Osamnaest uglednih stručnjaka za razna područja sudjelovalo je u velikoj anketi o ključnome državnom strateškom dokumentu. Nisu se dokraja složili o tome tko bi ga trebao pisati, ali jedinstveni su u stajalištu tko ne smije sudjelovati u izradi.
Dok je za svijet to otprilike jasno prema sadašnjim tehnološkim i društvenim trendovima, a i za njega se manje bojimo, kad je riječ o Hrvatskoj, stanje je mnogo neizvjesnije. Kako je i Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU (MRRFEU) na traženje Europske unije pokrenulo projekt donošenja Nacionalne razvojne strategije do 2030., tako smo u Lideru za mišljenje odlučili pitati neke od vodećih domaćih znanstvenika i poduzetnika s različitih područja. Trendovi su svima očiti: ubrzanja digitalizacija, automatizacija i robotizacija na svim razinama života.
Posebno su jasni tehnološkim poduzetnicima poput Damira Sabola koji su potpuno uklonjeni u te trendove. Umjetna inteligencija, robotizacija, autonomna vozila te baterije za pohranu električne energije znatno će promijeniti svijet oko nas. Treba se već sad pripremati za to jer će se gradovi zbog toga jako promijeniti i bit će potrebna velika promjena infrastrukture koja će tu promjenu poduprijeti. Nekako mi se čini da će nas sve to opet iznenaditi – smatra Sabol. Svijet se drastično mijenja i moramo se, upozorava Sabol, pripremiti na te promjene. Mnogo ljudi moglo bi izgubiti posao dolaskom umjetne inteligencije i robotizacije, ali pojavit će se i novi poslovi. Moramo biti spremni obrazovati djecu za te nove poslove koji dolaze. Naftu treba zaboraviti te se treba strateški okrenuti čistoj struji i cestovnoj infrastrukturi za autonomna vozila. Trebat će podržati dolazak desetak tisuća električnih vozila ako želimo omogućiti turistima da dolaze k nama, a bilo bi dobro i da te turiste možemo kvalitetno nahraniti domaćom hranom i smjestiti ih u očuvanome prirodnom okolišu – kaže Sabol, dodajući da je podloga za sve te promjene softverska revolucija.
I Tea Žakula, docentica na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu koja je doktorirala na prestižnom američkom MIT-u, u globalnim trendovima u industriji primjećuje ubrzani razvoj kognitivnih tehnologija, robotike, personalizacije proizvoda itd. Za konkurentnost na takvom tržištu nije dovoljno samo učiti mlade ljude programiranju, treba ih učiti logici, kreativnosti, interdisciplinarnosti i, najvažnije od svega, samouvjerenosti i hrabrosti – ističe Žakula. Smatra da bi se u gospodarstvu trebalo mnogo više usmjeriti na ekološku poljoprivredu i razvoj zdravstvenog turizma, a stručne analize trebale bi pokazati zanimljive niše na globalnom tržištu za dugoročan razvoj domaće industrije.
Steven Živko Pavletić, liječnik u SAD-u i potpredsjednik Udruge hrvatsko-američkih profesionalaca (American Croatian Association of Professionals, ACAP) pak smatra da su Hrvatskoj prilike za razvoj očite i da je to zdravstveni turizam. Osim navedenih trendova, Siniša Topalović, direktor konzultantske tvrtke Horwath HTL, uočava povećanu mobilnost ljudi uz daljnji porast cijene kvalificiranog rada, dodatne dvije do tri milijarde ljudi nove srednje klase globalno do 2030., što će znatno promijeniti današnje obrasce potrošnje i posebno utjecati na turizam, tržište nekretnina i industriju slobodnog vremena, zatim starenje stanovništva i fokusiranje na zdravlje.
Nenad Bakić, poduzetnik i pokretač projekta ‘STEM revolucija’, također navodi da će u tehnološkom razvoju globalno, pa i kod nas, glavni trendovi biti veliki razvoj umjetne inteligencije i robotike zajedno sa sveopćom pametnom umreženosti u sklopu interneta stvari te svih njihovih kombinacija i izvedenica kao što je npr. pametni transport, tako da će svijet za 12 godina biti znatno drukčiji. Kad mnoga radna mjesta postanu suvišna, to će donijeti dosad nevidene izazove u društvu. I ako se svijet nastavi brzo bogatiti kao do sada pa će svatko imati zajamčeni dohodak i ako materijalno blagostanje postane neupitno, to bi čak moglo povećati društvene napetosti – smatra Bakić.
U Hrvatskoj će, dodaje, glavni megatrend biti demografija. Primjerice, danas već i Španjolska ima desetak puta više robota prema broju radnika u industriji, o Njemačkoj i Švedskoj da ne govorimo, što je dobar pokazatelj općega tehnološkog razvoja.
