Građevinska dozvola LOKALNA SAMOUPRAVA JOŠ JEDNOM SRUŠILA VRIJEDNU INVESTICIJU

Legalno izdanu i pravomoćnu građevinsku dozvolu za gradnju benzinske postaje lokalna samouprava na Viru počela je rušiti na sve načine i želi spriječiti gradnju. Sada sve stoji i crpke do sezone neće biti iako bi bila jedina na tom dijelu otoka.

Kada se podnese zahtjev za izdavanje isprave za građenje, postupak je takav da se stranka obrati tijelu prvog stupnja koje mora provjeriti sve zakonske uvjete i ako su ispunjeni (a ključno je da je ispunjena usklađenost s urbanističkim planom koji donosi lokalna samouprava) izdaje se građevinska dozvola. Dodatna je kontrola da se nezadovoljna stranka obrati žalbenom tijelu, a tko je stranka koja je ovlaštena za žalbu propisuje čl. 115. Zakona o gradnji (‘Stranka u postupku građevinske dozvole je investitor, vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola.’).

Imajući u vidu ovaj postupak izgleda kao loš vic ili izmišljotina scenarij u kojemu poduzetnik nakon provjere planske dokumentacije odluči kupiti i kupi parcelu neposredno uz cestu kojom upravljaju Hrvatske ceste, sve kako bi sagradio benzinsku postaju i tako unaprijedio ponudu na tom području, posebno jer nijedne u blizini nema benzinske postaje. Lokacija je u Dalmaciji, na otoku Viru, na pravcu prema općinskom centru. Općina je dosta mala i očekivana razlika između prometa u sezoni i izvan sezone je drašćina. Bilo bi za očekivati da je riječ o nečemu što će jedinica lokalne samouprave dočekati širom raširenih ruku, bez vlastitog proračunskog ulaganja širi se ponuda, dobiva se novi obveznik komunalnog doprinosa, zapošljavaju se novi radnici itd. Umjesto toga, jedinica lokalne samouprave (ili onaj tko je zastupa, dakle načelnik) nakon izdane građevne dozvole koja je postala konačna i pravomoćna (a do tada nije reagirala iako se dozvole ne izdaju u tajnom postupku, informaciju je imala ili morala imati) organizira konferencije za tisak s porukom ‘Nećeš graditi!’, komunalni redari tjeraju radnike koji pripremaju gradilište, nalažu da se u roku od dva sata uklone strojevi, oprema i sve ono što je nužno za bilo koje gradilište. Zatim se traži priznavanje statusa stranke kako bi se uložila žalba (što se odbija), inicira postupak poništenja građevne dozvole (bez uspjeha), nakon toga se ulaže tužba upravnom sudu i uopće radi sve kako bi se spriječila gradnja, a posebno kako bi se spriječilo da nova benzinska postaja bude puštena u rad prije turističke sezone 2018. iako druge crpke nema.

U isto vrijeme jedinica lokalne samouprave zahtijeva od suda donošenje privremene mjere zabrane gradnje prema pravomoćnoj građevnoj dozvoli ‘radi zaštite nenovčane tražbene prave na žalbu’. Traženje pravne zaštite protiv odluke resornog ministarstva (upravna tužba), traženje odgodnog učinka upravne tužbe – sve je to lege artis. Međutim, kada nije riječ o sporu u vezi s vlasništvom, kada to nije naknada štete, kada je to samo pitanje je li dozvola zakočnito izdana ili nije, to nije materija za redovni sud nego za upravna tijela i upravni sud. Da redovni sud izda takvu privremenu mjeru djeluje potpuno nezamislivo, a ipak se dogodilo i gradnja je zabranjena zbog zaštite prava jedinice lokalne samouprave na podnošenje žalbe protiv građevne dozvole premda je to pravo već iskorišteno i provjereno do razine upravnoga suda, koji još nije odlučio i postupak je u tijeku! Pritom redovni (općinski) sud nije ni odredio jamčevinu za onoga tko je tražio i dobio privremenu mjeru za slučaj da se pokaže da tražitelj osiguranja nije (bio) u pravu. No, neovisno o uloženoj žalbi odluka o privremenoj mjeri je izvršna i gradnje do daljnjega nema.

Kolika je šteta nastala investitoru nije teško zaključiti. Ugovoreno je izvođenje radova koji sada stoje, a izvođač treba plaćati iako radova nema i pitanje je kada će ih biti. Ako ga se ne plaća treba raskinuti ugovor i platiti odštetu, ali što ako se za mjesec bude moglo početi graditi – gdje uoči sezone naći kvalitetnog izvođača? Istodobno treba financirati i pravnu borbu, a budući da je vrijednost spora određena na više od 8,000.000 kuna to znači vrlo skupu parnicu i veliki trošak za onoga tko izgubi, a to može biti i jedinica lokalne samouprave. Sve je tim čudnije što je ta jedinica lokalne samouprave sama propisala (čl. 10. 95.) da je dopušteno u koridoru ceste graditi ono što je u funkciji ceste a što ne ugrožava sigurnost prometa i u oba slučaja taksativno su navedene i benzinske postaje, sve prema suglasnosti onoga tko upravlja cestom – u konkretnom slučaju to je državna cesta i to su Hrvatske ceste, ne jedinica lokalne samouprave.

Da ne bi bilo kakve dvojbe uopće ne ulazimo u to je li netko pri izdavanju građevne dozvole pogriješio ili nije. Ali mjesto i postupak u kojima se te provjere rade svakako su i isključivo unutar državne uprave i upravnog suda, u nekim situacijama i tijela kaznenog progona, a sigurno nema nikakve veze ni s komunalnim redarima ni s konferencijama za tisak ni s ‘događanjem naroda’.