Amina Ahec Šonje

Individualizam, ali na tržišnim principima zagovarali su članovi udruge osnovane prije 15 godina kao odgovor mlađe generacije starijim ekonomistima, okupljenima u Hrvatskom društvu ekonomista. Njih su percipirali kao sklene promišljanju ekonomije s ideoloških pozicija. Ekonomije moderne više nema, ali generacijske i programske razlike su ostale.

Nazivom Ekonomija moderna, građanska inicijativa potom i u druga, zvuči više kao radikalni novi smjer u umjetnosti koji raskida s okovima prošlosti, a manje kao forum za razmjenu misli tada mlađe generacije ekonomista, jedne od prvih stasalih u ‘vrhom novom svijetu’ tržišnih principa na hrvatski način. U 15 godina, koliko je prošlo od službenog registriranja te inicijative kao udruge, Ekonomije moderne odavno nema, ali njezini plodovi itekako su živahni u znanstvenim i upravljačkim strukturama neovisne hrvatske države, kao i u uglednim međunarodnim institucijama. U 40-ak članova našle su se bivše i trenutačne ministrice, članovi Vlade, guverneri i savjetnici Hrvatske narodne banke, ekonomisti Svjetske banke, Ujedinjenih naroda i Europskog statističkog ureda, znanstvenici na Ekonomskom institutu u Zagrebu i Institutu za razvoj i međunarodne odnose, profesori na raznim visokoškolskim ustanovama u Hrvatskoj i inozemstvu, konzultanti te ugledni ekonomski analitičari. Ukratko, današnja ekonomska krma zemlje stasala je dobrim dijelom u okviru udruge koju su osnovali Amina Ahec Šonje, Sandra Švaljek i Ante Babić, svi zaposlenici Ekonomskog instituta u Zagrebu te 2002.

To je bila prije svega web-inicijativa koja je vrlo jasno definirala svoju misiju, načela, ciljeve i djelatnost. Članovi su se neformalno sastajali najmanje jednom na mjesec u tada kultnom restoranu K Zagorcu u Frankopanskoj, gdje smo u miru raspravljali o tadašnjim ekonomskim temama, a svoje smo rasprave potom uobličavali u kratke tekstove i dijelili sa javnosti putem web-stranice EM-a, koje su često mediji prenosili – prisjeća se Ahec Šonje i dodaje: – Ključno je bilo da nema zajedničkog nastupa; individualizam, a ne kolektivizam progovarao je kroz Ekonomiju modernu, osim ako je bilo potrebno u javnosti objasniti samu ideju EM-a, što je u tom slučaju činio Inicijativni odbor. Asocijacije na raskid s prošlošću ipak stoji i u slučaju Ekonomije moderne. Razlog za osnivanje nije teško pogoditi s obzirom na to da je desetljeće i pol kasnije, još uvijek donekle vidljiv. Mlađa generacija ekonomista, obrazovanih u skladu s tržišnim principima, osjećala je razdor sa starijom, uglavnom okupljenom u Hrvatskom društvu ekonomista, koju su percipirali kao sklonu promišljanju ekonomije s ideoloških pozicija.

Vjerovali smo da se o ekonomiji u javnom diskursu govori nedovoljno argumentirano i da se zauzimaju strane bez dovoljno ekonomskih argumenata, na temelju pristranih i paušalnih stajališta. Smatrali smo tada, kao i sada, da se o ekonomiji mora govoriti na temelju činjenica, dokaza i analiza, a ne napamet. Primjerice, ako ste za deprecijaciju i aprecijaciju kune, morate to temeljiti na analizama i dubljem uvidu. To je bio naš osnovni motiv, raspravljati o ekonomiji educirano i analitički – kaže Švaljek, znanstvena savjetnica na Ekonomskom institutu u Zagrebu. Slično razmišlja i bivša ministrica, sada njezina kolegica na EIZG-u, Dubravka Jurlina Alibegović, prema kojoj su EM činili entuzijastične kolegice i kolege koji su željeli svoje znanje i vještine iskoristiti u analiziranju i predlaganju rješenja za ključne izazove hrvatskoga gospodarstva i društva općenito. Ahec Šonje odbacuje nekakvo jasno ideološko usmjerenje EM-a, koje je u medijima predstavljano kao proturječno nasuprot etastičkom razmišljanju starijih ekonomista, ali priznaje povezanost članova u liberalnom pristupu ekonomiji.

