Poduzetnici otvaraju svoje škole za majstore

Mateja Jančec i Mirjana Novak bile su dvije od osam zavarivačica u programu prekvalifikacije čakovečkog Eko Međimurja.

Realni sektor nema vremena za presporu kurikularnu reformu. Ni izmjene postojećih propisa ne zadovoljavaju. Stoga su poduzetnici osuđeni na to da sami produciranju radnike za svoje tvrtke. I tako dvostrukim izdvajanjem za obrazovanje poskupljuju svoje proizvode.

Premda četvrta industrijska revolucija napreduje i svijet nezaustavljivim tempom prolazi digitalnu transformaciju, strukovno obrazovanje neće izgubiti na važnosti, ni u svjetskoj perspektivi, a posebno ne u domaćoj. Sve dok se ne počnu masovno proizvoditi dovoljno jeftine linije da u potpunosti zamijene čovjekov stručni rad, industrija će ovisiti o strukovno obrazovanom kadru. Iz domaćih perspektiva, problematika strukovnog obrazovanja posebno je osjetljiva, jer ta djelatnost jako osjeća posljedice emigracijskog vala koji je Hrvatsku zahvatio od ulaska u Europsku uniju. Zato je i razumljivo da će se reforma obrazovnog sustava mjeriti i na promjenama u sustavu strukovnog obrazovanja, zbog čijih se manjkavosti privatne tvrtke sve više okreću vlastitom znanju i sredstvima te čak otvaraju vlastite edukacijske centre i učilišta.

Sa svoje prošlosti sjednice Vlada je u saborsku proceduru uputila izmjene i dopune Zakona o strukovnom obrazovanju, kojim će se stvoriti uvjeti za izradu sektorskih strukovnih kurikula s ciljem veće fleksibilnosti i autonomije obrazovnih ustanova u izboru sadržaja i metoda rada te stjecanje kompetencija prilagođenih njihovom profesionalnom i osobnom razvoju, gospodarstvu i lokalnim zajednicama. Osim toga, nikad osnovani centri tehnologije bit će zamijenjeni centrima kompetentnosti, odnosno središtima u kojima će se učenici i odrasli polaznici moći obučavati u dobro opremljenim radionicama. Predložene izmjene trebale bi i ojačati učenje temeljeno na radu u suradnji s privatnim tvrtkama i obrtnicima, kod kojih maloljetni praktikanti više neće moći biti podučavani samo četiri, već punih osam sati na dan uz odmor. A uza sve to bit će formiran i vijeće za strukovno obrazovanje, koje bi se trebalo brinuti o kvaliteti obrazovanja te o potrebama gospodarstva. Lijepo zvuči i bilo bi korisno kad bi ove promjene doista i zaživjele. No, koliko doista realni sektor koji potrebuje strukovno obrazovani kadar može računati na uspjeh reforme?

Strukovno obrazovanje, nažalost, ne prati ni potrebe gospodarstva u smislu ponude dovoljno gotovih polaznika niti ide ukorak s razvojem, tako da se stečeno obrazovanje može primijeniti djelomično ili ponegdje nikako. Naše je iskustvo da iz ovakvog obrazovnog sustava nakon godina provedenih u školi, svih troškova s tim u vezi za koje svi izdvajamo, ne dobivamo kadar koji se može odmah uklopiti u radne procese – rekao nam je Darko Pappo, član Uprave DIV Grupe, koja u svojem vlasništvu ima i niz tvrtki iz portfelja Brodosplita.

DIV Grupa zato se, kao i neke druge tvrtke, odlučila uložiti novac u edukaciju vlastitih zaposlenika. Najprije je organizirala ‘Malu tvornicu radnika’, u kojoj su se zaposleni upoznavali s poslovnim procesima i internim procedurama, a potom je odlučila pokrenuti učilište. Trenutačno čeka verifikaciju svih obrazovnih programa te europska poticajna sredstva kako bi mogla početi provoditi certificirane programe osposobljavanja i usavršavanja radnika.

