Najveći kupci

Povlaštene cijene slavonskog hrasta namijenjene su finalizaciji u Hrvatskoj, no drvoprerađivači se međusobno optužuju da ‘oni drugi’ samo izvoze trupce. Najviše jeftine sirovine dosad su povlačile Quaestusova Spačva te Strizivojna hrast i Slavonija DI obitelji Ravlić.

Najkasnije do kraja veljače Hrvatske šume objavit će količine odobrenih hrastovih i drugih trupaca koje će drvoprerađivačke tvrtke nabavljati po jeftinijoj cijeni, ovisno o stupnju finalizacije proizvoda. Međutim, tvrtke koje su godinama bile među onima koje su najviše nabavljale te sirovine od HŠ-a – Spačva, DI Slavonija i Strizivojna hrast – nisu zadovoljne najnovijim pravilima raspodjele hrasta i u najmanju ruku stvaraju nervozu među ostalim drvoprerađivačima i u Hrvatskim šumama. Te su tri tvrtke na sjednici Udruženja drvoprerađivačke industrije Hrvatske gospodarske komore sredinom prosinca glasovale protiv Pisma razumijevanja za ugovaranje okvirnih i godišnjih ugovora za kupoprodaju trupaca. Pismom se određuje transparentna raspodjela drvnih trupaca po svakom proizvođaču koji će tako moći izračunati koliko će trupaca primiti i planirati svoju proizvodnju, a dokazivat će je na temelju faktura.

Ipak, od svojih izvora saznali smo da je riječ o tim trima tvrtkama, odnosno o Spačvi, čiji je većinski vlasnik fond Quaestus Private Equity Kapital II osnivač Borislava Škrgre, i o dvjema tvrtkama Mate Ravića – Strizivoj hrastu, u kojoj je on direktor, a njegova je kći Martina Ravić Janković direktorica druge tvrtke, Slavonije DI iz Slavonskoga Broda. Pritom treba napomenuti da je suzdržani glas bio onaj predsjednika Uprave Zeline Kreše Perića. Nikomu nije jasno zašto je ostao suzdržan jer se očekivalo da i on podupre Pismo razumijevanja.

Spačva je do sada bila najveći kupac. Lani je po povlaštenoj cijeni nabavila 45.526 prostornih metara hrasta, a prema podacima iz strukture proizvodnje koje nam je poslao predsjednik Uprave Spačve Josip Faletar, lani je ta tvrtka upriličila 199,4 milijuna kuna. Ukupno joj je od 2013. raspodijeljeno 207.358 prostornih metara. Pri tome valja reći da je cijena hrasta furnira oko 300 eura po prostornome metru, a pilanskoga više od 90 eura, najmanje u odnosu na okružje, s tim da su dobivali dodatne popuste kao finalisti.

Ravlićeva tvrtka Strizivoj hrast druga je po nabavljenoj količini sirovina u posljednjih pet godina – 159.715, no pridoda li joj se i Slavonija DI koja je u tom razdoblju na raspolaganju imala 123.337 kubika, onda možemo reći da je Ravlić dobivao najviše hrasta po povoljnim uvjetima.

Razloge za uvodenje novih pravila u Hrvatskim šumama objašnjavaju željom da se drvoprerađivačka industrija potakne na što viši stupanj obrade drva, tj. da se što više prodaje namještaj, a ne da izvozimo sirovino. Međutim, javna je tajna da u Hrvatskoj neki proizvođači namještaja dio jeftino nabavljenih trupaca od HŠ-a dalje prodaju u inozemstvu, dakle ne prerađuju ih, što znači da ne bi smjeli ni dobivati onoliko trupaca koliko ih dobivaju.

Faletar odlučno odbacuje sumnje da i njegova tvrtka dio trupaca izvozi, a iako nam nisu odgovorili, pretpostavljamo da bi nam to rekli i u Ravlićevim tvrtkama. Član Nadzornog odbora Spačve uime fonda Quaestus Mario Popić kaže da se ‘sva sirovina u cijelosti prerađuje u finalne proizvode, a drvni ostatak prerađuje u pelet i briket’, a Faletar nam je poslao strukturu prošlogodišnje proizvodnje u kojoj nema prihoda od trupaca. I on tvrdi da drugi prodaju trupce u inozemstvu, a Spačva ne može dobiti dovoljne količine.

Ostane li na snazi ograničenje iz Pisma razumijevanja, Faletar kaže da Spačva neće moći ostvariti razvojne planove i zaposlit novih dvjesto radnika, nego će također otpustiti 150 sadašnjih.

Tražimo pravo da kupimo sirovinu pod jednakim uvjetima kao i svi drugi. S ograničenjem trenutačno možemo dobiti najviše 50.808 kubika, što je, kojeg li apsurdna, 20 posto niže od plana koji nam je postavio stvarna većinska vlasnica Spačve, hrvatska vlada, koja istodobno promiče projekt ‘Slavonija’. Predloženim načinom raspoljele izravno se krše ne samo europska pravila nego i članak 8. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja – tvrdi Faletar.

