U izradu tog dokumenta od početka su uključeni građani, ali politika je zastupljena samo s članovima Vlade. Upitno je kako će se Strategija, donese li se bez konsenzusa, provoditi ako se u međuvremenu promijeni vlast.
Ako je izvršna vlast u procesu pristupa Europskoj uniji imala priliku naučiti da se na vrijeme treba pripremiti ne bi li se na pravi način i dovoljno iskoristila sredstva iz europskih fondova, prema prvim pokazateljima iz procesa izrade Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine čini se da Hrvatska opet kampanjski pristupa toj problematici. Istina, ovaj će put krovna strategija barem biti donesena na vrijeme, međutim, izostanak šireg uključivanja političkih stranaka otvara pitanje može li ta strategija, koja će biti donesena do kraja 2019. godine, izdržati i funkcionirati svih deset godina.
Proces izrade Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske za razdoblje do 2030. godine odvija se u nekoliko etapa, od vizioniranja Hrvatske kakvu želimo do 2030. godine, analize stanja i razvojnih scenarija do razrade strateških ciljeva i instrumenata provedbe. Sada se nalazimo još u prvoj etapi vizioniranja, stoga putem mrežne stranice www.hrvatska2030.hr građani mogu dati svoje prijedloge za viziju Hrvatske 2030. te ispunjavanjem upitnika za građane uputiti svoja stajališta i razmišljanja o razvojnim pitanjima važnim za početno oblikovanje Strategije. Do sada su građani Hrvatske ispunili i poslali više od 600 upitnika te dostavili više od 100 ideja za viziju Hrvatske 2030. putem web-stranice i taj broj svakim danom raste – poručili su iz Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU (MRRFEU), koje je otpočelo proces izrade Strategije i koje će ga do završetka podupirati.
Uključivanje građana svakako je pohvalno jer pruža primjer kako neposredno uključiti birače u politički proces i ojačati društvo. No, premda su u izradi modela za novi sustav strateškog planiranja i upravljanja razvojem preuzeta dobra iskustva Litve, Latvije (koja već ima krovnu strategiju do 2040.) i Irske (koja upravo izrađuje nacionalnu strategiju do istog roka), participativno načelo najslobodije je usmjeren na političke stranke. A bez obzira kakav bio sadržaj Strategije, teško je očekivati da će ga političke stranke koje su zasad ostale isključene iz tog procesa podupirati ako u doglednoj budućnosti zamijene vladajuću koaliciju.
I premda se u MRRFEU-u nadaju da će Strategija dobiti potporu svih političkih stranaka, dosadašnje aktivnosti ne daju baš nadu za to. Od ključnih tijela u procesu njezine izrade zasad je imenovan tek Upravljački odbor. Predsjeda mu premijer Andrej Plenković, kojem je zamjenica ministrica regionalnog razvoja i fondova EU Gabrijela Žalac, a uza sve ministre članovi su mu još po jedan predstavnik Sabora, Zajednice županija, Udruga gradova, Udruga općina, HUP-a, HGK, HOK-a, sindikata, HNB-a i HAZU.
To tijelo, točnije njegov predsjednik imenovat će izvršnu radnu skupinu od 30 istaknutih stručnjaka, i to na prijedlog središnjih tijela državne uprave. Dakle, proces odabira ključnih osoba prilično je centraliziran i nije politički uključiv, unatoč tome što u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU ocjenjuju da je ‘široko uključiv proces i partnerski pristup tijekom čitavog razdoblja izrade’ jedan od elemenata bez kojih Nacionalna razvojna strategija neće moći funkcionirati. Izostanak kontakata s političkim strankama u ovoj fazi izrade potvrdili su nam u MRRFEU-u i u parlamentarnim strankama.
Koliko mi je poznato nitko nas nije kontaktirao. Za nas su demografska, obrazovanje i nove tehnologije u hrvatskom gospodarstvu tri ključna područja za Nacionalnu strategiju. Sva tri područja podložna su dugoročnim naporima da se ostvari odgovarajući napredak i doista imaju obilježje strateškog značenja. Ujedno, ta su područja danas temeljna ograničenja bržem razvoju i rastu hrvatske ekonomije i društva, a dugoročno mogu biti prijetnja daljnjem zaostajanju i divergenciji u odnosu na EU. U cijeloj priči ljudi su ključni. Hrvatska je suočena s egzodusom najproduktivnijeg i najpotentnijeg dijela svoga stanovništva prema Zapadu, a prirodni se pad stanovništva nastavlja. S druge strane, još uvijek slaba hrvatska ekonomija konkurentnost temelji na niskim plaćama radnika, a ne na ulaganju u njihovo obrazovanje i ovladavanje novim tehnologijama kako bi se cijelo gospodarstvo postavilo na višu tehnološku razinu s višom prosječnom dodanom vrijednosti koju stvara – odgovorio je Branko Grčić iz SDP-a na Liderov upit, dodavši da bi strategija svakako trebala biti usmjerenja diverzifikaciji gospodarstva snažno oslonjenog na turizam.