Home / Tvrtke i tržišta / Prehrambena industrija s dobavljačima teže će stradati od Agrokorovih tvrtki

Prehrambena industrija s dobavljačima teže će stradati od Agrokorovih tvrtki

Zbog daljnjeg pada obujma poslovanja i nelikvidnosti Agrokorove maloprodaje hrvatska prehrambena industrija i cijeli lanac opskrbe proći će bolan proces prilagođavanja. Za to će vrijeme ostale Agrokorove tvrtke, očišćene od starih dugova, nastaviti ostvarivati dobit – za neke nove, još nepoznate vlasnike.

Time su u pitanje dovedena opća načela prava (o pravdi nećemo) koja su ‘conditio sine qua non’ svakog zakonito provedenog postupka, budući da ih predloženi koncept nagodbe degradira. U prilog tome govori činjenica da je Ugovorom o senior kreditu imovina društva (u ovom trenutku neprocijenjena) ponovno založena na isti način kao i prije, ali to je sada pravno valjano samo za jednu skupinu povlaštenih vjerovnika. A stara, jednako osigurana potraživanja izvan tog senior kredita, ostati će nenaplaćena ili bitno diskontirana. Također, uklanjanje sudužništava Agrokorovih operativnih kompanija i obezvjeđivanje zaloga nad njihovom imovinom za stare dugove ponovnim zalaganjem iste imovine u korist povlaštene skupine vjerovnika za naplatu (starih) novih dugova ostaje moralno i pravno upitno. Kao što je pravno neupitno da će za dio starih dugova ostati samo osiguranja trećih strana, ali i samog izvornog dužnika i njegove imovine bez obzira na to što je već bila dana u zalog, dapače trećoj će se strani onemogućiti zakonsko pravo naplate regresnih potraživanja. Takav nastavak poslovanja i nagodba, nažalost, opet će postaviti pitanje pravne sigurnosti ulaganja i poslovanja u Hrvatskoj. Posljedice tako predložene nagodbe s aspekta interesa dobavljača neprihvatljive su.

Uz nejasan porezni tretman otpisa potraživanja i negativan utjecaj na bilance kompanija, kratkoročno će dobavljači za opstanak Konzuma morati povećati svoj rizik i izloženost s neizvjesnim završetkom, a dugoročno je regionalni opstanak maloprodajnog lanca u vlasništvu Agrokora vrlo upitan. Naime, kako Konzum nema imovine i ne zna se u kojim će prostorima ostati nakon nagodbe, daljnji pad prihoda i nelikvidnost su, barem kad je riječ o Konzumu, realni, a o Mercatoru i Ideji te regionalnoj maloprodajnoj mreži možemo štošta čuti i samo nagađati o sudbini polica preko kojih se okreće gotovo tri milijarde eura prihoda.

To je sastavni dio sistemskog rizika i dugoročnog interesa hrvatskoga gospodarstva koji ovakvom nagodbom nije i neće biti riješen. Projekcije razvoja retaila i realno projicirani tržišni udjeli trgovačkih lanaca pokazuju da će hrvatska prehrambena industrija i cijeli njezin lanac opskrbe proći bolan proces prilagođavanja i gubitka prihoda u Hrvatskoj i regiji, a time i radnih mjesta te ulaganja nužnih za razvoj i očuvanje konkurentnosti. Ovim će biti zahvaćeni svi osim zakonom zaštićenih Agrokorovih kompanija, koje će za neke nove vlasnike očišćeni od starih dugova i sudužništava nastaviti ostvarivati dobit. To sigurno nije bila intencija Sabora kad je donosio zakon.

Ne podcjenjujući kompleksnost slučaja i pozicije izvanredne uprave i njihovih savjetnika, želim naglasiti da je ovakav scenarij unatoč već pripremljenoj PR kampanji s aspekta javnog interesa neprihvatljiv i da se mora pronaći alternativno rješenje. Neformalne informacije da će finalni tekst nagodbe uključivati čak pojedinačno i poimenično imenovane uprave holdinga i pojedinih društava prelaze granicu dobrog ukusa. Hoćemo li nakon prakse s Molom dopustiti reprizu? Ako se to ponovi, onda to više nije slučajno, kao što nije bio ni slučaj s Inom.