Iako je imalo sve dokaze i priznanje o provali u stan koji je provalnik smatrao svojim (izgubio ga je na sudu), Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu nije našlo razloge da ga se kazneno goni i nije podignulo optužnicu iako nam se čini da u Kaznenom zakonu ima temelja za kazneno gonište.
Stric je, međutim, pokušao još jedan put dobiti stan na sudu, ponovno optužujući čitateljicu i njezinu muža za ometanje posjeda, no i taj je četvrti spor lani izgubio pa se, ljut i ogorčen, odlučio na nekoliko spomenutih provala, pri čemu je čitateljici napravio štetu jer je imala troškove popravka brave, a naposljetku i promjene cijelih vrata jer ih je razbio sjekirom.
Čitateljici nije preostalo ništa drugo nego da podnese kaznenu prijavu protiv strica Općinskomu državnom odvjetništvu u Zagrebu zbog počinjenoga kaznenog djela narušavanja nepovredivosti doma i poslovnih prostora (čl. 141. st. 1. Kaznenog zakona), dovodeći u opasnost živote i imovinu općeopasnom radnjom ili sredstvom (čl. 215. st. 1. KZ) i kazneno djelo oštećenja tude stvari (čl. 235. st. 1. KZ). Nisam pravni stručnjak, ali mislim da tu ima elemenata za kaznenu prijavu. Za svaki slučaj konzultirao sam se s odvjetnikom koji mi je to i potvrdio. No da ne pametujem, navest ću obrazloženja zagrebačkog odvjetništva koje je ustanovilo da je stric doista više puta ušao u stan koji pripada čitateljici, ali da je ‘na zahtjev vlasnika stana odmah napustio’ iako je, podsjećam, morala intervenirati policija.
U odnosu na kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom utvrđeno je da je stric doista sjekirom razbio vrata navedenog stana, ‘međutim, iz materijalne dokumentacije proizlazi da je osumnjičenik sjekirom udario u vrata stana te ih na taj način oštetio, ali tom radnjom nije ni na koji način izazvao opasnost ni za život ni za tijelo ljudi, a ni za imovinu većeg opsega’, piše u rješenju. Dodajmo tomu da je sreća što tada nikoga nije bilo u stanu.
