Hrvatska je za strateškog partnera umjesto SAD-a izabrala Tromblona

Razumljivo je da Merkel, Trump pa čak ni Borut Pahor nisu zainteresirani za pecanje između Pirana i Savudrije. No, nerazumljivo je da hrvatska državna politika vuče poteze protiv dugoročnog razvoja države (opstrukcija LNG terminala) i protiv pouzdanih strateških partnera (blokada odluke o kupnji borbenih zrakoplova).

Slovenska državna politika sustavno jača svoje pozicije u graničnom sporu u Savudrijskoj vali/Piranskom zaljevu. Jedan od takvih poteza je i posjet slovenskog predsjednika Boruta Pahora predsjedniku Europske komisije Jean-Claudeu Junckeru. Posjet je završio zajedničkom porukom kakvu žele i Slovenija i Angela Merkel, sukladno tome i Jean-Claude Juncker: da je i Europska komisija odgovorna za primjenu arbitražne presude o razgraničenju. Juncker je poručio da će taj spor utjecati na ‘europski put zemalja zapadnog Balkana’ da ‘EU s više neće dopustiti ulazak nove članice s neriješenim graničnim pitanjem’. Najviše je ipak zazvoniла njegova rečenica da slovensko-hrvatski granični spor u Piranskom zaljevu ‘nikako nije samo bilateralno pitanje između dviju država’.

Ta izjava nije zazvoniла zato što je nova. Naprotiv, na takvom je stajalištu o slovensko-hrvatskom graničnom sporu kao europskom sporu Slovenija dugo uspješno blokirala ulazak hrvatske u EU. Zazvoniла je jer je to bio odgovor na ono što je tjedan dana ranije u Zagrebu, u intervjuu TV mreži N1 poručio Bryan Hoyt Yee, koji je posljednjih mjeseci preuzeo ulogu vidljivoga glasnika američke politike u Jugoistočnoj Europi. Hoyt Yee naglasio je da SAD gleda na spor kao na isključivo bilateralno pitanje, ponovio da neće zaustaviti stranu u njemu, već očekuje da ga Slovenija i Hrvatska međusobno riješe.

‘Koliko sam shvatio dogovoren je okvir i nadamo se da će se postići dogovor. Koliko shvaćam, obje zemlje su se manje-više složile u vezi s okvirom, to je nešto vrlo pozitivno. To je prvi korak, a sada se mora doći do političke volje da se postigne konačan dogovor’, poručio je Hoyt Yee iz Zagreba.

Takvo američko stajalište nije nikakva novost. Naprotiv, upravo s takvim stajalištem o graničnom sporu kao bilateralnom pitanju SAD je u ljeto 2009. privođe tadašnjeg slovenskog premijera Boruta Pahora i tadašnjeg hrvatskog premijera Jadranku Kosor na čuveni sastanak u Zagrebu, u kojem su se razgovarali o arbitraži i time u jesen 2009. definitivno otklonio slovensku blokadu hrvatskog puta u EU – doslovce u posljednjem trenutku za samostalni ulazak izvan tzv. zapadnobalkanskog regionalnog paketa. Novost je što je ova Hoytova poruka, koja je zapravo poruka potpore službene američke politike hrvatskom načelnom stajalištu o razgraničenju i arbitraži u Piranskom zaljevu, u hrvatskom javnom prostoru ostala gotovo prešućena, ograničena na publiku TV mreže N1 i nekoliko portalja.

Baš kao što je prešućena i njegova poruka da više nema manevarskog prostora za odugovlačenje gradnje LNG terminala na Krku: ‘Mogli bismo reći da sat otkucava, to znači da sve strane uključene u cijelu ovu priču moraju odraditi svoj dio kako bi se ovaj projekt ostvario… da privatni sektor obavi svoj posao, da ostvari svoje obveze i da Vlada poduzme određene korake.’ A poruka sa sastanka J. C. Junckera i Boruta Pahora, koja podupire slovenska stajališta, prenesena je na sva zvona. S hrvatske strane je ozbiljno slovenskoj diplomatskoj inicijativi odgovoreno očito proizvedenom pričom o pohodu osobenog ratnog veterana Petra Janjića Tromblona i njegove nepostojanje flote brodica na Piranskom zaljevu. Kao da Andrej Plenković i njegova vlada u rješavanju spora u Piranskom zaljevu ne idu s Amerikom, nego s Tromblonom kao strateškim partnerom.

Takav politički izbor strateškog partnera još je čudniji ako se znađe sadržajna pozadina graničnog spora u Piranskom zaljevu. Juncker i Hoyt Yee nisu toliko zainteresirani za razgraničenje u Piranskom zaljevu/Savudrijskoj vali kako bi osigurali bolju poziciju za pecanje Angeli Merkel, odnosno Donaldu Trumpu. Čak ni Pahor nije zainteresiran za pecanje. Slovenski je interes osigurati dugoročnu premoć koparske luke nad riječkom, njemačko-ruski interes je opstruirati gradnju LNG terminala na Krku, zajednički im je interes pretvoriti EK u graničnog arbitra u ‘regionu’, što vodi prema rješavanju hrvatskih graničnih sporova sa Srbijom, BiH i Crnom Gorom u korist ‘europskih’ i nauštrb hrvatskih interesa.