Tko je bolji za državu?

Među kriterije za dobivanje novca za razvoj malih poljoprivrednih gospodarstava uvršten je i jedan koji male tvrtke ne ispunjavaju, već samo OPG-ovi i obrti. To je vjerojatno uvedeno kako bi se izbjegla prijašnja loša iskustva kad su favorizirane tvrtke u odnosu na OPG-ove, ali tom mjerom otišlo se u drugu krajnost.

Direktor konzultantske tvrtke Ravecon Robert Ravenšćak upozorio je na jedan problem vezan uz dodjelu novca iz Fonda za ruralni razvoj kojim se diskriminiraju tvrtke u odnosu na OPG-ove. Riječ je o potpori razvoja malih poljoprivrednih gospodarstava (podmjer 6.3.), a Ravenšćak navodi primjere svojih klijenata. Mala tvrtka A bavi se proizvodnjom meda. Obveznik je poreza na dobit, u prethodnoj godini prodajom meda i ostalih pčelinjih proizvoda upravljala 600 tisuća kuna, od čega je 56 posto ostvareno izvozom, a 44 posto u Hrvatskoj. Prijavila se na spomenutu natječaj jer je planirala povećati proizvodnju i zaposlititi još dva radnika uz dva već zaposlena kojima plaća mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Upravo na primjeru ta dva već zaposlena pokazat će se da je tvrtka A diskriminirana u ovom natječaju jer su radnici, kako sam naveo, osigurani na osnovi zakona o mirovinskom i zdravstvenom osiguranju, a ne po poljoprivrednoj osnovi. To i nije moguće jer je registrirana kao tvrtka, a ne poljoprivredno gospodarstvo. Da joj zakon omogućuje da zaposlene osigura na temelju poljoprivredne djelatnosti, u natječaju za spomenutu mjeru ruralnog razvoja tvrtka bi mogla dobiti još deset bodova koji su, kaže Ravenšćak, gotovo nedostižni u odnosu na poljoprivredna gospodarstva koja ih na taj način dobivaju.

Naime, prema kriterijima natječaja, potencijalni korisnik potpora ostvaruje dodatnih deset ili 15 bodova ako je nositelj poljoprivrednoga gospodarstva ili član OPG-a nezaposlen ili je pak osiguran po poljoprivrednoj osnovi. Moj sugovornik kaže sljedeće: – Mogla je i tvrtka A ostvariti tih dodatnih deset ili 15 bodova da je nekim slučajem njezin direktor nezaposlen, odnosno da nije u radnom odnosu, ali je direktor i u evidenciji je HZZ-a, što je legalno i legitimno pravo poduzetnika – kaže. Dodaje da se nameće pitanje koja je logika u pozadini ovih kriterija jer ispada da su tvrtke manje poželjni kandidati na natječajima za novac iz ruralnog razvoja nego OPG-ovi ili obrti. Pa iako ne smatram da bi trebalo tvrtkama dati prednost u odnosu na OPG-ove ili obrte, mogu se složiti s Ravenšćakom koji kaže da tvrtke tako država svojim kriterijima tjera da se pre-registriraju i time se prilagode OPG-ima. – A upravo je suprotno, za državu bi postojanje tvrtki trebalo biti povoljnije jer one imaju obvezu prikazivanja financijskih rezultata u odnosu na OPG-ove koji namještaju rezultate poslovanja ostvarujući primitke točno ili neznatno manje od 80.500 kuna kako ne bi bili obveznici poreza na dohodak i ne bi morali voditi poslovne knjige – kaže Ravenšćak.

Da se razumijemo, moj sugovornik nije napadao OPG kao organizaciju, nego je istaknuo moguće zloupotrebe OPG-ova te moguću preregistraciju tvrtke u OPG kako bi ostvarila pravo na dodatne bodove u natječaju te je upozorio na stvarnu diskriminaciju i slažem se s njim da je ona ovakvim kriterijem legalizirana. Ipak, obojica smo se u razgovoru složila da ovdje nije bilo riječi o tome da bi netko u Ministarstvu poljoprivrede namjeravano diskriminirao tvrtke u odnosu na OPG-ove ili obrte. Najvjerojatnije su u Ministarstvu htjeli izbjeći probleme iz prethodnih natječaja kada su prema kriterijima favorizirane tvrtke, čak su i osnovane fiktivne tvrtke ad hoc. No u nastojanju da isprave nepravdu prema OPG-ovima i obrtima te onima koji su htjeli igrati pošteno pokušali su ih zaštititi uvodeći dodatne bodove za one koji su nositelji poljoprivrednoga gospodarstva ili su njegovi članovi, a k tome prijavljeni na burzu rada. Više nisu tvrtke favorizirane, no ovim se kriterijem otišlo u drugu krajnost. Ravenšćak kaže da su novac dobili i oni OPG-ovi koji zapravo ne namjeravaju razvijati proizvodnju, širiti se i nastojati robu prodati čak i na strana tržišta. Baš zbog toga bilo bi dobro da u Ministarstvu dorade kriterije, pritom pazeći da nikog ne oštete.

Ravenšćak je o diskriminaciji malih tvrtki u odnosu na OPG-ove i obrte pisao i Ministarstvu poljoprivrede, a njihov odgovor ohrabruje. Pišu da je analiza provedbe natječaja pokazala potrebu ‘za određenim izmjenama Programa i kriterija odabira zahtjeva za potporu’. Poročili su da će u skladu s mogućnostima i uvjetima EU ‘provesti potrebne izmjene Programa, pravilnika, administrativnih procedura, uvjeta i kriterija’ kako bi izbjegli nanošenje bilo kakve štete kandidatima za potpore.