Istočno, iako smo tragično zaostali, pokušaji unapređivanja i zatvaranja procijepa barem za mlade izazivaju snažan otpor u društvu, što pokazuje da su regresivne i nikad transformirane ‘dinosauarske’ snage ovdje još utjecajne, zato će brze promjene izazvati i kulturne napetosti u društvu. Budući da se procijep u razvijenosti ne može brzo zatvoriti, pogotovo zbog potrebe promjene mentaliteta, u današnjem svijetu bez zapreka mnogi s tehnološkim kompetencijama, ali i poduzetnijim, nastavit će tražiti svoju budućnost izvan zemlje – kaže Bakić, dodajući da istodobno izrazio veliko sidro, rentna pozicija od turizma, koju država ovako ili onako uvelike zahvaća, omogućava izbjegavanje akutne krize. Stoga, žalostno, ali istinito, zaključuje kako je moguće da će Hrvatska usprkos globalnom brzom razvoju zbog brzog smanjivanja i starenja stanovništva i izrazito jakog turizma, golemih problema u mirovinskom i zdravstvenom sustavu te našega mentalnog sklopa ostati društvo bez dinamike orijentirano na rentijerstvo, s golemim državnim utjecajem na sve društvene procese.
Sada kada znamo gdje smo i što nas otprilike čeka, trebali bismo djelovati. Strategija 2030. mogla bi biti strateški dokument koji bi nas trebao okrenuti u pravom smjeru, no već smo vidjeli previše ‘strategija’ koje su ostale mrtvo slovo na papiru pa bismo se ovaj put trebali koncentrirati na provedbu, i to bar jedne stvari. Nažalost, iz područja na koje će se strategija koncentrirati već se vidi da se zahvaća preširoko i da će se priča opet raspršiti na previše općenitih stvari.
U strateškim dokumentima moraju se definirati razvojni ciljevi i provedbeni instrumenti u užem smislu, a ne raspršivati se na mnogo sektora. Nakon priključenja Europskoj uniji i NATO-u te infrastrukturnog razvoja, koji su ostali bez pravog multiplikacijskog učinka na ekonomski razvoj, u novoj fazi moramo se fokusirati na javni sektor koji mora podignuti učinkovitost po uzoru na baltičke zemlje, na sektor obrazovanja i održivost okoliša, ali ne uz zaustavljanje ekonomskog razvoja – kaže ekonomist Damir Novotny.
Do 2030. mnogo ruralnih naselja ostat će bez stanovnika ili s isključivo starijim stanovništvom. Hrvatska mora donijeti niz mjera kojima će zadržati mlado stanovništvo jer razvijeni Zapad treba radnu snagu, zbog čega se sadašnji odjelj mladih neće sam po sebi zaustaviti. Ako se nastavi, mirovinski i zdravstveni sustav vrlo će brzo zapasti u teško rješive probleme. Treba potaknuti razvoj jer se s deagrarizacijom na velikom području Hrvatske nije razvijalo gospodarstvo koje bi supstituiralo agrarni sektor.
U tehnološkom razvoju globalno će, pa i kod nas, glavni trendovi biti velik razvoj umjetne inteligencije i robotike zajedno sa sveopćom pametnom umreženošću u sklopu interneta stvari te svih njihovih kombinacija i izvedenica kao što je npr. pametni transport, zato će svijet za 12 godina biti znatno drukčiji. To će, kad mnoga radna mjesta postanu suvišna, izazvati dosad nevidene izazove u društvu. U Hrvatskoj će glavni megatrend biti demografija, ne samo kvantitativno, smanjivanjem broja ljudi i starenjem društva, nego i kvalitativno.
Moja idealna vizija vidi Hrvatsku u budućnosti prije svega kao funkcionalnu pravnu državu u kojoj je sudstvo potpuno neovisno o ideologiji i politici i istodobno donosi odluke efikasno i pravodobno. Drugi ključni element bio bi podupiranje neovisnosti i nepristranosti medija, uključujući mjere protiv lažnih vijesti, a treći podupiranje manjih poduzetnika i smanjenje troškova neefikasnih dijelova državne birokracije te pronalaženje načina da se neobrađena zemlja ponudi na raspolaganje ekopoduzetnicima.
Hrvatska ima sve preduvjete da postane društvo usmjeren prema budućnosti, solidarno društvo iz kojega ljudi ne odlaze zato što u njemu ne vide perspektivu i u kojem su oni koji dolaze dobrodošli i prihvaćeni; društvo u kojemu se ne osporava pravo drugomu da bude drugačiji. Vidim je i kao produktivno društvo u kojem rad nije prljava riječ i u kojem su ljudi spremni aktivirati se i preuzeti rizik. To je i društvo u kojem se poštuje sloboda govora i djelovanja te koje je posvećeno održivom razvoju. Tri su najvažnija elementa obrazovanje, znanost i kultura.