Ne sjećam se kad je Hrvatskom defiliralo više investitora nego što je to ovih dana slučaj. Veliki fondovski igrači kibiciraju Agrokor, za tvrtke iz koncerna zainteresirani su i moćni mađarski biznismen Sándor Csányi, srpski kralj šećera Miodrag Kostić, javna je tajna da Coca-Cola želi Jamnicu i da je BAT zainteresiran za Tisak, od domaćih igrača u redu za Agrokorove tvrtke stali su najjači poput Adrisa, Atlantica, Podravke…, a tu su i brojni strani i domaći znani i neznani junaci. Rusi bi Inu, a Američki im je ne daju. Borealis, PPD, a možda i Ina čekaju ulaz u Petrokemiju. Poljaci preuzimaju riječku luku, a Kinezi bi preuzeli zadarsku. Oko posrnulog Uljanika vrzmuju se Danko Končar, napuljska Palumbo Grupa, brodogradilište Fincantieri iz Monfalcone, nizozemska Damen Grupa… Svi oni imaju neke felere pa je predsjednik Uprave Gianni Rossanda izbavitelja potražio u veleposlanstvu Južne Koreje, iako je tanka teza za pronalaženje strateškog partnera baš tamo. Južnokorejski brodograditelji su, naime, izgubili bitku s Kinezima u gradnji jednostavnih brodova, pa bi ih ulaganje u Uljanik moglo naučiti gradnji sofisticiranih brodova. Klimavo, ali Rossanda bi lakše našao strateškog partnera izravno u Seulu ili Pjongjangu, samo da je tamo kao manekene umjesto istarskih političara odveo Janicu i Ivicu Kostelića. Kao da nije ništa naučio od Tomislava Mazala, koji je investitore za Đurđa Đakovića tražio u Kanadi i Kuvajtu, pa kad ih nije našao morao je otići. U moru (dež) informacija u ovom hibridnom ratu teško je odvojiti spinove od stvarnog interesa. Stoga nije dobro pumpati dokapitalizacijski optimizam bez pokrića. Hrvatska nije preko noći postala raj za investitore. Porezi su jednako visoki kao i ranije, razne dozvole čekaju se godinama, političari sve bezobraznije traže svoju pinku, nema pravne sigurnosti… Pa, što se promijenilo? Investicijski svijet shvatio je koliko je hrvatsko gospodarstvo potkapitalizirano, o čemu smo nedavno pisali. Pa kad se to spoji s razdobljem rasta, najbolji je trenutak da se ispod cijene kupe tvrtke koje imaju šansu za preživljavanje. A ako i, primjerice, Uljanik ne preživi, strateškom partneru ostale bi basnoslovno vrijedne nekretnine u središtu Pule.
Zagreb od Beograda dalje nego obratno
U dva dana ovog tjedna stisnule su se dvije velike ‘nekršćanske’ predstave. Poklade ili fašnik vuku korijene, prema Wikipediji, ‘iz rimskih bakanalija, luperkalija i saturnalija’, a karneval je ‘utemeljen i na magijskom vjerovanju u gojenje zlih sila, kao i protjerivanje zime’. Crkva podozrivo gleda i na (ove godišnje) susjedni datum, Valentino, premda Dan zaljubljenih počiva na kršćanskoj legendi. Zaljubiše se mlada kršćanka i rimski legionar (koji je, naravno, prešao na kršćanstvo). Prije vjenčanja su se smrtno razboljeli, a sv. Valentin je blagoslovio njihov brak dok su umirali u samrtnom zagrljaju. U međuvremenu je globalna trgovina Crkvi ukrila blagdan, još više nego što se to dogodilo s Božićem. Pa su ljudi dva dana premalo vodili računa o vjeri: u utorak su masovno pohodili suđenja prinčevima karnevala, a u srijedu kupovali darove partnerima i partnericama. Zaljubljenima nije zasmetalo ni što su na romantičnu večeru izašli prvog dana korizme usprkos preporuci američkog biskupa Richarda Malonea koji je upozorio da je na čistu srijedu post i nemr obvezan i preporučio onima koji su navikli slaviti Valentino neka to učine dan prije, neka ga spoje s pokladnim utorkom. A ja sam neuk sve dosad mislio da je spajanje praznika socijalistički specijalitet.
