BOB IGER Je li Disneyjevo preuzimanje Foxa objava rata Netflixu?

Mnoge je iznenadila odluka Ruperta Murdocha da proda jedan od obiteljskih dragulja, 21st Century Fox, medijskom levijatanu Disneyju. Jedna od najvećih akvizicija proteklih godina bit će teška 52,4 milijarde dolara, a tim potezom zauzimaju se pozicije u nadolazećem ratu između klasičnih medijskih kuća i sve snažnijih streaming servisa.

Širenje sveprisutnog medijskog levijatanu Disneyja nezadrživo se nastavilo preuzimanjem imovine 21st Century Foxa u jednoj od najvećih takvih akvizicija proteklih godina. Američki medijski i zabavni div dodat će portfelju koji se već prelijeva legendarnim filmskim studijama 20th Century Fox (naslovi poput ‘Avatara’ i ‘X-Men’), televizijske brendove kao što su Sky, National Geographic i FX te udio u jednom od najpoznatijih streaming servisa Hulu. Preostala imovina u vlasništvu medijskog mogula Rupert Murdocha, koja uključuje globalno prepoznatljivi televizijski brend Fox (Fox News, Fox Business, Fox Sports, lokalne televizije itd.), bit će izdvojena u zasebnu kompaniju čija će dionica vrijediti oko deset dolara i ostati u Murdochovu vlasništvu.

S druge strane, šef najvećeg medijsko-zabavnog igrača na svijetu, 66-godišnji Bob Iger, produljiv će svoj ugovor, koji je trebao istekti za dvije godine, do 2021., kako bi krunu svog stolovanja prveo osobno kraju (to je već treća odgoda njegove mirovine). Ukupno težak oko 52,4 milijarde dolara, dogovor pretpostavlja preuzimanje Foxovih dugova (13,7 milijardi dolara) i plaćanje u dionicama, tako da će dioničari 21st Century Foxa dobiti 0,2745 Disneyjevih dionica za svaku Foxovu, što znači da će biti vlasnici oko četvrtine novih kompanije. Kupac očekuje oko dvije milijarde dolara ušteda, kao i da Fox završi započeto preuzimanje televizije Sky do sredine sljedeće godine (Disney će postati vlasnik Skya ako ta transakcija bude kompletirana prije Disneyjeva preuzimanja Foxa).

Akvizicija Foxa trajat će pak između 12 i 18 mjeseci, prema procjenama, s tim da je teško predvidjeti reakciju regulatora, koja bi mogla otegnuti njezino zaključenje. Sasvim očito, ovakva golema promjena na tržištu mogla bi biti problematična iz perspektive tržišnog natjecanja, posebice imajući u vidu dominantnu poziciju Disneyja u području sportskih kanala (već ima globalni ESPN, a sada bi dobio cijelu mrežu lokalnih sportskih programa) i filmskih studija (Foxov je jedan od najvećih u Americi). Dvije će kompanije stoga morati već u početku osmisli poteze za umijavanje regulatorima, poput eventualnog smanjenja proizvodnje u nekom od studija ili prodaje određenih komada nove kompanije.

Budući da je u ovom slučaju riječ o horizontalnom spajanju, odnosno spajanju izravnih konkurenata, i to u delikatnoj industriji, dogovor o preuzimanju mogao bi se pokazati i manjim problemom. Pozitivan ishod, uz pokušaj reguliranja, ipak je vrlo vjerojatan s obzirom na to da u svim poslovnim sektorima postoje snažni konkurenti usprkos dogovoru Disneyja i Foxa.

Tržište zato nema dilema, još je na neslužbene vijesti o akviziciji reagiralo pozitivno, rastom dionica obju kompanija, a taj se trend nastavio i nakon službene objave. – Počašćeni smo i zahvalni Rupert Murdochu što nam je povjerio budućnost biznisa koji je gradio cijeli život – rekao je Iger.

S poslovne pozicije, rezon čovjeka koji će prema svemu sudeći ostati zapisan zlatnim slovima u kompanijskoj povijesti vrlo je jasan. Preuzimanjem konkurenta s impresivnom proizvodnjom sadržaja i distributivnom mrežom ravnoteža će se opet nagnuti malo u korist tradicionalnih igrača u posljednje vrijeme načetih adventom streaming servisa poput Netflixa i Amazona, koji ne štede na kupnji i proizvodnji atraktivnog sadržaja. Uparivanjem dvaju proizvođača velikih uspješnica njihova pregovaračka pozicija bit će oslabljena (Disney je već počeo povlačenje svojih naslova s Netflixa i stvaranje vlastitog streaming servisa, čime je od dobavljača postao konkurent). Drugi krak obračuna ‘starog’ i ‘novog’ ide putem Hulu, gdje Fox, Time Warner i Comcast imaju udjele, ali je riječ o slabijem od najvećih streaming servisa zbog ograničenog geografskog dosegu i izostanka vlastitog sadržaja. Iako Netflix i Amazon imaju na raspolaganju goleme resurse i već privlače neke od najtalentiranijih kreatora serija i filmova, udruženi Disney i Fox bit će vlasnici čak 19 posto najpopularnijih serija dostupnih na Netflixu u Americi, podsjeca Financial Times, čime će postati drugi najveći dobavljač sadržaja za taj streaming servis, nakon CBS-a. Jednako tako, kombinirana grupa držala bi oko devet posto najuspješnijih serija dostupnih na Amazonu.

