Home / Financije / Javni projekti

Javni projekti

Četiri i pol milijarde kuna vrijedna prva faza energetskog megaprojekta ‘Vis Viva’, koji je podignuo na noge ekologe i Cetinsku krajinu, financijski je najteža od svih osam planiranih privatnih ulaganja koja na listi strateških investicijskih projekata čekaju da ih Vlada proglasi strateškom investicijom od državnog interesa. Proglašenje bi tom kontroverznom projektu gradnje podzemne reverzibilne hidroelektrane pokraj akumulacijskog jezera Peruća dalo vjetar u leđa, a zaštitarima prirode otežalo posao. Projektu iza kojega stoji tvrtke u vlasništvu Zorana Burića, supruge šefice diplomacije Marije Pejčinović Burić, koje posluju s godišnjim prihodima od nekoliko stotina tisuća kuna i knjižne gubitke, strateški bi status uz ostalo donio žurnost birokratskih postupanja, pomoć državne administrativne operative i sigurnost izdavanja dozvola.

Hoće li se projektu koji bi mogao uništiti vrijedan vodni resurs posrećiti da s liste čekanja uskoći među odabrane strateške projekte, ovisi će o Povjerenstvu za procjenu i utvrđivanje prijedloga strateških projekata. Toj državnoj komisiji na čelu je potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić, preostala četiri stalna člana državni su tajnici i pomoćnici ministara, a tri su promjeniva iz redova državnih službenika i lokalnih samoupravljača. Postupak pripreme proglašenja tog projekta uvrštenog na listu prije pet mjeseci Povjerenstvo bi trebalo završiti u zakonskom roku od godine dana, ali ne nužno jer Zakon o strateškim investicijskim projektima nedefinirano predviđa primjereno produljenje roka. Konačnu odluku o proglašenju projekta strateškom investicijom donijet će jednom Vlada.

Primjereno produljenje roka ostanka na listi čekanja za dodatnih šest mjeseci Povjerenstvo je na kraju prošle godine odobrilo za nekoliko javnih i privatnih projekata, među njima i za privatni projekt rekonstrukcije Zračnog pristaništa Mali Lošinj, uvrštenog na listu daleke 2014. Polugodišnji su produžeci uz ostale odobreni i za projekt LNG terminala na Krku, za po milijardu kuna vrijedne privatne investicije u gradnju turističkih naselja na Hvaru i Šolti, a priljeno je na znanje da je investitor Danko Končar sa svojom tvrtkom Kermas Istra odustao od želje da njegovi turistički projekti Sv. Katarina i Monumenti te Porto Mariccio i Dragonera budu proglašeni strateškim. Na listu čekanja uvršteni su i neki novi, a u ovom trenutku proglašenje strateškom investicijom na njoj čeka osam privatnih ukupne vrijednosti oko devet milijardi kuna i dvadeset šest javnih projekata koji vrijede više od dvadeset milijardi kuna. Privatna ulaganja većinom se odnose na energetska postrojenja i turističku infrastrukturu, a među javnim projektnim investicijama u iščekivanju poželjnog statusa dominiraju one u vodoopskrbu, odvodnju i pročišćavanje voda, proizvodnju električne energije te rekonstrukciju i dogradnju dotrajale željezničke infrastrukture.

Vlada predlaže da se prepolovi cenzus za ulazak među strateške projekte. Međutim, država, koja ionako nema strategiju, uglavnom samo odobrava gotove projekte privatnog sektora i jedinica lokalne samouprave koje dostupna sredstva EU upotrebljavaju za razvoj vodokomunalne infrastrukture logičnosti, poput uvrštenja HEP-ovih projekata gradnje bioelektrana-toplana u Sisku i Osijeku, vrijednih 127 odnosno 75 milijuna kuna, dakle ispod granice od 150 milijuna kuna koliko je te 2015., kada su stavljene na listu, bio zakonski mininimum.

Novi zakon koji je Vlada prošloga tjedna uputila u daljnju proceduru prepolovljuje kriterij vrijednosti ulaganja pa bi strateškom investicijom ubuduće mogli biti proglašeni i projekti vrijedni najmanje 75 milijuna kuna, a za projekte na potpomognutim područjima i otocima te onima iz sektora poljoprivrede, ribarstva i šumarstva minimalna vrijednost se smanjila s dvadeset milijuna kuna na deset milijuna. Novosti su i smanjenje iznosa dokaza o osiguranim izvorima financiranja s deset na pet posto od vrijednosti projekta, mogućnost da Vlada direktnom pogodbom privatnom investitoru dodijeli polovicu građevinske čestice koja mu nedostaje, izravno uvrštenje na listu čekanja onih financiranih iz europskih fondova te kazna od 0,1 posto vrijednosti projekta ako investitor svojom krvnjom prekorači rok za realizaciju ili odustane bez valjanog razloga.

U javnu raspravu uključili su se rijetki. Hrvatska gospodarska komora načelno je potvrdila da podupire zakon koji namjerava ubrzati i pojednostaviti procedure, ali ne slaže se s njegovom selektivnošću jer obuhvaća samo projekte za koje se procijeni da su strateški. Protiv donošenja zakona izjasnile su se ekološke udruge.

– Zakon omogućuje Vladi da s pomoću kontrole koju ima u Povjerenstvu arbitrarno određuje koji će projekti biti strateški, a koji neće. Kriterij na temelju kojih se prosuđuje o strateškim projektima veoma su neprecizni i općeniti. Jedini je konkretan kriterij zapravo novac – iznijeli su u javnoj raspravi predstavnici Zelene akcije, na što su im iz Ministarstva gospodarstva odgovorili da je kriterij i obvezna usklađenost s prostornim planovima koji su na snazi.

Da vladajuće ne zanima što o strateškim projektima misli zajednica, ustvrdili su u javnoj raspravi predstavci Zelene Istre. – Sve se rješava odlukom uskoga političkog vrha i političkim pritiskom, zbog čega se derogiraju profesionalni standardi u, naprimjer, procjeni utjecaja na okoliš ili donošenju prostornih planova. Česta je posljedica toga pobuna lokalne javnosti, što investitorima izaziva skupu odgodu, a često se i odustaje od projekata, kao što se dogodilo u slučaju strateškog projekta termoelektrane Plomin C – upozorili su istarski ekolozi i dobili odgovor da se odluka o proglašenju objavljuje u Narodnim novinama, da je opisan postupak ocjenjivačkog povjerenstva te da je lista čekanja svima javno dostupna. Na pitanje jesu li kriteriji za uvrštenje na tu listu precizno propisani ili je zakonodavac ostavio mogućnost Povjerenstvu da odlučuje na temelju općenitih kriterija, u Agenciji za investicije i konkurenciju (AIK) naveli su samo da postoje kriteriji usklađenosti s prostornim planovima koji su na snazi i onaj minimalnog ulaganja. Pitali smo ih i koliko je projektima, prije svega privatnima, moglo dobivanje statusa strateške investicije.