Zlo nije nova pojava, ono je s nama od pametnijega, ali danas suvremeni svijet obilježava nova vrsta zla. Prije je zlo bilo čvrsto u rukama države koja je imala monopol nad sredstvima prisile i koristila se njima za ostvarenje svojih ciljeva, katkad okrutno i barbarski.
U današnjim modernim ‘tekućim’ društvima zlo je sveprisutno, a istodobno i sve manje vidljivo, tvrde autori. Skriva se u svakodnevnim modernim tekućim oblicima interakcije i razmjene među ljudima, prikriveno u samom tkivu njihova suživota.
Zlo vreba iz nebrojenih crnih rupa potpuno dereguliranog i privatiziranog društvenog prostora u kojem su nemilosrdna konkurencija i otuđenje smijenili suradnju i solidarnost, dok prisilna individualizacija nagriza međuljudske odnose.