Četiri i pol milijarde kuna vrijedna prva faza energetskog megaprojekta ‘Vis Viva’, koji je podignuo na noge ekologe i Cetinsku krajinu, financijski je najteža od svih osam planiranih privatnih ulaganja koja na listi strateških investicijskih projekata čekaju da ih Vlada proglasi strateškom investicijom od državnog interesa. Proglašenje bi tom kontroverznom projektu gradnje podzemne reverzibilne hidroelektrane pokraj akumulacijskog jezera Peruća dalo vjetar u leđa, a zaštitarima prirode otežalo posao. Projektu iza kojega stoji tvrtke u vlasništvu Zorana Burića, supruge šefice diplomacije Marije Pejčinović Burić, koje posluju s godišnjim prihodima od nekoliko stotina tisuća kuna i knjižne gubitke, strateški bi status uz ostalo donio žurnost birokratskih postupanja, pomoć državne administrativne operative i sigurnost izdavanja dozvola.
Hoće li se projektu koji bi mogao uništiti vrijedan vodni resurs posrećiti da s liste čekanja uskoći među odabrane strateške projekte, ovisi će o Povjerenstvu za procjenu i utvrđivanje prijedloga strateških projekata. Toj državnoj komisiji na čelu je potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić, preostala četiri stalna člana državni su tajnici i pomoćnici ministara, a tri su promjeniva iz redova državnih službenika i lokalnih samoupravljača. Postupak pripreme proglašenja tog projekta uvrštenog na listu prije pet mjeseci Povjerenstvo bi trebalo završiti u zakonskom roku od godine dana, ali ne nužno jer Zakon o strateškim investicijskim projektima nedefinirano predviđa primjereno produljenje roka. Konačnu odluku o proglašenju projekta strateškom investicijom donijet će jednom Vlada.
Primjereno produljenje roka ostanka na listi čekanja za dodatnih šest mjeseci Povjerenstvo je na kraju prošle godine odobrilo za nekoliko javnih i privatnih projekata, među njima i za privatni projekt rekonstrukcije Zračnog pristaništa Mali Lošinj, uvrštenog na listu daleke 2014. Polugodišnji su produžeci uz ostale odobreni i za projekt LNG terminala na Krku, za po milijardu kuna vrijedne privatne investicije u gradnju turističkih naselja na Hvaru i Šolti, a priljeno je na znanje da je investitor Danko Končar sa svojom tvrtkom Kermas Istra odustao od želje da njegovi turistički projekti Sv. Katarina i Monumenti te Porto Mariccio i Dragonera budu proglašeni strateškim. Na listu čekanja uvršteni su i neki novi, a u ovom trenutku proglašenje strateškom investicijom na njoj čeka osam privatnih ukupne vrijednosti oko devet milijardi kuna i dvadeset šest javnih projekata koji vrijede više od dvadeset milijardi kuna. Privatna ulaganja većinom se odnose na energetska postrojenja i turističku infrastrukturu, a među javnim projektnim investicijama u iščekivanju poželjnog statusa dominiraju one u vodoopskrbu, odvodnju i pročišćavanje voda, proizvodnju električne energije te rekonstrukciju i dogradnju dotrajale željezničke infrastrukture.
Vlada predlaže da se prepolovi cenzus za ulazak među strateške projekte. Međutim, država, koja ionako nema strategiju, uglavnom samo odobrava gotove projekte privatnog sektora i jedinica lokalne samouprave koje dostupna sredstva EU upotrebljavaju za razvoj vodokomunalne infrastrukture logičnosti, poput uvrštenja HEP-ovih projekata gradnje bioelektrana-toplana u Sisku i Osijeku, vrijednih 127 odnosno 75 milijuna kuna, dakle ispod granice od 150 milijuna kuna koliko je te 2015., kada su stavljene na listu, bio zakonski mininimum.