U čak deset ministarstava svi službenici odlikaši

Usprkos gotovo savršenim formalnim ocjenama hrvatski državni službenici rade ‘s pola gasa’. Naime, na jedinicu uloženih sredstava ostvaruje se samo 0,8 jedinica rezultata, a u najučinkovitijim europskim zemljama Estoniji i Irskoj gotovo dvostruko više. Hrvatskoj trebaju nezavisna analiza i nov model ocjenjivanja ne obavlja objektivno. Naime, prosječna je ocjena državnih službenika u svim ministarstvima 2016. bila 4,05, a svih rukovodećih službenika 4,63. Malo nižu prosječnu ocjenu, 3,73, službenici su dobili 2015., kao i rukovodeći državni službenici – 4,36.

Odgovornost Vlade i ministara – Kad se pogledaju podaci o prosječnim ocjenama državnih i rukovodećih službenika, moglo bi se pogrešno zaključiti da su svi gotovo odlični, a vrlo dobro znamo da stvarno stanje u državnoj upravi nije takvo. U jednom od istraživanja Ekonomskog instituta, Zagreb, u kojemu se proučavala efikasnost javne uprave pokazalo se da u Hrvatskoj na jedinicu uloženih sredstava ostvaruje samo 0,8 jedinica rezultata, a u najučinkovitijim europskim zemljama Estoniji i Irskoj gotovo dvostruko više nego u Hrvatskoj – rekla nam je Davorka Jurlina Alibegović, bivša ministrica pravosuđa i znanstvena savjetnica u Ekonomskom institutu u Zagrebu.

Profesor Ivan Koprić, predstojnik Katedre za upravnu znanost na Pravnom fakultetu u Zagrebu, upozorio je pak na to na kome je odgovornost za percepciju državne službe u javnosti. Odgovorni su Vlada i ministri, smatra, jer službenici ne mogu imati inicijative, a kamoli autonomno javno istupati.

Lojalnost umjesto rezultata – U ocjene se više ugrađuju politička i osobna lojalnost, poslušnost i slične osobine, a premalo stvarni rezultati i sposobnosti službenika. Ima rješenja i za to, ona ni u upravama najrazvijenijih zemalja nisu laka, ali mora postojati čvrsta politička volja u samom središtu Vlade: premijer mora tražiti od svojih ministara da se reducira praksa političkoga kadroviranja i nagrađivanja nesposobnih, a poslušnih – rekao nam je Koprić.

Ocjjenjivanje državnih službenika regulirano je kolektivnim ugovorom, uredbom i zakonom, pri čemu jedino negativna ocjena ‘ne zadovoljava’ povlači posljedicu prestanka službe. Druga negativna ocjena, ‘zadovoljava’, može biti razlog za premještanje izvan organizacijske jedinice ili na mjesto niže složenosti poslova, a ostale pozitivne ocjene ‘uspješan’, ‘primjeran’ i ‘izvrstan’ donose pravo na jedan, dva odnosno tri dodatna dana godišnjeg odmora te mogu biti podloga za napredovanje.

– Posao se ne može analizirati kako se to kod nas pokušalo, da to čine ministri i njima podređeni, politički imenovani pomoćnici i tajnici, nego to moraju obaviti stručnjaci izvan državne uprave. Treba objektivirati ocjene; one ne smiju odražavati simpatije, političku lojalnost i osobnu poslušnost, nego rezultate rada, zadovoljstvo građana i objektivnu kompetenciju u poslu. Za to treba promijeniti i ocjenjivače, to ne mogu biti isključivo rukovoditelji – istaknuo je profesor Koprić.

Najvažnije bi trebale biti ocjene građana. U ocjenjivanju se primjenjuje opsežan upitnik u kojemu se mjere djelotvornost, učinkovitost i poslovanje rokova u obavljanju poslova te inovativnost, komunikacijske vještine i sposobnost rada u timu. Međutim, u praksi se ocjene dodjeljuju linijom manjeg otpora. Rukovoditelji koji ocjenjuju službenike u organizacijskim jedinicama kojima upravljaju u pravilu ne žele sukob s njima jer je izgledno da će bez obzira na ocjenu i dalje raditi s istim ljudima.

