Novi sustav zakida radnike koji ostaju bez posla

Nuspojava je novog elektroničkog sustava da poslodavac s datumom odjave radnika trenutačno gubi pristup njegovoj poreznoj kartici pa u isplati posljednje plaće radniku ne može uzeti u obzir poreznu olakšicu.

Prvim danom 2018. u povijest je otišla porezna kartica u papirnatom obliku i zamijenila ju je porezna kartica u obliku elektroničkog zapisa. Kad radnik nešto želi promijeniti na poreznoj kartici, više ne mora trošiti sate i odlaziti do nadležne ispostave Porezne uprave. Umjesto toga zahtjev može uputiti izravno poslodavcu koji putem sustava ePorezna evidentira promjenu. Elektronički sustav trebao bi biti mnogo djelotvorniji od zastarjeloga sustava papirnatih poreznih kartica.

Nuspojava je novog elektroničkog sustava što poslodavac s datumom odjave radnika trenutačno gubi pristup njegovoj poreznoj kartici. U teoriji sve je savršeno jasno i logično jer zašto bi vaš sada već bivši poslodavac imao uvid u vaše osobne podatke? No u praksi većina poslodavaca isplaćuje plaće za prethodni mjesec. Posljedica je izmjene propisa da poslodavac isplatom posljednje plaće radniku ne može i ne smije uzeti u obzir poreznu olakšicu. Drugim riječima, s posljednjom isplatom radnik ima pravo na poreznu olakšicu od točno – nula kuna.

Iz perspektive maloga čovjeka za rad tijekom cijelog mjeseca radnik s prebivalištem u Zagrebu koji prima minimalnu plaću dobit će na posljednjoj isplati 779,32 kuna manje, odnosno 1972,52 kune umjesto 2751,84 kune. Dakle, za posljednji mjesec rada kod bivšega poslodavca radnik na minimalcu u gradu Zagrebu dobit će 71,68 posto zakonom zajamčene minimalne plaće.

Za Poreznu upravu problema nema. Radnici će dobiti povrat preplaćenog poreza na kraju porezne godine, tj. svi znamo kako će to značiti da se u drugoj polovini sljedeće kalendarske godine. Ako je radnik promijenio ili izgubio posao početkom godine, povrat poreza može čekati i više od 18 mjeseci. Tako država ima pristup najpovoljnijem kreditu na tržištu s kamatnom stopom od nula posto.

Da ne bi netko pomislio da će državu kreditirati samo radnici na minimalcu, evo još nekoliko primjera. Nemojmo pri tome zaboraviti da s posljednjom plaćom poduzeće radniku mora isplatiti neiskorišteni godišnji i otpremninu ako je stekao to pravo, tako da posljednja isplata pri odlasku iz poduzeća može biti znatno veća od ugovorene plaće.

Radnik s prebivalištem u Zagrebu i dovoljno visokom isplatom da iskoristi potpuno osnovnu poreznu olakšicu, s brutom od barem 4750 kuna, dobit će na račun 2723,84 kune umjesto 3800 kuna, dakle 1076,16 kuna manje. U sklopu politike demografske obnove istom radniku s poreznom olakšicom za jedno dijete i bruto isplatom od barem 6937,50 kuna isplata će se umanjiti za 1571,76 kuna, tj. dobit će 3978,24 kune umjesto 5550 kuna. Ima li radnik iz primjera dvoje djece i bruto isplatu od barem 10.062,50 kuna, bit će mu isplaćene 5770,24 kune umjesto 8050 kuna, dakle 2279,76 kuna manje. Trebam li nastaviti?

U najtežoj su situaciji ljudi koji ostaju bez posla i kojima se umanjuje isplata. Oni ne mogu računati na to da će unatoč smanjenju isplate nekako dočekati novu plaću. Njima Porezna uprava nudi ‘rješenje’.

Prema mišljenju Porezne uprave od 9. veljače 2018. dopušta se poslodavcu iskorištavanje porezne olakšice nakon odjave radnika s Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iznimno na temelju izjave radnika kako neće zasnovati novi radni odnos u mjesecu raskida radnog odnosa ili sljedeći mjesec. Za radnike koji samo mijenjaju poslodavca iznimke nema. Dakle, radnik koji ostaje bez posla ‘sam’ mora obećati da neće naći novi posao do kraja sljedećeg mjeseca kako bi pravodobno ostvario pravo na zarađeni novac.

