Promotori Festivalska industrija spašava koncertnu scenu

INmusic festival lani je prvi put bio rasprodan zahvaljujući ozbiljnom rastu strane publike. I domaća publika povelja se za trendom. Za europske standarde to je butik-festival od stotinu tisuća ljudi koji produži Jarunom u tri dana. Organizacijski je na europskoj razini, a cijena ulaznica na je trećini europske cijene.

Hrvatski promotori dobivaju opasnoga konkurenta u RTL Musicu, tvrtki u vlasništvu nacionalnog TV koncesionara iza koje stoji moćna grupacija Bertelsmann. Live Nationa i AEG-a danas su ‘hedge’ fondovi (Sziget festival, Rock in Vienna, Coachella festival, Lollapalooza festivali u Latinskoj Americi, Berlinu, Parizu). One s megapopularnim bendovima, kao što je, primjerice U2, imaju potpisane ugovore za organizaciju svih koncerata u svijetu na više godina pa neke od njih organiziraju same, a neke preprodaju regionalnim ili lokalnim promotorima.

U ‘backstageu’ hrvatske promotorske scene krije se nekoliko desetaka agencija koje organiziraju velike koncerte. Uz njih postoji još niz klupskih promotora u urbanim sredinama (posebice Zagrebu i Rijeci), a periferija najčešće ugošćuje domaće zabavnike. Ono što povezuje ‘ozbiljnije’ agencije s godišnjim prometom od tri do 15 milijuna kuna (prihodi variraju ovisno o veličini projekata iz godine u godinu) jest da ne vole javno govoriti o svom poslu, a teško je doći i do osnovnih informacija o njihovim tvrtkama, koje mahom nose strana imena. Vlasnici tih tvrtki uglavnom su osobe koje su u tom biznisu godinama i svi oni surađuju sa stranim buking-agencijama, bez kojih u Hrvatskoj ne bismo imali stranih koncerata. Strane agencije na hrvatskom su koncertnom tržištu još od 90-ih, međutim, modeli suradnje s lokalnim agencijama s vremenom su se mijenjali (prije je bilo mnogo više posrednika).

Jedna od globalno najvećih koja je radila u Hrvatskoj je Live Nation, koji se ‘opekao’ i na neko vrijeme povukao s našeg tržišta (ponovno se počeo spominjati kod organizacije Stingova nastupa u pulskoj Areni). Naime, veliki koncerti u Hrvatskoj su se pokazali neisplativi, kako za domaće organizatore, tako i za strane agencije. A svemu je ‘kumovao’ baš U2 prije osam godina, koji je u dva dana privukao 60 tisuća posjetitelja na maksimirski stadion. Na taj su koncert išli svi, bez obzira slušaju li tu glazbu ili ne, bitno je bilo prisustvovati događaju godine. Tako su strane agencije dobile dojam da je koncertna scena u Hrvatskoj iznimno razvijena i s tadašnjom lokalnom agencijom Lupa promotions Vladimira Ivankovića počele su ‘izbacivati’ datume novih koncerata.

Mišljenja je li koncertna industrija u Hrvatskoj bogata ili siromašna dvojaka su. U svakom slučaju, da nemamo festivalne na kojima svi raju svjetski poznata glazbena imena, bila bi jako siromašna. Pojedinačnih stranih koncerata vrlo je malo (ove godine dominiraju Rod Stewart, Björk i Roger Waters) i to ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu, gdje su festivali postali općeprihvaćeni trend. Festivalska industrija razvila se u svijetu zbog veće atraktivnosti od samostalnih koncerta, mnogo je veći glazbeni izbor za razne ukuse posjetitelja, opuštenija je atmosfera i događaj dulje traje – objašnjava Zoran Marić, organizator INmusic festivala, koji je nakon 12 godina postojanja lani prvi put rasprodan te ga je u tri dana obišlo stotinjak tisuća posjetitelja. Novi trend je i da se većina festivala danas održava u glavnim gradovima, za razliku od prije kad su njihovi domaćini bile uglavnom periferije.

