Potrošači iz pograničnog Drenja u Brežice dolaze svaki tjedan. Nekad se više isplatilo, a danas se pazi na sniženja i uzimaju veće količine. Slovenski je dojam da danas općenito više Slovenaca dolazi kupovati u Hrvatsku nego obrnuto.
Uza studioznu pripremu, analizu kataloga i diskontnih cijena, prekogranični lovci na akcije kupnjom u susjednoj zemlji uspijevaju na stotinjak potrošenih eura uštedjeti, brat bratu, do stotinjak kuna. Slovenci se u Lijepu Našu dolaze jeftinije odjenuti, a Hrvati u Deželu odlaze i zbog vrtoglave i radi kontracepcije više bude na samoborskom sajmu ljudi iz Slovenije nego domaćih, sigurno su nekih sedamdeset posto posjetitelja i kupaca Slovenci – upućuje nas u pogranicna sajmena zbivanja sredovječni Samoborac na barskoj stolici koji je za ovu prigodu poželio ostati anoniman. Kolegu mu za šankom trebalo je koju minutu nagovarati, ali je i službeno spremno progovorio pa na tečnom hrvatskom s prepoznatljivim sloven- skim akcentom ispričao da rado i često dolazi u Hrvatsku, da ima ovdje mnogo prijatelja te da je on poduzetnik i vlasnik nekoliko malih tvrtki s jedne i druge strane granice.
- Ne bih se znao izraziti u postotku, ali rekao bih da općenito više Slovenaca dolazi kupovati u Hrvatsku nego obrnuto. Slovenci uglavnom ne dolaze po hranu i druge osnovne potrepštine koje su kod nas još uvijek malo jeftinije, ali znam da ima ljudi iz Brežica koji dolaze nekad i ovdje u Samobor i pronalaze u trgovačkim lancima i neke jeftinije proizvode nego kod nas. Više se odlazi po odjeću i obuću, ide se često i do Zagreba. Cijene su kod nas nešto malo niže, ali je izbor mnogo veći. Hrvati kod nas dolaze po hranu, vidim mnogo hrvatskih registracija, ali ne kao prije nekoliko godina kada su živežne namirnice bile neusporedivo jeftinije i kada se u Hrvatskoj za robu kupljenu u Sloveniji dobivao povrat poreza – analizira slovenski poduzetnik Zdravko Kožar aktualni trenutak i noviju povijest hrvatsko-slovenjskih šoping-odnosa.
Dok konobarica toči novu rundu odvažio se za medijski istup i jedan prekogranični potrošač za šankom pa javno priznao da od sve slovenske robe njega najviše zanima proizvod jednoga gazdinstva nedaleko Krškog.
- Meso je u Sloveniji jeftinije, a preko granice idem samo radi janjetine, drugo me ne zanima. Imam jednog čovjeka na seoskom domaćinstvu tu blizu Krškog od kojeg kupujem domaću i svježe zaklanu janjetinu za četiri i pol eura po kilogramu, a kod nas je nema ispod 55 kuna – iznosi svoje potrošačke preferencije veseli Samoborac u društvu s poduzetnikom iz Brežica dok s radija prigodno odjekuje poskočica Dubioze Kolektiva o lošim vijestima i dnevnoj dozi sekracije.
Gužva na granici bude vikendima i slovenskih potrošača koji će se u lovu na akcije i širinu ponude zaputiti s ove strane granice, nerijetko i do velebnih zagrebačkih trgovačkih centara, ali u nepreglednim redovima pred njima parkiranih automobila valja se dobro potruditi za pronaći koji iz Dežele. Na graničnom prijelazu Mala Bregana, uvjerili smo se na vlastite oči, subotama ih zato ne manjka. Njihovi vlasnici od Brežica i Krškog do Sevnice i Novog Mesta hrle put Samobora kako bi ondje jeftino kupovali, cjenkali se i uživali u opuštenoj atmosferi tamošnjeg sajma na kojem izdani računi i porez na dodanu vrijednost nisu bitne pretpostavke za kupoprodaju najraznovrsnijeg robnog asortimenta.
- Zbog našeg je sajmišta ta gužva na granici i tako vam je to svake subote. Slovenci dolaze kupovati, naći se ovdje s prijateljima, nešto pojesti i popiti, veseliti se, cjenkati se za neku stvar, to je ovdje tradicija. Mnogo.
Nešto veća gužva vladala je na parkiralištu ispred trgovine slovenskog Lidla, na kojem uočavamo i par zagrebačkih registracija.
– Blizu granice smo tako da se nama isplati, ali kada bismo išli iz Zagreba i uračunavali trošak puta, ne bi nam se isplatio. Kupujemo samo ono što je na akciji, inače nam se ne bi isplatio dolaziti. Treba paziti svaki tjedan što je na akciji i uvijek uzimati veću količinu. Dolazimo svaki tjedan, potrošimo sedamdeset eura, gorivo nas izade pedesetak kuna i ušparamo na kraju nekih stotinjak kuna. Prije je bilo mnogo jeftinije, nešto i dvostruko, a kada se vraćao porez, mnogo se više isplatio – upućuje nas u prekogranični akcijski početak potrošač iz Drenja ne želeći da mu ime osvane u novinama, pretvarajući sadržaj krcatih kolica u prtljažnik automobila.
Gotovo identična potrošačka iskustva nosi iz Brežica i gospođa iz Zaprešića, koja je onamo došla nakon dosta vremena.
– Sve je malo jeftinije. Na stotinu eura može se uštedjeti stotinjak kuna, ali samo ako pazite što ćete i kada kupovati. Evo na primjer ova biljka peršina kod nas u Lidlu stoji deset kuna, a ja sam je našla na akciji za dvostruko niži iznos. Ili ovi krastavci, kod nas su 15 kuna, a ja sam ih platila jedan euro. Mislim i da su proizvodi ovdje kvalitetniji i svježiji i da je bolji izbor nego kod nas – rezonira anonimno još jedna lovkinja na prekogranične akcijske cijene.
U lovu među policama dok listaju katalog prekidamo Snježanu i Damira Komara, koji nam potvrđuju ono u što se i sami uvjeravamo metodom nasumičnog pregleda – da su svi artikli za po-koji postotak jeftiniji nego u istoj trgovini s ove strane granice. Savjetuju nam ti iskusni lovci na akcije i da prije dolaska svakako valja vidjeti tečaj eura i provjeriti na internetu u kojem se lancu koji proizvodi prodaju po privremeno sniženim cijenama.