U strukovnom dijelu obrazovanje će se zasigurno većim dijelom prebaciti na industriju. Ako neće biti drugog načina, u redovnom obrazovanju, tvrtke će same morati organizirati potrebno obrazovanje odnosno obuku za svoje potrebe. No sve to poskupljuje konačni proizvod i tako postaje manje konkurentan ili čak nekonkurentan. Ispada da se trošak udvostručuje odnosno pojavljuje kroz redovne poreze i obvezno javno obrazovanje, a drugi put kroz interni trošak procesa – istaknuo je Pappo.

Slično razmišljaju i u tvrtki Tokić, koja je još 2014. osnovala TEC – Tokić, edukacijski centar u kojem obrazuje kadar koji radi u njihovim servisima i samostalno. Svojedobno su razmatrali i kurikul za zvanje mehatroničara, a u suradnji s učilištem Obrtničke komore sudjeluju i u pojedinim europskim projektima. Na godinu kroz TEC prođe više od 60 učenika koji imaju praksu u opremljenim radionicama, ali i poslovnicama te logističko-distributivnom centru tvrtke. – S obzirom na to da je velika većina naših zaposlenika strukovnoga kadra, cilj nam je usavršiti njihova znanja i na taj način osigurati njihovu i našu konkurentnost na tržištu. Svi seminari rade se prema planu i programu Obrtničke komore Dortmund i svaki polaznik dobije certifikat koji verificiraju i potpisuju Obrtnička komora Dortmund i TEC, važeci u svim zemljama EU. Tvrtke trebaju nadopunjavati znanja zaposlenika u vlastitim edukacijama te na taj način osigurati kadar koji će ostvariti najbolje moguće rezultate – ustvrdio je Ivan Gadže, predsjednik Uprave tvrtke Tokić.

Liderovi sugovornici iz realnog sektora upozoravaju da je potrebno ojačati vezu između ekonomije i obrazovnog sustava, ponajprije razmjenom informacija. Ta primjedba bi, kako se predviđa predloženim zakonskim izmjenama, trebala biti otklonjena formiranjem Vijeća za strukovno obrazovanje. Premda bi trebalo odlučivati konsenzusom, još uvijek je ekonomija u njemu podzastupljena. Naime, od 17 članova koje će imenovati ministrica obrazovanja, svega troje je povezano s realnim gospodarstvom – predstavnici HUP-a, HGK i HOK-a.

Osnovnim preduvjetom za suradnju smatram iskrenu komunikaciju svih dionika u tom procesu: gospodarstvenika, visokoškolske zajednice i državnog aparata vođenog Ministarstvom. Moje dugogodišnje iskustvo je da među navedenima nema mnogo iskrenosti i pokušaja sagledavanja i suradnje na pitanjima općeg dobra. Rezultat toga je deficit u srednjem školstvu, visokom obrazovanju i realnom sektoru. Od vijeća u Hrvatskoj više ne očekujem mnogo. Bio sam član nekoliko njih, uključujući i Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje. Povijest pokazuje da od vijeća nema mnogo koristi. Interes za strukovno obrazovanje postoji, što više, mislim da bi on u budućnosti mogao i rasti. Ako se uvedu smislene novosti u strukovno obrazovanje u smjeru relevantnosti i kvalitete, privlačnost ovog obrazovanja mogla bi porasti. Ta je činjenica dobra za Hrvatsku. Vrijeme je da se stvari promijene, a za to je potrebno da se razgovara bez fige u džepu i da napokon politika u stručnim stvarima podij prepusti struci – rekao nam je Boris Jokić, nekadašnji voditelj Cjelovite kurikularne reforme.