Koncertni biznis prilično je riskantan, a i profitabilnost je u Hrvatskoj često vrlo upitna. Prema riječima promotora, najsigurnije je ugovaranje fiksnog iznosa za produkcijske troškove, međutim, onda je i zarada manja. Ako domaća agencija preuzme cijeli rizik, plaća izvođača, produkciju i promidžbu i u najboljem slučaju od zarade joj ostaje otprilike 20 posto. Prema Marićevim riječima, većina koncerata profitabilna je samo ako su rasprodani. Glavni razlog neprofitabilnosti Marić vidi u nedostatku kulture posjećivanja koncerata i kupovanja karata. – Kupovna moć Hrvata nije toliko manja od slovačke ili portugalske, gdje su ulaznice skuplje i gdje ima mnogo više događaja. Karta za glazbeni festival u Hrvatskoj stoji 50, a u Slovačkoj 100 eura. Sve dok cijene ulaznica ne budu izjednačene možemo biti sretni da uopće imamo koncerte. Nije se lako izboriti na tržištu programom, posebno zato što su svi bendovi koji sviraju kod nas i na europskoj turneji pa je utakmica sve žešća – komentira Marić.

Uz agencije koje se smatraju nositeljima koncertne scene u Hrvatskoj (Pozitivan ritam, Star produkcija, Los Angeles, Vibro limes, MPG, Nucoast, Distune, Žednouhi koncerti), na tržištu se pojavila nova, zanimljiva konkurencija, a to je tvrtka RTL Music, koja se organizacijom koncerata bavi od kraja prošle godine. To je ujedno i prvi korporacijski organizator u Hrvatskoj, gledamo li vlasničku strukturu globalnog RTL-a. Iako se glazbena podružnica RTL-a zasad bavi samo domaćim projektima (Massimo, Vanna & Jacques), jako ambiciozno gleda na budućnost tog biznisa. Neki promotori smatraju da ulazak televizije s nacionalnom koncesijom u organizaciju koncerata nije baš prema tržišnim pravilima radi mogućeg monopolna nad promocijom, a činjenica je da je RTL-ov reklamni prostor trenutačno krčat najavama vlastitih koncerata.

Danko Stefanović, direktor RTL Music Croatia, objašnjava da svjetske medijske kompanije šire svoj opseg djelovanja i na druga područja, uza svoj standardni televizijski biznis, a takvo je usmjerenje cjelokupne strategije Bertelsmann grupe. U više zemalja Europe RTL-ove podružnice pokrenule su slične operacije: organizaciju različitih evenata, izdavaštva, glazbenog izdavaštva. RTL Music je samostalna tvrtka i zakupljuje na RTL-u termine reklama pod jednakim tržišnim uvjetima kao i drugi tržišni takmaci. Razne koncertne događaje organizira i s drugim organizatorima (Massimo u Spaladium areni, Marko Škugor u Lisinskom), što pokazuje da nema govora ni o kakvom obliku monopolna – zaključuje Stefanović.

U Hrvatskoj ne postoji egzaktna evidencija o broju održanih koncerata na godinu, stoga smo od ZAMP-a tražili podatke o naplaćenim naknadama za autorska prava kako bismo dobili barem neku sliku o veličini tog tržišta. U ZAMP-u kažu da još nemaju cjelovite podatke za 2017. jer se zadnji kvartal još obrađuje, ali da je ukupni broj koncerata u blagom padu. – Cjelovite podatke imamo za 2016., u kojoj je održano 9047 koncerata zabavne i seriozne glazbe. Najveća naknada za glazbene događaje plaćena je za festival The Hideout Festival i Ultra, a za pojedinačni koncert za nastup Gibonija u zagrebačkoj Areni. S obzirom na to da se naknada računa u odnosu na prihod/trošak od glazbenog događaja, ta tri događaja u financijskom smislu bila najveća. Vrlo je teško izračunati koliko glazbena industrija pridonosi gospodarstvu, ali prema postojećim studijama, kulturne i kreativne industrije (uključujući glazbenu) ukupno čine 2,3 posto hrvatskog BDP-a te su drugi industrijski sektor u zemlji – kažu u ZAMP-u.

Kada pitate domaće promotore kakvi se koncerti u Hrvatskoj financijski najviše isplate, većina će se složiti da su to koncerti domaćih izvođača i to iz jednostavnog razloga – ne traže mnogo (uz neke iznimke poput Severine) te ne pregovaraju na principu postotka već fiksnog iznosa. Očito nisu upoznati s Jaggerovim poučkom.