Strepite! Prate vas i na tome zarađuju. Doduše, tek oko 1500 kuna na godinu. Dramatiziranje na stranu, no web-tracking, odnosno praćenje ponašanja korisnika na internetu, danas je unosna niša u kojoj mnogi zarađuju, pri čemu krivnju što su došli i do osjetljivih podataka mahom svaljuju na neoprezne korisnike.
Nije nikakva tajna da tvrtke koje vladaju internetom, poput Googlea, Facebooka i Amazona, a koje se reklamiraju kao stjegonoše progres, zarađuju bajoslovne svote praćenjem internetskih korisnika i prikupljanjem njihovih osobnih podataka. I tu nije riječ samo o prikupljanju podataka u službi osnovnoga ‘targetiranja’, kao što se često vjeruje. Tvrtke iz Silicijske doline, a i mnoge ‘nadobudne’ sa svih strana svijeta (prve spominjemo prije svega zbog obujma i utjecaja) privatne podatke korisnika analiziraju da bi procijenile njihovo financijsko stanje ili pak saznale njihovo seksualno i političko opredjeljenje, dakle upotrijebile takozvane osjetljive podatke ili posebno zaštićenu kategoriju osobnih podataka. Znanstvenici istraživači Tomasz Bułow, Valentín Carela-Español i Josep Solé-Pareta sa Sveučilišta u Barceloni u opširnom istraživanju mehanizama i vrsta obrane od web-trackinga, odnosno praćenja po internetskim prostranstvima, čak navode dokumentirane slučajeve u kojima su velike svjetske tvrtke bile optužene za kriminalne radnje kao što su krađa identiteta i odavanje šifara bankovnih računa trećoj strani.
Valja naglasiti da je internetski korisnik često sam sebi najveći neprijatelj. Koliko smo puta nakon otvaranja nepoznate web-stranice (ili poznate, na kraju nema razlike) ležerno kliknuli na ikonu kojom potvrđujemo da svojevoljno dajemo podatke samo da bismo što prije pročitali najčešće posve nevažnu informaciju. Većina korisnika svjesna je da se informacije koje traži na Googleovoj tražilici spremaju u oblak. Ipak, ljudi često ne misle da su dovoljno važni da pod svaku cijenu zaštite svoje podatke ili pak jednostavno prihvaćaju pravila igre koje su nametnuli moćni globalni igrači iz tehnološkog sektora. Većinom je naivno očekivati da će Google, Amazon ili slična moćna tvrtka iskoristiti privatne podatke na izravnu štetu građana koji žive, nazovimo ih tako, prosječne živote, no činjenica da gotovo deset posto onih koje prikupljaju korisničke podatke te iste privatne podatke zatim prodaje desecima drugih tvrtki otkriva drugu stranu priče. Valja upozoriti i na to da čak 79 posto internetskih stranica koje svi mi u Europi i SAD-u posjećujemo prikuplja podatke o korisnicima. Kako i ne bi to radile kad, primjerice, devet od deset Amerikanaca upotrebljava internet i kad prosječna zarada od svakog korisnika digitalnim oglasićima donosi 250 dolara na godinu (1500 kuna). To digitalnim oglasićima samo u SAD-u donosi godišnju zaradu od ukupno 72 milijarde dolara.
