STVARNA SLIKA UGROŽENOSTI AGROKOROVIH DOBavljača

Iako se u javnosti najčešće spominju vjerovnici s najvećim potraživanjima, Agrokoru su izloženije manje tvrtke. Njima će uz pretpostavljeni otpis 50 posto potraživanja mogućnost podmirivanja tekućih obveza postati nemoguća misija.

Vica Todorić zamalo je uspio uništiti Monsanto. Ne baš cijelu zloglasnu kompaniju, nego njezinu hrvatsku podružnicu. Ta je tvrtka u 2016. godini imala ukupan prihod blizu 28 milijuna kuna, a Trgovački joj je sud priznao čak 26,5 milijuna kuna potraživanja od Agrokor. Na prvi pogled, usporedbom tih dvaju iznosa, mogli bismo zaključiti da je Monsanto praktički mrtav. Hrvatski se Monsanto od propasti, međutim, spasio opet zahvaljujući Todoriću. Prethodnih je godina ta tvrtka, naime, upravo na poslovanju s Agrokorom, koji joj je daleko najveći klijent u Hrvatskoj, dosta zaradila te je do kraja 2016. godine akumulirala blizu 20 milijuna kuna zadržane dobiti. Pod pretpostavkom da će Agrokorovi vjerovnici uspjeli naplatiti pola svojih potraživanja, a uspoređujući taj iznos s rezultatima poslovanja u 2016. godini, Monsanto bi tu godinu završio s 11,4 milijuna kuna gubitka, što ga, s obzirom na zadržanu dobit iz prethodnih godina, ne bi bacilo na koljena.

Na temelju podataka Fine i servisa Boniteti.hr, tvrtka Konter je za Lider napravila simulaciju kakav bi utjecaj na poslovanje u 2016. godini (posljednji dostupni podaci na godišnjoj razini) za neke Agrokorove vjerovnike imalo to da su u toj godini knjigovodstveno morali otpisati 50 posto svojih priznatih potraživanja od Agrokor. Konačan rezultat kompleksnoga Konterova izračuna jest simulirani koeficijent tekuće likvidnosti, što je i svojevrsni ‘indeks ugroženosti’ Agrokorovih dobavljača, koji se bitno razlikuje od jednostavnog rangiranja dobavljača prema iznosu njihovih potraživanja.

Iz te računice proizlazi da međimurskom proizvođaču krumpira Dodlek-Agru, kojem je priznato osam milijuna kuna potraživanja, neće biti ništa lakše to prebroditi u poslovanju nego, primjerice TDR-u, kojemu je Agrokor ostao dužan 554 milijuna kuna. Iako je međimurskoj tvrtki, kako nam kazuje Mirjan Dodlek, u međuvremenu veći dio potraživanja, kao malom dobavljaču, čak i isplaćen, za tu tvrtku nevolje u poslovanju zbog Agrokora ostaju konstanta.

I dug od 2,4 milijuna je velik – Ostalo je još nekih 2,4 milijuna kuna potraživanja koja ćemo vjerovatno morati otpisati. Neće nas to ubiti, ali nije nam ni lako. Sada imamo problema s bankama, jer smo zbog izloženosti Agrokoru rizicano klijent i ne možemo dobiti 2,5 milijuna dugoročnoga kredita koji smo tražili. Istodobno sam ovog tjedna dobio račun od Agrokor na iznos od milijun kuna, za repromaterijal koji sam od njega uzeo prošle godine, s rokom uplate od osam dana. Iako on nama duguje još 2,4 milijuna kuna, ne želi to kompenzirati – priča nam Dodlek. Što za tvrtku poput Dodlekov znači 2,4 milijuna kuna, možda najbolje ilustrira činjenica da je tolika vrijednost tri tisuće tona krumpira u otkupu, što je četvrtina njegova godišnjeg otkupa. Dodlek-Agro nije sudjelovao u roll-up kreditu, ali ostao je Konzumov dobavljač, kojem plasira 62 posto svoje proizvodnje. Mirjan Dodlek kaže da mu je izloženost prema Konzumu visoka, ali da ‘si ne može pomoći’.

Iako ‘sitnica’ od više od pola milijarde kuna potraživanja neće zaustaviti daljnje poslovanje i planove TDR-a, riječ je o iznosu na koji nitko ne može ostati mrtav hladan. Čak ni TDR-ov vlasnik BAT. Od 1. siječnja TDR-om, odnosno regijom Adria British American Tobacco, upravlja novi generalni direktor, Antal Bekesi, koji je prigodno službenim kompanijskim priopćenjem javnosti poslao poruku iz koje se ne može naslutiti da TDR ima ikakav problem.

Budući da kompanije unutar Agrokora međusobno potražuju 12 milijardi kuna, mnogi strahuju da će na kraju neki izvisti kad se ti dugovi budu plaćali. Još je veći problem u svemu tome, odnosno strahuje se, da su se dugovi možda čak i ‘napumpali’. No o tome neka razmišljaju drugi. Lider je odlučio, za početak, ukrizati izravna međusobna potraživanja kompanija iz koncerna. Dakle, ukupna su međusobna potraživanja oko 12 milijardi kuna. Kad se neka od njih dovedu u izravnu kombinaciju, taj dug poprilično pada. Primjerice, Agrokor trgovina duguje Konzumu 67,69 milijuna kuna. Istodobno Konzum duguje Agrokor trgovini 22,94 milijuna. U rješenju Trgovačkog suda to su ukupna potraživanja od 90 milijuna kuna, a realno, kad se ta dva iznosa prebiju, Konzum duguje Agrokor trgovini ‘samo’ 44,7 milijuna. Upola manje. Kad takve međusobne odnose izravno sučelimo, dobijemo brojku od sedam milijardi kuna. I kad se prebiju ti međusobni dugovi, ostane 4,75 milijardi. To možemo nazvati prvim saldom ili prvim čistilištem. Kad bismo išli dalje, vjerojatno bismo došli do zanimljiva zaključka koji bi mogao glasiti da Agrokorove kompanije međusobno duguju upola manje od onoga što se sada prijavilo, a možda i manje. Možda je saldo međusobnih potraživanja zapravo nula. Ipak, bilo kako bilo, postavlja se pitanje: je li pošteno (nećemo reći prema zakonu) da takvi međusobni dugovi uopće ulaze u konačni obračun isplate ostalim vjerovnicima? Naime, ukupna su potraživanja oko 36 milijardi. Ako pretpostavimo da će za isplatu ostati 18 milijardi, vjerovnici će otpisati 50 posto potraživanja. Ali da nema ‘unutarnjih dugova’ i da se ‘multilateralnom kompenzacijom’ anulira svih 12 milijardi, pravi, vanjski dugovi iznosili bi 24 milijarde pa bi vjerovnici trebali otpisati ipak podnošljivijih 25 posto potraživanja.