Najduže do Dubrovnika i otoka

Vidamo ih svakodnevno u plavo-žutim odorama, u raznim prijevoznim sredstvima i s raznim veličinama paketa u ruci. Nekad ih volimo, nekad baš i ne, ovisno o tome što nam uručuju. Posao poštara (dostavljača) transformirao se posljednjih desetljeća, a zbog razvoja tehnologije najveće promjene tek se očekuju. Da bismo istražili kako posao poštara izgleda na terenu, proveli smo neko vrijeme s jednim od njih dostavljajući pakete koje Hrvati naručuju online, pritom pojma nemajući kakav sve put krpice iz Asosa prelaze da bi stigle u njihove ruke.

Mladog poštara Ivana Marinkovića (23) nismo uspjeli uloviti ranom zorom u Jankomiru, gdje je središnji ‘hub’ Hpekspresa. S njim smo se susreli na njegovu standardnom teritoriju na kojemu svakodnevno dostavlja pakete, u Travnom, naselju u Novom Zagrebu (inače njegova ruta uključuje Travno, Utrinu, Jakuševac, Veliko Polje, Buzin). Već sâm pogled na betonskog diva zvanog Mamutica nije obećavao brz i jednostavan posao. Ivan se ujutro budi u pet, odlazi po pakete u Jankomir, kamo se i vraća nakon dostave oko 15 sati, a onda juri na predavanja u Visokoj poslovnoj školi, na studij marketinga i komunikacije. Kaže da mu je posao poštara idealna podloga za studij jer svakodnevno susreće razne ljude s kojima mora voditi raznovrsnu komunikaciju.

“Otkad sam prije četiri godine došao u Hpekspres, volumen posla brzo raste i traži se sve više dostavljača. Posao je naporan, ovisi o danu i težini paketa jer nikad ne znate kakve vas pošiljke čekaju. Ako morate dostaviti perilicu rublja, a kupac je starija gospođa, morate se snaći i sami joj dostaviti robu na vrata, nema iznimke,” priča Ivan.

Naš razgovor izgledao je prilično neuobičajeno: Ivan je nakon svake dvije rečenice izlazio iz kombija jer su u pitanju bili rokovni. Naš kombi prevozio je pakete raznih veličina i Ivan ih je toga dana trebao dostaviti 107, s time da je na jednu adresu često išlo njih nekoliko. Zajednička dostava trajala je malo više od jedan sat (uglavnom sam sjedila u poštanskom kombiju dok je Ivan zvonio i nosio) tijekom kojih smo obišli sedam adresa, od kojih u pet slučajeva nikoga nije bilo kod kuće. Ivan je rekao da kao pravi poštar zvoni dvaput, pa i više od toga, ali da nema pravila hoćete li uloviti stanare na adresi jer je katkad više ljudi kod kuće ujutro, a katkad popodne. Svi paketi koji taj dan ostanu bez vlasnika završavaju u lokalnome poštanskom uredu. Ipak, oko 70 posto pošiljaka uspije uručiti. Pri dostavi se zna naći u raznim situacijama u kojima je važno zadržati hladnu glavu i priseljnost. Jednom ga je, kaže, neka žena napala jer je naručila ružičasto-zlatni iPhone, a poslali su joj samo zlatni pa je vikala prijeteći tužbom.

“Godinama sam na istom terenu i već poznajem ljude, uglavnom su korektni. Na teže ‘slučajeve’ s vremenom se naviknete. Najgori je dio posla potraga za parkirnim mjestom i dostava u teškim vremenskim uvjetima,” kaže Ivan.

Prema njegovu iskustvu, najviše paketa naručuje starija populacija, i to telefonski, putem TV prodaje, ili joj pak na adresu stižu paketi s domaćim prehrambenim proizvodima iz raznih dijelova Hrvatske. Slijedi mlađe stanovništvo, ono od 18 do 26 godina, koje robu naručuje internetom.

U središnjem ‘hubu’ Hpekspressa na Jankomiru, u koji je HP zbog manjka kapaciteta prije dvije godine prebacio ‘ekspressni’ dio poslovanja, roba se zaprima, sortira i šalje na otprilike 1200 adresa na dan samo na području Zagreba. ‘Hub’ radi 24 sata, sedam dana u tjednu, a radnici u tri smjene. U jednom danu isporuči se 95 posto paketa. Iduće godine očekuje se otvaranje HP-ova velikog sortirnog centra u Velikoj Gorici u koji će se preseliti sav poštanski biznis, uključujući Upravu. HP je nedavno potpisao ugovor o suradnji s DHL-om prema kojemu DHL dostavlja pakete iz inozemstva u Hrvatsku, a HP ih onda distribuirira lokalno. Hpekspress obavlja čisti domaći transport, a centrala za međunarodne pakete je u Branimirovoj ulici, kamo na godinu stigne 15 milijuna pošiljaka, od kojih je čak devet milijuna iz trećih zemalja, uglavnom proizvoda kupljenih na eBayu. Svaka pošiljka najprije se važe, zatim se na nju lijepi rutna naljepnica, nakon čega se sortira po gradovima. Izvan Zagreba dostavlja se najčešće idući dan, osim u Dubrovnik i na otoke, dokle proces traje malo dulje.

