Ideologija s atributima totalitarizma

U Hrvatskoj lokalnoj raspravi meta su konzervativni svjetonazorski spektar i Katolička crkva. U francuskoj raspravi, koja postaje globalna, meta je ljevičarsko-liberalni feministički spektar, koji nakon ‘otvorenog pisma stotinu žena’ simbolizira Catherine Deneuve.

Nikad nisam pomislila da bih se jednog dana mogla naći ponukana stati u obranu Cathérine Deneuve dok brani pravo muškaraca na udvaranje. Naime, Buñuelova ljepotica dana, koja je put globalne filmske zvijezde započela u ‘Cherbourškim kišobranima’, postala službeno lice Marianne, francuskog simbola slobode u drugoj polovici osamdesetih, žena je koja je svojim stajalištem pa i svojim ljubavnim vezama (kći Chiaru dobila je s oženjenim Marcellom Mastroiannijem, što je u Italiji sedamdesetih godina prošlog stoljeća bilo skandalozno) uvijek prkosila konvencijama. Uvijek je znala stajati iza svojih izbora. I uvijek je pritom ostajala nepornornu zvijezdu i istinska dama.

Nakon što se usudila (zamislite uopće riječ ‘usuđila’ uz C. D.!) stati na čelo stotinu francuskih intelektualki iz lijevog feminističkog francuskog miljea, potpisnica ‘otvorenog pisma stotinu žena’, u kojem osuđuju novi puritanizam koji nastoji nametnuti holivudski pokret ‘me too’ (i ja), koji postaje galopirajući globalistički trend, na C. D. sručila se medijska lavina ‘me too’ optužbi. Optužbe su podle i dakako iskonstruirane: da C. D. i vodeće francuske feministice zagovaraju seksualno nasilje nad ženama. Argumentacija, koja se svodi na difamaciju, vrlo je slična difamaciji svih koji u hrvatskoj propitaju je li Istanbulbska konvencija tek trojanski konj za uvođenje rodne ideologije u hrvatski pravni sustav, pod krinkom brige za žene. Samo su mete i dometi rasprave različiti.

No virus napada dolazi iz istoga globalističkog miljea, koji pod krinkom brige za različite i nezaštićene, razara tradicionalna europska društva i tradicionalne vrijednosti zapadne civilizacije – i lijevo i desno i u središtu. To je u svojoj osnovi kršćanska civilizacija, koja uključuje i C. D. i sestre karmelitčanke, koja se razvijala kroz svjetonazorske i druge različitosti, kroz njihove kompromise i konflikte, koji su regulirani slobodom govora, kritičkom i samokritičkom mišlju, razvijenom javnošću. I u posljednjoj instanciji – pravnom državom. Upravo je napad ‘me too’ pokreta na C. D. primjer koji toliko jasno razotkriva modus operandi nametanja jedne nove globalne ideologije sa svim atributima totalitarizma.

Ovaj val navodne brige za zaštitu žena od seksualnih nasilnika na poslu, započeo je prošle jeseni aferom Weinstein i istinskim problemom. Nekoliko poznatih holivudskih glumica progovorilo je kako ih je moćni filmski producent Harvey Weinstein seksualno učenjivao, napastovao i dovodio u neugodan i ponižavajući odnos svojim seksualnim ponudama i zahtjevima. Ispostavilo se da su svi to znali i svi šutjeli. Weinstein se morao povući. A vjerujem da priča nije nikoga osobito iznenadila. Ali je bila prilika da se u žižu javnosti stavi problem seksualnih učena i neprimjerenih ponašanja u profesionalnom životu (ne samo na filmu), da se senzibilizira javno mnijenje, ohrabre žrtve i angažira pravnu državu, ondje gdje za to ima osnove. Ali to se nije dogodilo.

U drugoj fazi počele su se javljati žrtve i pomodne navodne žrtve. Čak su se i pornodive počele prisjećati kako ih je šef znakovo vito pipnuo prije dvadesetak godina, nakon čega su dugo plakale, a masa je preko medija i društvenih mreža pozivala na linč prokanog. I u pravilu postizala cilj. Bez propitivanja što se zapravo dogodilo. U trećoj fazi ‘me too’ inauguriran je kao globalni političko-ideološki pokret, jedinstvenim dress-codeom glumica na nedavnoj dodjeli Zlatnih globusa. U znak solidarnosti sa žrtvama seksualnog nasilja sve su trebale odjenuti crne haljine. Ne odjenuti crnu haljinu danas može imati iste posljedice kao što je jučer imalo odbiti ponudu producenta Weinstein. Gubitak posla.

Francuske su feministice upozorile na izvjesnu sljedeću fazu – da samoprovzani ‘me too’ prijek sud ubuduće regulira odnose između muškaraca i žena. Ne odjenuti crnu haljinu danas može imati iste posljedice kao što je jučer imalo odbiti ponudu producenta Weinstein. Gubitak posla. Nakon toga su C. D. i stotinu francuskih feministica reagirale otvorenim pismom, kako bi upozorile na izvjesnu sljedeću fazu – da samoprovzani ‘me too’ prijek sud ubuduće regulira odnose između muškaraca i žena. Ili kako to one kažu – da ukine muškarcima pravo na udvaranje. Jer sljedeća je faza da se nakon četvrt stoljeća neka žrtva može prisjetiti kako ju je netko pohotno odmjerio u liftu uzdahnuvši: ‘Ooopaaa!’ I sutra ga više nema. A prekosutra nema više ni nas.