Gdje je zapelo?

Mali poljoprivrednik prijavio se na natječaj za dobivanje potpore iz Fonda za ruralni razvoj. Nakon što mu ni nakon devet mjeseci iz Agencije za plaćanja u poljoprivredi nisu odgovorili, stigla je prva polovica potpore, no on je u međuvremenu prenamijenio proizvodnju – od prerade malina u preradu cikle, pa je ostatak upitan.

Prošla su tri mjeseca i – ništa, nakon četiri mjeseca poslao je Agenciji upit da zna na čemu je, jer ako neće dobiti potporu, neće mu se isplati ulaziti u taj projekt, nego će krenuti u nešto drugo. Odgovora nije bilo, pa ni nakon drugog i trećeg upita, nekoliko telefonskih poziva. Jednostavno, u Agenciji nisu donosili odluku i, što je još važnije, nitko nije znao kada će biti donesena.

U proljeće 2016. moj je sugovornik odlučio, ne znajući hoće li i kada dobiti novac, promijeniti proizvodnju. Odlučio je nabaviti stroj za guljenje i rezanje cikle, na svojih nešto više od hektara zemlje posadio je to povrće umjesto malina i nabavio stroj. Procijenio je da bi mu u slučaju elementarne nepogode stradao sav urod maline, a kod cikle šteta bi ipak bila manja te je ulažući svoj novac ušao u rizik s ciklom. Podigao je kredit i kupio strojeve za rezanje cikle, sustav navodnjavanja kap po kap i krenuo u gradnju male zgrade. Nije prošlo mnogo vremena, a iz Agencije mu je stigla obavijest da je dobio potporu u maksimalnom iznosu od 15 tisuća eura. Bilo je to u lipnju 2016., godinu dana nakon što je podnio zahtjev i devet mjeseci nakon što je istekao rok za procjenu i donošenje odluke.

Već u kolovozu na njegov je račun sjela polovina dojeljenih sredstava, a preostali iznos trebao mu se uplaćivati nakon što bi svaka tri mjeseca podnosio izvještaj Agenciji o stanju projekta. No zbog prenamjene projekta preostali iznos do danas mu nije isplaćen.

Moj je sugovornik obavijestio Agenciju da nije mogao čekati odluku pa se nakon devet mjeseci od podnošenja zahtjeva odlučio na posao prerade cikle umjesto malina. Slao je i izvještaje i pitao kad može očekivati uplatu preostalog novca, ali ni ovaj put nakon nekoliko upita od Agencije nije dobio odgovor. Ipak, potkraj prošle godine (dvije i pol godine nakon podnošenja zahtjeva i godinu i pol nakon što je odluka donesena) neslužbeno je saznao da mu preostali dio novca neće biti odobren jer je prenamijenio preradu.

Kaže da mu to jako remeti planove, mora vraćati kredit i nije siguran hoće li uspjeti. Smatra da ispašta ne zbog svoga angažmana, nego zbog kašnjenja nadležnih u Agenciji, koji su ‘debelo’ probili rok i k tome se oglušivali na svaki njegov upit.

Mislim da je u pravu, jer u situaciji u kojoj se našao izabrao je manje rizično rješenje da bi dovršio projekt, a u Agenciji su se vjerojatno našli u nezgodnoj situaciji zbog probijanja roka i neodgovaranja na upite moga sugovornika, jer što ako se bude žalio u Bruxellesu zbog nemara administracije.

Ipak, rok za dovršetak projekta je, kako mi je rekao, tri godine i još se uvijek sve da popraviti. Treba sva-kako pronaći neko rješenje da se i pravila igre ispoštiju i da poljoprivrednik ne ispašta zbog pogreške administracije. Nadam se da će moj sugovornik i Agencija naći rješenje na obostrano zadovoljstvo, a ova priča, iako nije riječ o velikoj svoti, pokazuje kakvi problemi mogu nastati ako netko ne odradi svoj dio posla.

Moj sugovornik, mali poljoprivrednik, tvrdi da zna još njih nekoliko koji su na sličan način došli u situaciju da im prijeti opasnost da ostanu bez dijela ili cijele potpore. Razlog je sporost u rješavanju ovakvih predmeta u Agenciji za plaćanja u poljoprivredi. Kažu da se predmeti u Agenciji sada ipak brže i kvalitetnije rješavaju, ali očito su ostali repovi iz prethodnih godina koji stvaraju probleme malim poljoprivrednicima.