Dugogodišnja ekonomista Svjetske banke Sanja Madžarević Šuister još je jasnija u pogledu generacijskog pročepa koji je utjecao na stvaranje EM-a. Za nju nema sumnje da je Ekonomija moderna kao inicijativa u stvari trebala biti protuteza temama koje je promovirao HDE. Usprkos prvotnom zanosu, Ekonomija moderna je samo nekoliko godina nakon svog nastajanja ugašena, nakon što novoizabrani predsjednik Maroje Lang nije registrirao statutarne promjene u Uredu za udruge, ali i zahtijevajući poletu karijera svih članova koji su imali sve manje vremena pridonositi radu udruge. Ipak, u relativno kratkom razdoblju od nekih pet godina, koliko su trajali inicijativa i udruga, organiziran je niz okruglih stolova, tribina, radionica i konferencija na temu ‘Odnos države i tržišta na putu integracije Hrvatske u svjetske gospodarske tokove’, u kojima su sudjelovali, među ostalima, tadašnji ministar Europskih integracija Neven Mimica i pomoćnica ministra gospodarstva Olgica Spevec, ali i vrlo mladi znanstveni novak Ekonomskog instituta, stanoviti Zdravko Marić. Uz pokušaj iznimku, doduše, političari baš i nisu pokazivali interes za rad EM-a, podsećajući Ahec Šonje, premda su redovito bili pozivani. Uspoređno s tim, udruga je djelovala objavljivajući kolumne i analize u hrvatskim medijima.

Šteta je da je udruga ugašena, ali ipak se dogodio određeni zamor u tih skoro pet godina djelovanja. Nismo osjetili neke bitne pomake, sve teme koje smo obrađivali tada još uvijek su aktualne, što mnogo govori i o tome koliko se dugo Hrvatska bori s nekim ključnim ekonomskim temama koje ekonomski vlast nije bila u stanju riješiti u zadnjih 15 godina – lamentira Ahec Šonje. Bez obzira na kratak vijek tog foruma mladih ekonomista, rezultati su neosporni, kako u osobnom pogledu, tako i u kontekstu ekonomske misli u Hrvatskoj. Kako napominje Jurlina Alibegović, iako je inicijativa ugašena, dobar dio kolega itekako je prisutan u javnosti bilo kao analitičari, bilo kao osobe na važnim pozicijama (guverner, ministrica gospodarstva ili bivša ministrica).

Ipak, povezanost članova nekadašnje udruge neizbježna je činjenica, ne samo zbog prijašnjeg poznanstva, već i zbog veličine zemlje i društvenih krugova. Na kraju krajeva, dio članova i danas radi na Ekonomskom institutu. – Hrvatska je mala, a ovakvi stručni krugovi još manji tako da se stalno srećemo, ali ne u okviru koji bi proizašao iz EM-a. Između nas ipak postoji jedna poveznicu i razgovaramo čak i kada se ne slažemo – kaže Švaljek. Sastanak u sklopu EM-a više nema, ali dobar dio članova održava kontakte, a prošle je godine organizirano i druženje.

Više se ne sastajemo, od gašenja udruge 2004. godine prošlo je 12 godina do sljedećeg neformalnog okupljanja u ožujku 2016. godine u jednom zagrebačkom restoranu. Malo više od polovice članstva okupilo se u Starom fijakeru u nasvim neformalnom i opuštenom raspoloženju i nismo raspravljali o ekonomskim temama – objašnjava Ahec Šonje. S druge strane, Žigman kaže da je u kontaktu sa svim članovima te da se čak susreće i s članovima koji žive i rade u inozemstvu kada se za to ukaže prilika. Ekonomija moderna uvelike je bila proizvod smjene generacija, ali i velike promjene u promišljanju ekonomije, a ne samo uobičajeni bunt mladih protiv starih. S tim u vidu veliko je pitanje koliko bi smisla imalo slično okupljanje mladih ekonomskih stručnjaka danas. Razlika u godinama sasvim sigurno nije bila jedini faktor osnivanja, a dojam je da novije generacije teško mogu ponuditi veći odmak od razmišljanja zastupanih u Ekonomiji moderni, prije nijanse. Neka povezana skupina koja bi mogla izazvati već iscrtna razilaženja u stajališta ekonomista u Hrvatskoj zasad ne postoji, premda generacija okupljena svojedobno u udruzi, tada uglavnom u 30-ima, danas nekome već predstavlja stariju generaciju.

Danas bi bilo dobro da neki novi mladi entuzijasti – ekonomski stručnjaci obnove naše djelovanje, u čemu bih im dala svu svoju potporu i prenijela iskustvo u vođenju udruge – poručuje Ahec Šonje, s čime se slaže i Jurlina Alibegović, prema kojoj su neformalne grupe odličan način upoznavanja ljudi i profiliranja ideja. Nešto je opreznija Vehovec, koja nudi načelnou podršku takvoj eventualnoj inicijativi, ali izražava skeptu prema interesu za suradnju kod mladih generacija: – Ja bih takvu inicijativu pozdravila iako nisam sigurna da će postići međusobni interes jer riječ je o novim generacijama koje su vrlo kompetitivno odgojene te se možda njihovi osobni interesi razvoja individualnih znanstvenih karijera neće poklopiti sa zajedničkim interesima koje bi takva platforma trebala imati. U svakom slučaju, konkurencija je uvijek dobrodošla u proturječnom razmišljanju.