Naime, svaka negativna ocjena zahtjeva i prethodno usmeno i pismeno upozorenje uz precizan nalog koje zadatke i u kojem roku treba dovršiti. Čak i kad se donese takva ocjena, podliježe preispitivanju od drugoga neposredno nadređenog, a onda i Odbora za državnu službu, koji pak rijetko ide u korist takvih odluka državne uprave. Osim toga, oni koji bi htjeli početi objektivno ocjenjivati službenike, izloženi su pritisku jednakoih jer će doći na glas kao prestrogi, što u stvarnosti znači da će teško privući kadar za zamjenu podređenih koje smatraju nedovoljno sposobnima. Sve je to uzrok površna pristupa ocjenjivanju.

– Trebalo bi uvesti metodu ocjenjivanja 360 stupnjeva. Profesionalci u državnoj upravi koji se bave upravljanjem uspješnošću u empirijskom istraživanju naglasili su tu metodu prema kojoj se na prvome mjestu u obzir uzimaju ocjene građana, zatim zaposlenika koji poznavaju kompetencije svojih kolega, podređenih koji ocjenjuju svoje šefove, ali i rezultate samoocjenjivanja. Tek u sklopu svih tih ocjena treba biti i ocjena rukovoditelja, dakle ona mora biti jedna od sastavnica ukupne ocjene službenika. Isto je tako važno da se nakon toga nagradi najbolje ocijenjene – istaknuo je Ivan Koprić.

Ocjjenjivanje u praksi, kao i sve ostalo u sustavu državne uprave, ovisi ponajprije o političkim dužnosnicima koji ih vode. Građani od ministara očekuju da učine sve da taj sustav profunkcionira onako kako bi trebao, no i dužnosnici, uz iznimke, u pravilu odlučuju ići lakšim putem.

Svi trpe zbog ‘uhljeba’. Osim što bi mogli utjecati na to da se preustroji sustav ocjenjivanja i da se počne objektivno ocjenjivati, vrlo jednostavno mogli bi smanjiti i broj zaposlenih u državnoj službi – donošenjem odgovarajuće sistematizacije ministarstava kako bi se smanjio njihov današnji napuhani broj. Sistematizacijom su predviđeni broj i struktura radnih mjesta, opis poslova te tražena stručna spremna za pojedini položaj. Međutim, njihovo spuštanje na odgovarajuću razinu značilo bi obustavu bilo kakva zapošljavanja, kao i to da bi država godinu dana plaćala službenike da ne rade ako im ne bi bila u stanju u drugim tijelima naći mjesto koje odgovara njihovoj spremi i iskustvu.

– Praćenje učinkovitosti i sustav ocjenjivanja nisu povezani s određivanjem plaće u državnoj upravi, što je u izravnoj vezi s nedovoljno dobrim postignutim rezultatima u državnoj upravi. Sustav ocjenjivanja treba stalno usavršavati. Pri tome veliku ulogu imaju rukovodeći službenici koji ocjenjuju svoje službenike i namještenike; njih pak treba neprestano educirati kako bi izbjegli subjektivnost u ocjenjivanju. Unapređenju sustava ocjenjivanja pridonijela bi i snažna depolitizacija u državnoj upravi – rekla je bivša ministrica uprave Jurlina Alibegović.

U nedostatku političke volje da se broj službenika smanji barem u skladu s kvalitetom posla, odnosno da se njihova učinkovitost poveća i da ih se ocjenjuje objektivno, razumljiva je povika javnosti na državne službenike koja se onda pretače i u jezik. Zbog pogrdnih riječi kao što je ‘uhljeb’ trpe svi službenici, a ne samo oni koji su u službu doista ušli preko veze ili ne rade dobro svoj posao. Pritom se promašuje prava meta – politički dužnosnici koji mogu postići da državni aparat bude učinkovit i ‘mršaviji’ te od kojih se to i očekuje.