Media market

Iako ih je u hrvatskoj medijskoj industriji više nego muškaraca, žena je manje na vodećim mjestima, a imaju i manje plaće. Novinarke, urednice, direktorice, marketinške i komunikacijske stručnjakine rado i strastveno govore o tome što ih u poslu tišti, vrijeda i veseli.

Katkad je najbolje samo stajati mirno i gledati bika u oči. Čim je lani postavljena na Wall Street, ‘Neustrašiva djevojčica’ ili ‘Fearless Girl’ kiparice Kristen Visbal postala je mnogo više od virtualnog hita i kulise za ‘selfie’. Mnogi je proglavljavaju najboljim marketinškim potezom u 2017., godini u kojoj su žene otkrivanjem dugo čuvanih tajni uzdrmale i Hollywood. ‘Neustrašiva djevojčica’ prvotno je trebala prkositi biku i svijetu manje od mjesec dana, ali nakon pritiska javnosti, koja je ne veže samo uz reklamu za investicijski fond, dobila je dopuštenje da ostane na Wall Streetu još do ove veljače. Njezino uklanjanje najglasnije traži Arturo Di Modica, umjetnik koji je stvorio ‘Jurećeg bika’, skulpturu kojoj je brončana djevojčica stala na put.

Djevojčica koja ne uzmiče pred bikom u naletu nije scena iz koride, nego skulptura neustrašive junakinje s Wall Streeta na Manhattanu čiji stav i pogled odaju snagu, hrabrost i spremnost na bitku. ‘Neustrašiva djevojčica’ ili ‘Fearless Girl’ jedna je od samo šest ženskih skulptura u New Yorku. Postavljena je 8. ožujka 2017. prema ideji marketinške agencije McCann New York i u režiji State Street Global Advisorsa i McCanna New York, velikih američkih kompanija koje su tim činom poručile da u upravama američkih tvrtki treba biti više žena, a usput reklamirale i indeksni fond koji promiče ravnopravnost spolova. Unatoč zakonima SAD-a i Europske unije prema kojima žene trebaju biti više zastupljene na vodećim pozicijama, proći će još mnogo vremena dok ne ‘pobijede bika’. No prema vijesti objavljenoj u siječnju u Le Mondeu, novinarke dnevnika Le Parisien u Parizu ne žele čekati. Njih 77 prijavilo se na natječaj za mjesto glavne urednice u listu u kojem rade, prosvjedovavši tako protiv primanja još jednog muškarca na vodeću poziciju. Ni Hrvatska nije pozitivna iznimka prema broju žena na vodećim položajima, no različita su iskustva naših sugovornica: novinarke, urednice, direktorica i marketinških stručnjakinja.

Marina Čulić Fischer, izvršna partnerica Dialog komunikacija, navodi podatak iz istraživanja agencije Ketchum iz 2015. u kojemu je 61 posto od šest tisuća ispitanika iz 12 zemalja odgovorilo da bi muškarci trebali voditi svijet iako su se liderice pokazale uspješnijima u tri od pet ključnih osoba koje dobar vođa mora posjedovati. – To dovoljno govori o odnosu snaga i podcjenjivanju žena u društvu na svim razinama, što utječe i na razliku u plaćama. Riječ je o dubokoj nepravdi – kaže Čulić Fischer koja sama nije imala loše iskustvo jer je gotovo cijelu karijeru na najvišim položajima. Također ističe da je Ketchum, jedna od vodećih globalnih PR kompanija čijoj mreži pripada i njezina agencija, nedavno imenovala prvu ženu na mjesto glavne izvršne direktorice, što je dobar signal da se stanje polako mijenja.

Enea Hasukić, PR&360° menadžerica agencije Grizli, ističe da ohrabruje što je u posljednjih nekoliko godina sve više žena na najvišim položajima u medijskoj industriji. – U našoj kulturi muškarcima se još pripisuje veći autoritet, a onda i znanje, što u početku katkad može otežati poslovni napredak žena – kaže Hasukić, ističući da je veliki problem u medijskoj industriji potplaćenost žena u odnosu na muškarce za isti posao.