Koliko će to utjecati na odnos moći nije teško zaključiti. Činjenica je da samo Netflix ima već ozbiljnu proizvodnu liniju, ali i bubreći dug, a Amazon ima nepregledne količine novca, ali još ne i relevantnu proizvodnju, premda na tome intenzivno radi. S druge strane, ‘starce’ nikako ne treba otpisati koliko god su to mnogi skloni činiti otkad su streaming servisi uzletjeli. Fox i Disney imaju na raspolaganju nepresušne financijske resurse, znatno raznovrsniju distributivnu mrežu, uspostavljen proizvodni proces i jednako, možda i više, prepoznatljive brendove. Moguće je dakle, da je zapravo riječ o objavi rata, pogotovo ako nova kompanija odluči premjestiti svoje sadržaje isključivo na vlastiti streaming servis, čime bi Hulu i planirani Disneyjevi servisi preko noći postali mnogo ozbiljniji konkurenti Netflixu i Amazonu.

Takav razvoj nije nimalo nezamisliv, pokazuju podaci. Broj Foxovih serija na najmoćnijem streaming servisu dostupnom praktički u cijelom svijetu gotovo se prepolovio u prošloj godini, s 39 naslova potkraj 2016. na 20 u listopadu ove, prema podacima YipitData. Zbog kompleksnosti nekih ugovora o pravima moguće je da se neke serije pojavljuju još godinama na drugim servisima, no signal je zato dosta jasan, posebice nakon Igerova komentara da će nova kompanija osnažiti ponudu izravno prema potrošaču. Čini se da ni u Netflixu nemaju previše zablude o skoroj budućnosti, namjeravaju najmanje pola dostupnog sadržaja proizvoditi sami do 2020. i sasvim je jasno da već neko vrijeme rapidno pokušavaju smanjiti ovisnost o vanjskim dobavljačima poput Disneyja i Foxa.

Potrošači bi zato mogli izgubiti najviše sljedećih godina zbog ovakvog raslojavanja konkurencije. Sigurno je da streaming servisi više neće imati toliko velik katalog serija iz tuđe proizvodnje te da će potrošači morati izdvajati više novca za različite usluge koje se neprekidno množe. Tako će umjesto smanjenja troška i pojednostavnjavanja načina na koji konzumiraju zabavne sadržaje na kraju plaćati mnogo više i pratiti još više platformi nego dosad, posebice ako ostanu vjerni i tradicionalnoj televiziji (kabelska ili IPTV pretplata telekomu, pa onda posebno Netflix, HBO GO, Amazon Prime, Disney, koji će imati dva odvojena streaming servisa, CBS, Hulu…). Pitanje je, doduše, hoće li takva rascepkanost ponude dugoročno biti održiva ili će se i to tržište u nekom trenutku u budućnosti početi konsolidirati u smjeru ujedinjenja i pojedinstvenja ponude. Jedina je nada za krajnje korisnike kompleksnost i isprepletenost odnosa u industriji zabave, odnosno činjenica da kompanije mogu biti konkurenti i suradnici u isto vrijeme, ovisno o geografiji i tipu projekta. Netflix se može izravno natjecati s nekim od vanjskih proizvođača sadržaja u Americi i istodobno surađivati s njim na međunarodnom tržištu ili na konkretnom projektu.

Prema mišljenju nekih analitičara, potez u filmskom dijelu ima očitog smisla (samo ako dobije potrebno odobrenje regulatora), ali u televizijskom baš i ne, pogotovo kad je riječ o sportskim kanalima koji već opterećuju Disney (ESPN je u posljednje vrijeme više problem nego izvor zarade). Preuzimanje vreće novih sportskih kanala (regionalni idu Disneyju, neki nacionalni ostaju u novoj Murdochovoj kompaniji) taj će se problem samo prođubiti, a moguće je da digitalna konkurencija poput Amazona ili Applea počne kupovati prava na velike sportske događaje, čime bi sportski program bio gurnut na rub propasti. Klasični televizijski biznis općenito ne generira optimizam za budućnost, stoga ne nedostaje mišljenja prema kojima je Murdoch mudro počeo izlaziti iz neperspektivne priče. Iako u devetom desetljeću života, Murdocha ne treba olako otpisati, kako čine neki analitičari tvrdnjom da je netko tko cijeli život pozorno skupljao kockice carstva izgleda izgubio volju za borbu. Koliko god s poslovnoga gledišta ne iznenađuje novi potez u smjeru konsolidiranja najjačih igrača, poslovni svijet bio je frapiran podatkom da Murdoch nešto prodaje, kamoli ‘obiteljske dragulje’, ali možda se na kraju pokaže da je bila riječ o pravodobnoj reakciji.