Ni HGK nema najbolje mišljenje o predloženim promjenama, što više, u njemu su ih ocijenili kozmetičkima. Opremanje boljih strukovnih škola, odnosno regionalnih Centara kompetentnosti, smatraju potrebnim, jer većeg ulaganja nije bilo od 2008. godine. Ali su i upozorili da ovakav prijedlog zakona ne otvara vrata boljoj komunikaciji s gospodarstvom.

Jedini način da se strukovni kurikuli usklade s potrebama gospodarstva je da se izrađuju temeljem zahtjeva gospodarstva. Predstavnici gospodarstva trebali bi reći kakvi im ishodi učenja trebaju, a obrazovni sustav bi na temelju toga izradio kurikul. Ovim zakonom propušteno je dopustiti gospodarstvu da se snažnije uključi u strukovno obrazovanje, bolje reguliranim sustavom učenja temeljenom na radu i snažnijim utjecajem gospodarstva.

Internu edukaciju u sklopu tzv. male tvornice radnika zamijenit će vlastitim učilištem za koje upravo čekaju verifikaciju svih obrazovnih programa i europska poticajna sredstva.

Za antikorozivnu zaštitu metalnih konstrukcija kojima se bave nema pravog strukovnog obrazovanja, zato je Sikol prisiljen sâm educirati zaposlenike.

Tokić edukacijski centar djeluje od 2014. Namijenjen je automehaničarima i autoelektričarima te uz teorijsko obrazovanje nudi i praktično u automehaničarskoj radionici.

U razvojno-edukacijskom centru za metalske i strojarske poslove sa stipendijom se mogu obrazovati učenici, studenti, ali i odrasle žene i muškarci.

Učenici prvih razreda bar će moći cijeli dan na praksu. Zakon o strukovnom obrazovanju nakon dugih devet godina napokon prihvaća zahtjeve HOK-a i svih obrtnika te drugih poduzetnika koji sudjeluju u provedbi praktične nastave. Do tih izmjena učenici prvih razreda smjeli su biti na praksi u gospodarstvu samo četiri sata na dan. To je stvaralo vrlo velike probleme poduzetnicima koji djelatnost obavljaju na terenu. Svi oni bili su obvezni vratiti učenika s gradilišta u mjesto boravišta nakon četiri sata, dakle u pola smjene. Takvim odredbama degradirala se praktična nastava jer je učenik istodobno mogao imati šest sati, pa i više, teorijske nastave.

Za razliku od centara tehnologija čiji je cilj, prije svega, trebao biti provedba i unapređenje praktične nastave ili dijela praktične nastave te vježbi odgovarajuće struke, centri kompetentnosti trebali bi postati mjesto izvršnosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u kojemu će se provoditi programi redovitoga strukovnog obrazovanja, stručnog usavršavanja i cjeloživotnog obrazovanja te drugi oblici formalnog i neformalnog obrazovanja. Nas iz gospodarstva zabrinjava održivost takvih centara, na što smo upozoravali tijekom donošenja Zakona. Svugdje u svijetu takve centre u partnerstvu osnivaju i opremaju državni i privatni sektor. Ako tako ne bude i kod nas, dvojimo da će se uspjeti osigurati visokokvalitetna infrastruktura kakva je u takvom centru nužna.

To je vječita boljka tijela koja se osnivaju da bi pratila kvalitetu obrazovnog sustava. Kad je riječ o strukovnom obrazovanju, zaboravlja se da odgovornost za taj dio obrazovanja mora preuzeti i gospodarski sektor. Stoga bi u Vijeću svakako trebalo biti više predstavnika realnog sektora. Međutim, nisu ni svi državni predstavnici nesenzibilni prema potrebama realnog sektora. Tako, primjerice, predstavnik Ministarstva gospodarstva drukčije promišlja o strukovnom obrazovanju od predstavnika ministarstva znanosti.

