Piše Tin Bašić

Krah Agrokora utjecao je i na mirovinske fondove. Erste Plavi mirovinski fondovi prodali su dionice Jamnice i Leda i ostvarili dobit. U slučaju Raiffeisen obveznih fondova Agrokorov je utjecaj ograničen. Damir Grbavac, čelnici čovjek RBA OMF-ova, napominje da u višegodišnjem razdoblju imaju pozitivan saldo ulaganja u vrijednosnice društava Agrokor grupacije od najmanje 208 milijuna kuna na razini svih fondova kojima upravljaju. Osim Agrokora mirovine, primjerice AZ obvezne fondove, okrznula je i farmaceutska kompanija Teva.

Mirovinski fondovi ulagači su na duge staze, pa tako i ulaganje u Agrokor i Tevu treba gledati u duljem razdoblju. Ta su ulaganja, gledajući cijeli portfelj AZ mirovinskih fondova, imala malen udio zbog toga što članove štitimo širinom ulaganja u različite financijske instrumente i tvrtke. Tako disperziramo rizik upravo zato da nijedno pojedinačno ulaganje ne bi znatno utjecalo na poslovanje i rezultate rada naših fondova – kaže nam Kristijan Buk, predsjednik Uprave AZ obveznih mirovinskih fondova.

Zbog pozitivnih kretanja 2017. i pozitivnih očekivanja i 2018. to bi moglo poboljšati izgled za Hrvatsku i dignuti kreditni rejting države u ovoj godini te pokrenuti gospodarske aktivnosti i investicije.

Iako na domaćem tržištu postoje novi investicijski projekti i prilike, posebice u turističkom sektoru, može se reći da su apetiti obveznih mirovinskih fondova, zbog imovine pod upravljanjem koja i dalje raste, mnogo veći. Stoga svoje aktivnosti usmjeravamo na tržišta na kojima takvih prilika ima više. Dodatno, zbog naše veličine i dugoročnoga investicijskog horizonta moguća veća ulaganja na domaćem tržištu.

Petar Vlaić, predsjednik uprave Erste Plavih fondova, kaže da s obzirom na to da razvijene ekonomije gotovo 10 godina bilježe pozitivne stope rasta, najveći izazov postupno postaju rizik od rasta kamatnih stopa, odnosno prinosa na obveznice, te eventualna korekcija na dioničkim tržištima. U 2017. povećali su izloženost turističkom sektoru. Grbavac očekuje uobičajene, ali s rastom portfelja sve teže izazove.

U ovom trenutku ne vidimo mnogo atraktivnih ciljeva ulaganja na domaćem tržištu, ali svaki ponuđeni ozbiljno ćemo razmotriti. U relativnom omjeru objektivno je očekivati povećano ulaganje u inozemstvo – kaže Grbavac.

Istodobno je hrvatskom kompanijama nužan kapital za rast i razvoj, o čemu je Lider pisao nedavno. Podsjetimo, prema toj procjeni, našem biznisu treba oko 1020 milijardi kuna kapitala da bi nastavio poslovati normalno, bez ikakvih problema. A u takvim slučajevima, kad se traži novac, vrlo se često kuca na vrata mirovinskih fondova. Međutim, oni ne mogu ulagati u sve i svašta.

Zakon definira da kompanije moraju biti dionička društva uvršćena na uređeno tržište, to je minimum, i vlasnici i uprave trebali bi ozbiljno razmotriti privlačenje kapitala koji je u mirovinskim fondovima. Imamo nekoliko vrlo pozitivnih primjera u kojima su kompanije znatno unaprijedile poslovanje nakon što su ih dokapitalizirali mirovinski fondovi. Dakle, osnovni su zahtjevi da kompanije imaju održive i razumne poslovne planove i da transparentno posluju – kaže Vlaić.

Grbavac ističe da nisu ovlašteni i ne smiju nikomu pomagati novcem svojih članova. Međutim, ako se našim ulaganjima mogu realizirati i realiziraju se ambiciozni i realni poslovni ciljevi kompanija, pri čemu se moraju poštovati naši ulagački kriteriji, to će nam biti dodatni poticaj. Pri tome su zakonska ograničenja najmanji problem – kaže Grbavac.