Najviše pošiljaka u Zagrebu dostavi se ujutro, do 10 sati, u terminu najvažnijem za dostavu paketa tvrtkama. Desetak tisuća paketa kamionima se dopremi u hangar tijekom noći. Među njima ima svega, ‘od igle do lokomotive’ (bijela tehnika, namještaj, kozmetika, elektronika itd). Od šest ujutro četvrt-desetak poštara kreće na teren raznosit robu do 14 sati, kad se vraćaju u Jankomir; u popodnevnom ih je terminu manje.

“U posljednje vrijeme nastojimo B2C pakete sve češće dostavljati popodne, kad se ljudi vrate s posla. Zbog velikog porasta prometa online trgovine morat ćemo zaposlit dodatne radnike u popodnevoj smjeni,” objasnio nam je Mario Gvozdenica, voditelj Odjela ekspresne dostave, koji nas je dočekao na Jankomiru i pokazao nam kako izgleda ‘život’ jednog paketa od iskrcaja iz kamiona do dostave vlasniku.

Gvozdenica kaže da nitko nije mogao predvidjeti toliko rast paketnog biznisa. Promet u prosincu nenajavljenje je skočio za 33 posto, ali dečki su uspjeli obaviti sav posao, na što je ponosan. Objašnjava da je prije nekoliko godina na B2B dostavu otpadalo 70 posto od ukupne dostave, a na B2C 30 posto, a da su danas omjeri otprilike 50 prema 50, s time da udio B2C-ja i dalje raste.

“U siječnju smo imali 11 posto veći priljev robe iz inozemstva u odnosu na isto lanjsko razdoblje,” kaže Gvozdenica.

Prema podacima Hrvatske pošte, broj pošiljaka u posljednje tri godine penje se na godinu za pola milijuna paketnih pošiljaka, što znači da je Hpekspres lani imao 3,6 milijuna paketa. I broj zaposlenih povećao se sa 642 u 2015. na 870 prošle godine, kao i broj dostavnih vozila, kojih je sada 340.

Sve kurirske tvrtke, prijevoznici i ostali ponuđači usluga paketne dostave zadovoljno trljuju ruke. I u Hrvatskoj i u svijetu broj dostavljenih paketa raste iz godine u godinu, isti ili idući dan. Prikupljaju se i analiziraju informacije o ponašanju potrošača te predviđaju promjene kako bi se kvalitetnije planirali dostavni kapaciteti i dostava (nema smisla da osoba koja radi u tvrtki naruči dostavu na kućnu adresu do 16 sati). Dostava pošiljaka robotima, dronovima i samovoznim automobilima još je u fazi testiranja. To je, kaže Puzak, budućnost jer omogućuje dostavu od 0 do 24 sata prema potrebama korisnika. Testira se i dostava paketa koji nemaju primateljev adresu, nego ovise o GPS lokaciji njegova mobilnog uređaja. I Ivanova uloga s početka priče vjerojatno će se promijeniti. Postat će prodavač koji će u budućnosti možda prodavati robu iz kamiona.

“Budući da je cilj svake kurirske tvrtke uručiti što više paketa i ponuditi što kraće rokove dostave, tvrtka Walmart započela je pilot-projekt kojim svojim zaposlenicima omogućuje da, ako žele, korisnicima dostavljaju pakete pri povratku s posla. Tako mogu dodatno zaraditi, a Walmart je tim pristupom smanjio trošak dostave i ponudio premium rok krajnjem primatelju,” kaže Puzak.

DHL je u gradskim sredinama pokušao dostavljati preko kurira-biciklista koji su dostavljali pakete iz pokretnoga sortirnog centra koji izgleda kao golemo vozilo. Amazon je nedavno testirao dostavu paketa izravno u stan primatelja dok nikoga nema kod kuće. Dostavljač bi dobio jednokratni kôd za ulazak u primateljev stan, a primatelj obavijest i poveznicu na kojoj uživo može pratiti kako se dostavljač ponaša u stanu i je li ispravno dostavio pošiljku.

<p“Svakodnevno testiranje takvih varijanti dostave osigurava postavljanje novih standarda u budućnosti. Dostava paketa pojednostavniće se, ubrzati i pojeftiniti te postati produktivnija, korisnici bi trebali biti zadovoljniji, a kurirske će tvrtke investicijama i razvojem tehnologije omogućiti dodatnu naplatu usluga i pogodnosti te nove poslove, zbog čega bi se prosječna cijena dostave paketa trebala promijeniti,” zaključuje Puzak.

Uloga poštara naročito se mijenja. Čovječanstvo je vrlo nestrpljivo, želi odmah sve i sada, a to, očito, može pratiti samo tehnologija. Moj poštari, primjerice, pridrži vrata kad imam pune ruke, uvijek mi ulješa dan nekom rečenicom i pita za zdravlje. Radije ću nekoliko dana dulje čekati paket nego se oslanjati na zauvog drona. Ipak, čini se da, kad su u pitanju krpice iz Asosa, danas više nema kompromisa.