala za dijelove jahte i, kako priča, bio je to u početku dugotrajan, višemjesečni proces čiji su završetak svi zajedno slavili.

Danas Mirakul 30 sagrade za mjesec i pol dana, a na godinu ih naprave desetak. Dugo je razmišljao kako nazvati brod, a s obzirom na to da je i čudo bilo da on kao obrtnik, i to iz Zagreba, gradi brodove, zaključio je da je najbolje da se brod zove Mirakul (čudo) 30 (broj stopa, što znači da mu je dužina devet metara). U početku su kupci uglavnom bili stranci i to oni koji nisu mnogo marili za brendove i kojima je, kaže, najvažnije bilo da kupe kvalitetan brod. To smo im mogli ponuditi, a naša je prednost bila dosta niža cijena od one drugih brodova iste klase. Nismo brend, ali uspjevamo naći kupce – ističe Grginić.

Plovila kupuju uglavnom stranci, sportaši, biznismeni, doktori, odvjetnici… zanimljivo je da jedna jahta plovi švicarskim Bodenseeom, druga pak Dunavom, a jedna je u Crnom moru u vlasništvu Ukrajincu. Kupuju ih i u Italiji, Austriji, Sloveniji, jedna je prodana u Ujedinjene Arapske Emirate, a posljednjih godina, možda i zbog izlaska iz recesije i povećanog optimizma, javlja mu se sve više kupaca i iz Hrvatske. Iako su ga bankari pratili, ne čudi da su i sami bili skeptični, jer kako kaže Klaudio, nitko nije vjerovao da će netko nepoznat iz Markuševca uspjeti u ostvarenju svojeg sna.

Potvrdu da ipak radimo dobru stvar dobili smo nakon mnogobrojnih priznanja iz svijeta struke i od zadovoljnih kupaca za naše plovilo Mirakul 30 pa smo plasirali na tržište gumenjak Shark BF 23 i nakon toga motornu jahtu Mirakul 40, koja je 2015. osvojila nagradu nautičkog portala NauCat za hrvatski brod godine – kaže Grginić. Mirakul 40 njegov je najveći i najbolji brod. Svaki detalj ručno je rađen tri mjeseca. Po čemu je pak Shark (morski pas) dobio ime, kaže da ne zna, osim što mu se svidio taj naziv. Grginić jahte gradi prema narudžbi, odnosno proizvede osnovni model, a kao i kod automobila, naručuje se i dodatna oprema, pa tako netko želi primjerice kuhinju, netko ne. Plovila su, tvrdi, napravljena od visokokvalitetnih materijala, prema najnovijim standardima, a većinu nabavljaju kod domaćih proizvođača te manji dio u Italiji i Francuskoj.

Kaže da imaju kupce koji su od Grginić jahti kupili više plovila koja iznajmljuju te kupce koji nakon par godina plovidbe Mirakulom 30 naručuju novi ili veći Mirakul 40. Upravo je ponuda jednog staroga kupca prije pet godina sudbinski utjecala da se Grginić okuša i u čarterskoj floti. Naime, kupac koji je od njega kupio Mirakul 30 nakon nekoliko godina se javio da želi novi brod i ponudio je spomenuti rabljeni Mirakul 30 pod račun. Grginić je pristao i došao na ideju da krene u čarter dok ne proda stari brod. Odvezao ga je u Biograd i nije bio ni svjestan koliko je to bio dobar potez jer se posao počeo širiti. Danas imaju svoju flotu u Biogradu, i to četiri broda raznih veličina. Bio je to iskorak u turizam, koji se proširio na iznajmljivanje vile na otoku Viru, a lani su i od tog biznisa uspjeli ostvariti dobre prihode. Luksuzno opremljeni apartmani s bazenom te uz suradnju s turističkim agencijama, a što se poklopilo s jako dobrom lanjskom turističkom sezonom u Hrvatskoj, pokazalo se, mogli bi biti solidan izvor prihoda.

Kao i kod čartera, i na taj ga je projekt potaknuo kupac njegova broda koji mu je umjesto plaćanja ponudio kompenzaciju zemljištem na Viru. Pristao je, kaže dvije godine ništa nije gradio, a onda je 2016. krenuo i lani dovršio vilu, koju je odmah počeo iznajmljivati. A onda je kupio još jedan komad zemlje na Viru, na kojem planira graditi još apartmana. Iako u ovom trenutku ne može reći koliki su mu bili lanjski prihodi, vjeruje da su ipak veći nego u 2016., i zbog prodaje brodova, ali i zbog iznajmljivanja apartmana. U 2016. prihod mu je, prema Poslovnoj Hrvatskoj, iznosio 5,6 milijuna kuna, što je dva milijuna kuna više nego godinu ranije. Dobit je 2016. iznosila 126 tisuća kuna, gotovo dvostruko više nego godinu ranije, a proda li najnoviji brod za tri milijuna kuna, prihodi će drastično porasti.

Uz nedostatak rada na brendiranju, možda je najveći problem tvrtke taj što teško pronalazi kadrove. Dosta ih je dolazilo i odlazilo, neki su ranije radili u brodogradnji, a neke su morali poučiti. Trenutačno ih je četvero zaposleno, a dio poslova poput stolarije, tapeciranja i drugih rade vanjski suradnici. No najteže mu je naći laker, kao i ljude koji rade kalup, ali njegov brod, rekli bismo, i dalje plovi. Problema s administracijom ima, treba ishoditi papire, razna testiranja, i često zbog papirologije mora odgađati završetak gradnje broda.

Svuda nailazite na zapreke. Usprkos tome tvrtka napreduje i razvijamo nove poslovne planove i ideje, od kojih su neke već u realizaciji, a neke su pri kraju – napominje Grginić i najavljuje da će do kraja godine na tržište izbaciti novi tip gumenjaka.