Zakon nas ne sprečava u tome da ulažemo u hrvatske kompanije, ali osnovni je zakonski zahtjev listanje takvih kompanija na burzi. Osim što je to zakonska pretpostavka za ulaganje, to je razlog transparentnosti koju i sami kao investitori očekujemo od kompanije. AZ mirovinski fondovi razmotrit će pomno, kao i do sada, svaki projekt koji ima ekonomsku osnovu i članovima fondova može donijeti dobar prinos – kaže Buk.

Ima, naravno, dodaje Buk, i primjera projekata dobre prakse: prošle su godine sudjelovali u dokapitalizaciji Arene d.d., zatim projekt daljnog razvoja Luke Rijeka u kojemu su partneri s Erste Plavim mirovinskim fondovima i tvrtkom OT Logistics. Sudjelujemo u projektu privatizacije Hotela Makarska s tvrtkom Valamar s kojom nastavljamo s uspješnim modelom ulaganja kojim smo 2016. zajedno realizirali akviziciju Imperiala na otoku Rabu, gdje se u sinergiji znanja vodeće turističke kompanije i snage mirovinskog fonda ulaže u razvoj hrvatskog turizma – zaključuje Buk.

Budućnost će, sigurno, biti izazovna, osobito zbog vjerojatnog rasta kamatnih stopa, valuacije na globalnim dioničkim tržištima, a i znatnih rizika. Kad je riječ o prilikama, nadamo se privatizacijama, novim dioničama na tržištu te nastavku pada javnog duga. Ne treba tražiti druge načine, dovoljno je da kompanije žele novi kapital i da imaju prihvatljive poslovne modele – kaže Dubravko Štimac, čelni čovjek fonda PBZ/CO-a.

Poslovanje mirovinskih fondova treba uvijek promatrati u dugom roku jer je riječ o industriji s dugim vremenskim horizontom ulaganja. Na kraju prošle godine ‘mirovinci’ su upravljali s 91,9 milijardi kuna, a prinosi na razini cjelokupne industrije malo su niži od prinosa ostvarenih prethodne tri godine, ali još zadovoljavaju i pozitivni su, posebice ako ih promatramo u kontekstu tržišnih uvjeta.

Mirovinski su fondovi od osnivanja svojim članovima zaradili oko 36 milijardi kuna, odnosno prinosi od početka rada gotovo su šest posto, točnije 5,80 posto za najbrojniju B-kategoriju, za A-kategoriju 9,29 posto, a prinos u C-kategoriji jest sedam posto od osnivanja. Uspoređujući poslovanje hrvatskih mirovinskih fondova s ostalim zemljama Europe i članicama OECD-a, hrvatski mirovinski fondovi ubrajaju se u vrh ostvarenih realnih prinosa u europskim zemljama.

Mogućnost povećanja izdvajanja u drugi mirovinski stup mjera je za koju se mirovinci zauzimaju od početka, što je, uostalom, i bilo predviđeno na početku reforme. Demografski podaci jasno pokazuju da je sustav međugeneracijske solidarnosti sve manje održiv i zbog toga je sve jasnija i važnija uloga drugog stupa koji u srednjem i duljem roku treba preuzeti sve veći teret mirovinskog sustava kako bi se s vremenom smanjivao pritisak na proračun.

Također bismo voljeli skrenuti pozornost na to da načelo međugeneracijske solidarnosti nikako nije jednostrano. Međugeneracijska solidarnost, s jedne strane, znači da zaposlenici od svojeg rada uplaćuju doprinose koji umirovljenicima osiguravaju isplatu mirovina, no, s druge strane, da zaposlenici ipak imaju priliku svojim radom osigurati sredstva za donekle održiva i pristojna mirovinska primanja. Nadalje, važna su tema svakako i dodaci na mirovinu. Jedan od projekata na kojem Udruga stalno radi i planira daljnje aktivnosti jest projekt financijske pismenosti općenito, ali financijske mirovinske pismenosti jer smatramo da građani moraju raspolagati informacijama o mogućnosti i načinima štednje te diverzifikaciji ulaganja – zaključuju u Udruzi.