Posve drukčije stajalište ima Ivana Ivančić, dnevna urednica u Informativnom programu Nove TV. – Ako znaš posao, uporan si, samopouzdan, imaš visoke moralne vrijednosti, jasno posložene prioritete i ciljeve koje želiš postići, a i spreman si zapeti, mnogo…

Afera s angažiranjem Ramljakove bivše tvrtke za savjetovanje u vezi s Agrokorom otvorila je pitanje koliko stoji rad konzultanata. Insajderi upozoravaju da je u ovom slučaju najveći problem vrednovanje rezultata jer savjetničke usluge trebaju imati vidljive i mjerljive efekte.

Nema konzultanta koji je preskup, ali samo ako je njegov rad mjerljiv. Iz te mjerljivosti, odnosno točnom specifikacijom i načina rada i vidljivih efekata rada, proizlazi povjerenje. A konzultanti koji nemaju povjerenje uključenih strana u procesu, nemaju više što u tom procesu raditi. Zaključak je to brojnih konzultanata i poduzetnika s kojima smo razgovarali u posljednjih nekoliko dana pokušavajući donekle raščistiti priču AlixPartnersa, Texo Managementa, Ante Ramljaka i svih uključenih u megaproces restrukturiranja Agrokora. A prema mnogima problem je i u mjerljivosti i u povjerenju. Jedni podržavaju visoke naknade govoreći da je takav iznos u svijetu normalan za tu količinu i kompleksnost posla. Drugi su zgroženi iznosima tvrdeći da je riječ o korupciji i kriminalu i sukobu interesa.

Podsjetimo, 141 savjetnik lani je u osam mjeseci, do studenoga, dobio 213 milijuna kuna, a do kraja procesa taj bi iznos trebao biti oko pola milijarde kuna. U tome svemu sporni su milijunski iznosi koji se plaćaju Texo Managementu, za koji je Ramljak radio do imenovanja na poziciju izvanrednog povjerenika Vlade za Agrokor. Jedna tjedna faktura iznosila je oko 250.000 kuna.

– U svome radu konzultant mora analizirati svaki ugovor, svaki papir i svaki izvještaj neke kompanije. Od financijskog izvještaja koje je napisano za godine prije, do ugovora o radu za čistačicu. Izrađuju se svi mogući rizici – kaže nam jedan konzultant koji ima dugogodišnje iskustvo u poslovima financijskog restrukturiranja. Nakon njegova dolaska u neku tvrtku, kaže, odmah se kreće u naplatu svih potraživanja i brzo utrživanje imovine koja ne donosi korist!

Lupanje po bilanci – Dakle, prva aktivnost konzultanta ‘udaranje’ je po poziciji imovine u bilanci. Naime, konzultant mora steći povjerenje svih svojih vjerovnika. A kako će to napraviti? Mora kupovati vrijeme, a to se ponajprije radi rješavanjem viška imovine, unovčava sve što može. Primjerice, ima određenu imovinu koja u normalnim okolnostima ima neku tržišnu vrijednost. No, s obzirom na to da mu novac treba hitno, konzultant je svodi gotovo na vrijednost nula kako bi stvorio startnu poziciju mjerljivosti svoga rada. Sve što unovči od tog trenutka, može smatrati zaradom i dobrim potezom. To mu daje prostor da svoje vjerovnike postupno čini zadovoljnim. Kada oni vide da je konzultant aktivan i vjeruju u njegov rad, tek onda konzultant pristupa razgovorima o reprogramima i otpisima. To Ramljak nije napravio – upozorava naš sugovornik.

S druge strane, vlasniku to može izgledati kao obezvredivanje njegove tvrtke i imovine. I vjerojatno se nikada samostalno ne bi odlučio na taj potez jer se dovodi u vrlo rizičnu situaciju. No, ako je novac potreban ‘jučer’, svaka kuna koja se može utržiti ‘danas’, dobrodošla je.