Situacija podsjeća na sudbine radnika prije nekoliko godina koji bi nakon nekoliko mjeseci neisplate plaća dobili određeni broj zaostalih plaća u istom mjesecu. Porezni tretman takvih isplata bio je rigorozan. Tadašnji porezni propisi jamčili su kako su ‘sretnici’ koji su dobili nekoliko plaća odjednom bili oporezivani u mjesecu isplata prema stopama predviđenima za oporezivanje mnogo većih plaća. Za sve ostalo tu je povrat poreza.

Stajalište je institucija kako bi moglo doći do privremene porezne evazije u slučaju dvostrukog korištenja poreznom olakšicom. Zaista, u slučaju promjene poslodavca sredinom mjeseca radnik ima pravo da ga u istome mjesecu isplate dva različita poslodavca pa bi se moglo dogoditi da oba isplatitelja iskoriste poreznu olakšicu.

Alternativno je rješenje postojećemu korištenje porezne olakšice razmjerno broju dana koji je radnik radio kod svakog poslodavca. Odlazi li radnik na kraju mjeseca, bivši poslodavac pri isplati bi imao pravo iskoristiti punu olakšicu. Ako bi, naprotiv, radnik otišao tijekom mjeseca, svaki od poslodavaca imao bi pravo korištenja razmjernog dijela porezne olakšice kao što radnik ionako ima pravo na razmjerni dio ugovorene plaće.

Vratimo li se na radnika na minimalnoj plaći iz prijašnjih primjera, to bi značilo da bi za promjenu poslodavca sredinom mjeseca imao pravo na polovinu porezne olakšice kod svakoga od njih. Dakle, oba poslodavca imala bi mu pravo isplatiti po 1375,92 kune; zbrojeno, radnik bi dobio punu minimalnu neto plaću od 2751,84 kune. Rješenje bi moglo biti ugrađeno i u informatičku podršku ePorezne koja već danas može upozoriti ako radniku primijenite veću olakšicu od dopuštene. U obrazac JOPPD, koji se podnosi pri isplati plaće, morao bi se u mjesecu prijave odnosno odjave radnika upisati datum početka, tj. prestanka rada i pripadajuća olakšica bila bi razdijeljena. Tako bi se osigurala pravednija isplata, a sve razlike koje bi nastale zbog razlike u ugovorenim plaćama između dva poslodavca ispravila bi Porezna uprava na godišnjem obračunu.

To rješenje ima jedan nedostatak. Riječ je o radnicima koji se zapošljavaju kod poslodavaca koji plaće isplaćuju unutar mjeseca za rad u tekućem mjesecu, a do tog trenutka nisu bili zaposleni ili su bili u radnom odnosu kod poslodavca koji primjenjuje istu metodu isplate plaće. Njima novi poslodavac ne bi bio u mogućnosti iskoristiti poreznu olakšicu pri prvoj isplati.

S obzirom na to da je poslodavaca koji tako u Hrvatskoj isplaćuju plaće i radnika koji kod njih rade mnogo manje od radnika koji plaće čekaju sljedeći mjesec, mislim da se alternativno rješenje može primijeniti. Slučajevi navedenih radnika mogu se riješiti izjavom radnika da u prvome mjesecu rada kod novog poslodavca nisu iskoristili poreznu olakšicu kod drugog isplatitelja.

U Hrvatskoj svake godine deseci tisuća ljudi rade sezone, još ih na tisuće promijeni posao, a, nažalost, i tisuće ljudi nepovratno ga izgubi. Dizajnirati sustav znajući da će on štetiti tisućama građana nije korak naprijed.

Hrvatska se digitalizira. Siguran znam da smo napokon zakoračili u 21. stoljeće. Digitalizacija bi se trebala provoditi kako bi pridonijela efikasnosti, brzini i pravednosti sustava. Međutim, digitalizacija na hrvatski način, koja proizvodi nepravde u sustavu, korak je u suprotnom smjeru.