U Zakonu piše da su zabranjeni svi ‘sporazumi između dva ili više neovisnih poduzetnika, odluke udruženja poduzetnika i usklađeno djelovanje koje kao cilj ili posljedicu imaju narušavanje tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu’. Iako nisu detaljno obrazlagali, u Spačvi vjerojatno aludiraju na dio te odredbe u kojoj piše da je ‘zabranjeno primjenjivati nejednake uvjete na istovrsne poslove s različitim poduzetnicima, čime ih se dovodi u nepovoljniji položaj u odnosu na konkurenciju’. Nije potpuno jasno koji su to nejednaki uvjeti, no u Škegrinoj tvrtki žale se da glasovi pilanara s nekoliko zaposlenih i malim prihodima jednako vrijede kao glasovi tvrtki s mnogo zaposlenih i mnogo većim prihodima. Tačno se nisu izjasnili hoće li poduzimati neke pravne korake, ali ni to nije isključeno. No Faletar kaže da su oštećeni i zbog drugih stvari: Oštećeni smo jer smo trenutačno nezakonito ograničeni u nabavi sirovine – kaže.

I, zaista, u spomenutoj odredbi piše i to da je zabranjeno ograničavanje ili nadziranje proizvodnje, tržišta, tehnološkog razvoja ili ulaganja. No to je upitno jer tu nije riječ o nekoj organizaciji koja svojom sirovinom kao jedinom mogućom ograničava njezinu nabavu zato što se sirovina može nabaviti i kod drugih vlasnika šuma, pa i u inozemstvu. Primjerice, Bjelin Darka Pervana velik dio sirovine nabavlja vani, Sherif grupa prošle godine pokrenula proizvodnju seljačkog poda u Glini, a nije dobila nijedan trupac po povlaštenoj cijeni od Hrvatskih šuma. U Šumama pak smatraju da je Pismo razumijevanja dobro došlo svima.

Raspoloživu količinu treba podijeliti tako da svi drvoprerađivači dobiju sirovinu za daljnju preradu. Upravo je u tu svrhu potpisano Pismo razumijevanja. Pregovori su trajali gotovo godinu dana jer nije lako zadovoljiti sve apetite, a poznato je i da pilanski kapaciteti u Hrvatskoj višestruko nadmašuju one sirovinske. Upravo je zato prednost u dodjeli sirovine dana proizvođačima namještaja, oni dodaju najveću vrijednost sirovini te uglavnom zapošljavaju najviše radnika, i malim pilanarima jer su jamstvo opstanka stanovništva u ruralnim krajevima – poručuju iz Hrvatskih šuma. Priznaju da ‘nekoliko vlasnika drvnih industrija putem medija vrši pritisak na HŠ kako bi dobili veće količine’, no ne navode koji su to.

Među deset najvećih kupaca hrasta ima mnogo onih na koje se sumnja da dio sirovine, umjesto da je prerađuju, izvoze i da će sada ostati bez dijela trupaca. Upravo zbog toga nisu najsretniji s Pismom iako su glasovali za njega pa na razne načine i oni pritišću da bi dobili veće količine. Daniel Smiljanić, vlasnik Pan parketa i predsjednik HGK-ova Udruženja, rezolutno odbacuje priče o pritisku i preprodaji trupaca napominjući da je na izradi pisma i sâm mnogo radio. Filip Galeković iz PPS-a Galeković podupro je Pismo i odbacuje tvrdnje o pritiscima i o preprodaji trupaca te tvrdi da svu sirovinu koristi za finalnu proizvodnju. I Ana Marija Dujić, direktorica tvrtke Pana, kaže da je poduprla Pismo, kao i predsjednik Uprave Spin Valis Zdravko Jelčić, koji pak odbacuje svaki navod o preprodaji trupaca i pritiscima te kaže da je bio za donošenje Pisma iako njegov sadržaj nije savršen i neće svima biti prihvatljiv.

Imao sam nekih primjedbi, primjerice na ograničavanje maksimalnih količina i kod malih pilanara zato što iz ugovorenih količina nemaju nikakvu obvezu stavljanje građu, elemente itd. u proizvodni proces na domaćem tržištu kako bi se stvarala dodana vrijednost, ali, u cjelini, Pismo razumijevanja ispregovarano je u dobrom duhu i dobroj namjeri. Njegova primjena i život potvrdit će koliko je bio pomak u uređivanju i transparentnosti kupoprodaje trupaca – kaže Jelčić. Murat Pašić, suvlasnik Sherif grupe, kaže da će kao predsjednik pilanara u Hrvatskoj gospodarskoj komori detaljno analizirati i iznijeti svoje mišljenje kad raspodjela bude gotova. Kad je riječ o njegovoj tvrtki, nemaju primjedbi na Pismo, ali ako za 2018. ne dobiju trupce za proizvodnju seljačkog poda u Glini, kaže da će morati ukinuti pedeset radnih mjesta i zatvoriti pogon, u kojemu su pretežno zapošlene žene. – Daljnje posljedice bit će prestanak brige o učenicima škole u Glini, drvnih tehničara i stolara, jer ih ne školujemo da bi prebacivali daske, nego izrađivali finalne proizvode – kaže Pašić.

Rat za hrastove trupce ipak se nastavlja. Jedan naš sugovornik kaže da bi bilo najbolje ukinuti kriterije za jeftiniju nabavu trupaca i prodavati ih po tržišnoj cijeni. Tako samo održavamo često slabe tvrtke na životu, a on je uvjeren da bismo postizanjem tržišne cijene iščistili industriju, okupnili je i podignuli stupanj finalizacije na višu razinu pa više ne bi bilo ni pritiska. Međutim, taj revolucionarni prijedlog, smatramo, nemoguće je sada provesti.