Za razliku od trgovačkih društava i jednostavnih trgovačkih društava obrtnici pri otvaranju obrta moraju sami zadovoljiti stručne uvjete ili zapošliti stručnu osobu na puno radno vrijeme. Osim toga, dobro je poznato da obrtnici za obveze koje nastaju u obavljanju obrta odgovaraju cjelokupnom svojom imovinom. Dakle, mi smo mnogo više senzibilizirani za potrebu zapošljavanja stručnih osoba. U posljednje vrijeme imamo velikih problema u pronalasku kvalificiranih radnika, i to usprkos velikom broju nezaposlenih osoba. Posebice je to izraženo u području graditeljstva te zanimanjima poput tesara, zidara, fasadera, vodoinstalatera, instalatera grijanja i klimatizacije, plinoinstalatera, elektroinstalatera i sličnima. Jedan od razloga takva stanja neodgovarajuće je strukovno obrazovanje.

O radu i opremljenosti centara brigu trebaju voditi obrazovni sustav, gospodarstvo i lokalna samouprava. Centara tehnologije nije bilo odnosno nisu postojali. Tragedija je obrazovati se za Zavod za zapošljavanje. Koliko samo Hrvatskoj danas treba kvalificiranih radnika u pojedinim zanimanjima da je to tragično. Pa mi ove godine uvozimo 31.000 stranih radnika pored naših nezaposlenih. Zar to nije ludo? Koliko smo samo novca potrošili za nepotrebno obrazovanje tih ljudi, a da i ne spominjem onih 70.000 koji su napustili Hrvatsku. Stoga smatram temeljnim zadatkom Vlade da osigura uvjete i mjere koji neće dopustiti odumiranje strukovnog obrazovanja, jer ćemo u suprotnom uništiti vlastito gospodarstvo – naglasio je Tomčić, istaknuvši da ne može biti sramota obrazovati se za strukovno zanimanje, osobito ono koje je potrebno tržištu rada i koje osigurava radno mjesto.

Centri kompetentnosti bi, kako proizlazi iz predloženih promjena, trebali biti one škole koje su dovoljno opremljene, u kojima su nastavnici educirani te koje samostalno i u suradnji s gospodarstvom mogu osigurati praktičnu nastavu u svijetu rada i prema vlastitom kurikulu. Tomčićeva strukovna škola, primjerice, provodi novi kurikul ‘automehatroničar’, koji omogućuje obrazovanje uz praktičnu nastavu. No, mogu li takvi svijetli primjeri, ako se njihovo iskustvo i uspješno proširiti diljem zemlje, osigurati dovoljno kvalitetno educiranje strukovni kadar?

Nema gotovoga kadra. U ljude treba ulagati. U školama i na radnom mjestu. Duralno obrazovanje kakvo imaju Austrija ili Švicarska nije moguće uvesti kao jedini oblik strukovnog obrazovanja. Hrvatska ima tradiciju strukovnog obrazovanja u trogodišnjim i četverogodišnjim programima i kurikularna reforma svojim je postavkama omogućila rješenja koja će moći zadovoljiti raznolikost našeg strukovnog obrazovanja, učenje temeljeno na radu kod poslodavca, ali i u opremljenim učionicama. Isto tako i usvajanje općeobrazovnih sadržaja kako se mladim ljudima ne bi zatvorili putevi prema visokom obrazovanju – rekao je Lideru Boris Jokić.

Očito je budućnost u nadopuni sustava strukovnog obrazovanja onim privatnih poduzetnika koji imaju potrebu za takvim kadrom. Sve neuralgične točke strukovnog obrazovanja identificirane u Nacionalnom kurikulu, poput neprimjerene relevantnosti, neadekvatne suradnje dionika ili nedovoljnog razvoja informatičkih i digitalnih kompetencija ne mogu i neće nestati same od sebe. Kako je upozorio Darko Pappo, gospodarstvo reagira brže, ali ne bi škodilo da država ubrza svoju reakciju i otvori vrata boljoj komunikaciji.