O d ove godine iz Bruxellesa za poljoprivrednike dolazi nekoliko novosti koje bi ih trebale potaknuti da se aktivnije uključe u osiguranje poljoprivrednih proizvoda. Međutim, treba naglasiti da bi svaki poljoprivrednik koji, osim iz Bruxellesa, dobije subvenciju za policu osiguranja od države, županije, grada ili općine mogao izgubiti pravo na subvenciju EU, što je opasnost na koju se mora upozoriti posebno one općine koje nemaju kapacitet da prate Unijine propise.
Novosti koje je uveo Bruxelles zaista nisu loše; riječ je, objašnjavaju u Ministarstvu poljoprivrede, o Mjeri 17 iz Fonda za ruralni razvoj kojom EU sufinancira premije polica poljoprivrednog osiguranja. Od 1. siječnja 2018. povećava se sufinanciranje s dosadašnjih 65 posto na 70 posto premije, a s druge strane, smanjuje se prag gubitka proizvodnje s 30 na 20 posto od ukupne površine, odnosno, bit će moguće aktivirati policu osiguranja ako je poljoprivrednik izgubio više od 20 posto prosječne poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj. Treća je pak važna stvar ta da poljoprivrednik neće više morati platiti cijeli iznos polica, nakon čega bi mu Agencija za plaćanja u poljoprivredi refundirala 65 posto novca. Sada će poljoprivrednik uplatiti samo 30 posto, a preostali dio osiguravajući će kući uplatiti Agencija.
– Smanjenjem praga očekujemo da će ova vrsta polica osiguranja postati atraktivnija jer je upravo to bio jedan od osnovnih razloga zbog kojeg poljoprivrednici nisu do sada ugovarali ovu vrstu osiguranja – kažu u Ministarstvu i dodaju da će poljoprivrednicima mnogo olakšati i ostale dvije pogodnosti, o povećanju sufinanciranja polica na 70 posto i činjenica da sada mogu uplatiti samo trećinu polica osiguranja.
Iako ove pogodnosti mogu ohrabriti poljoprivrednike, treba reći da je u Hrvatskoj do učlanjenja u EU polica mogla biti sufinancirana i do 75 posto jer su s po 25 posto u sufinanciranju sudjelovale država i županije te neki gradovi i općine (ne svi). Ipak, ni to nije mnogo pomoglo poljoprivrednicima da promijene stare navike i nisu počeli osiguravati poljoprivredne površine, što se vidi i iz podatka da se za tu vrstu potpora u 2013. izdvojilo 26,2 milijuna kuna. Čak je i prije ulaska u EU u Hrvatskoj isplaćivano više novca za subvencije polica osiguranja (primjerice u 2010. isplaćeno je 35,7 milijuna kuna), no nakon 2013. taj se broj ipak povećao na 29 milijuna kuna, a u 2016. pao je na 22,9 milijuna kuna. Stočar Antun Laslo, inače predsjednik udruge OPG-a Život, kaže da je u ‘briselskim’ uvjetima osigurao samo polovinu svoje proizvodnje jer u ovom trenutku nema mogućnost osigurati cjelokupnu stočarsku proizvodnju.
– Pomalo su tu krivi i poljoprivrednici koji se pouzdaju u ‘višu silu’, govoreći sebi ‘ma neće baš mene’. Ali i osiguravajuće kuće nude dosta nepovoljne uvjete osiguranja i mislim da bi i one trebale razmisliti o boljoj ponudi, jer većina poljoprivrednika, čak i kad bi htjela, nema novca još i za to. Ja solidno stojim, pa ipak nisam u mogućnosti sve financirati – kaže Laslo. Možda spomenute pogodnosti ipak potaknu poljoprivrednike da se odluče na taj korak jer im za razliku od prethodnih godina sada mnogo veća svota stoji na raspolaganju, doduše za razdoblje do 2020., a riječ je o 425 milijuna kuna, što i nije loša informacija za same osiguravajuće kuće koje bi ovim novcem mogle biti potaknute da poljoprivrednicima ponude bolje uvjete.