Naš financijski stručnjak smatra da čim se sada priča o čemu se priča, a to su naknade savjetnicima, povjerenje je vjerojatno nestalo. Ako ništa drugo, povjerenje javnosti: – Govorimo o 60-70 milijuna eura savjetničkih usluga u cijelom procesu restrukturiranja Agrokora, što i nije veliki iznos. Ali kako sada vjerovati Ramljaku i svim savjetnicima. Biste li vi kao vjerovnik imali povjerenja u ono što oni rade? – pita se naš sugovornik. Doduše, privremeno vjerovničko vijeće u svome priopćenju ukazalo je na to da ne podržava rasprave koje vode destabilizacije, produljenju ili ugrožavanju postupka izvanredne uprave. I u njemu su svjesni činjenice da ako politika poklekne pod pritiskom javnosti i smijeni Ramljaka, cijeli proces restrukturiranja staje i pitanje je hoće li se nastaviti i pod kojim uvjetima. A u tome trenutku sva njihova potraživanja, i ono malo što bi možda mogli dobiti u nagodbi, vjerojatno padaju u vodu.

Konzultantski biznis u Hrvatskoj inače raste iz godine u godinu. Prema Liderovim podacima, tvrtke koje su registrirane za upravljačku djelatnost, usluge savjetovanja i odnose s javnošću u 2016. godini imale su ukupni prihod od 8,2 milijarde kuna, odnosno 60 posto viši nego godinu prije. A taj podatak ukazuje na to koliko su njihove usluge potrebne. Nekoliko je razloga zašto se angažira konzultant. Najčešći je onaj da je potrebna vanjska stručnost za posao koji tvrtka želi odraditi, ali to joj nije temeljno poslovanje i o tome ne zna dovoljno. Drugi razlog je taj što se konzultanta angažira za posao za koji naručitelj nema vremena ili kapaciteta. A treći razlog mogao bi biti i taj da vlasnik tvrtke angažira vanjskog stručnjaka za restrukturiranje koji će njegovim radnicima objasniti zašto su potrebni otkazi. Ta posljednja metoda nije popularna, ali može se upotrijebiti ako vlasnik tvrtke nema dovoljno snage obrazložiti im razloge otpuštanja. Bilo kako bilo, usluge konzultanta jesu, odnosno trebale bi biti, itekako mjerljive.

– Svaka kuna koju sam ikada platio konzultantima, isplativa se – rekao nam je jedan investitor koji godinama ulaže u Hrvatskoj i u regiji. Prije sedam godina uložio je u jedan hotel u regiji. Pružila mu se dobra investicijska prilika i nije ju htio propustiti. Počeo je operativno sam pokretati hotel, ali ubrzo je shvatio da će to otići u krivome smjeru i da će mu propasti sav uloženi novac. Tako je uz pomoć konzultanata stvorio profitabilan hotel.

Imajući u vidu astronomske sume koje su posljednjih dana preplavile medijski prostor, otvorilo se legitimno pitanje – je li konzultantski biznis samo prodavanje magle koje se skupo naplaćuje ili je riječ o iznimno vrijednoj djelatnosti i usluzi gdje je svaka kuna itekako dobro potrošena. Naravno, ima i prvoga i drugoga.

Kada netko angažira konzultanta na poslovima restrukturiranja, najprije se snima stanje kompanije. To se zove AS – IS stanje. Snima se tržište, dobavljači, kupci, potencijal ljudi u sustavu, organizacijska shema, snimaju se procesi i radi se elaborat o takozvanom zatečenom stanju. To nije proces sličan dubinskom snimanju tvrtke, nego mnogo širi model – objašnjava nam drugi konzultant s višegodišnjim iskustvom restrukturiranja. U slučaju Agrokora je, napominje, riječ o iznimno kompleksnom snimanju s obzirom na broj kompanija.

Drugi korak konzultantske djelatnosti je buduće stanje, odnosno izrada dokumenata o tome što će biti ili bi moglo biti u budućnosti. Tada se radi nekoliko scenarija – od najboljeg, preko srednjeg, do najlošijeg. Iz toga proizlaze strategije koje pokazuju kako postići određene pozicije u budućnosti. Tu se govori o izvedivim strategijama, a