Već i letimična rekapitulacija ove godine dovoljna je da zahvalimo što nije bila i zanimljivija. Promatračima u javnosti i u medijima protekla je dosta brzo, a akterima brojnih događaja, dakle političarima i gospodarstvenicima, još i brže. Počela je najavom premijera Andreja Plenkovića da će Hrvatska otkupiti MOL-ov udjel u Ini, Agrokor je pao na koljena, gubili smo arbitraže, mijenjala se vladajuća koalicija, gospodarstvo je raslo unatoč svim političkim problemima, turizam je probio sve rekorde, a nogometna moćvara ostala je neisušena. Stara kineska poslovica ironično kaže: ‘Dabogda živio u zanimljivim vremenima’. E, pa hvala lijepa, dovoljno je uzbudljivo i zanimljivo i u, uvjetno rečeno, normalnim vremenima.
Spašavanje kompanije veličine i važnosti Agrokora bilo bi dovoljno tvrd orah za bilo koju Vladi u bilo kojoj državi. Stoga se Plenkovićevoj Vladi treba odati dužno poštovanje što se upustila u taj potvrat. No, druga je stvar što je izvedba nužno pod povećalom javnosti, a glavni pravosudni sumnjivac i bivši vlasnik koncerna u bijegu u Londonu. I onda svaka pogreška u koracima dobiva važnost krupnog i nepopravljivog prijestupa.
Potpredsjednica Vlade Martina Dalić nikako da objavi tko je pisao ‘lex Agrokor’ pa da se napokon raščisti jesu li autori zakona svi oni za koje javnost sumnja da jesu: od izvanrednoga povjerenika Ante Ramljaka do njegovih pravnih konzultanata. Nismo saznali ni tko je odgovoran za to što je u ugovoru o roll-up kreditu smjena Ante Ramljaka – imenom i prezimenom – uvrštena kao razlog za dospijeće cijelog kredita. Nismo saznali ni zašto su originalne ponude roll-upa iz Sberbanka bile odbijene ni zašto se Sberbanku odbijaju tražbine nakon što je London priznao ‘lex Agrokor’ i tako se banci na obje strane uskraćuje pravo na naplatu. Tko zna kakvi će se još novi kosturi pojaviti u procesu izvanredne uprave u Agrokoru, ali zasigurno ćemo za sve njih jednom doznati jer je već sad jasno da će procesi koji će biti pokrenuti zbog državne intervencije trajati godinama i da će se posljedice solidarno podmirivati novcem poreznih obveznika.
A kostura iza Ivice Todorića je toliko da mu je bolje da se ne vraća iz Londona i da se više ne bavi gospodarstvom. 58 milijardi kuna dubioza previše je i za nas u Hrvatskoj koji smo naviknuti na raznorazna nečista posla. Valja priznati da je, uz bavljenje Agrokorom, premijer Plenković promijenio koaličijskog partnera u Vladi i uspio obraniti ministra financija Zdravka Marića od smjene, iskoristivši strah manjina od mogućeg jačeg izbornog uspjeha onog što se u Hrvatskoj naziva ekstremna desnica. Iako je u ljubavi i ratu sve dopušteno, to svakako nije recept za uspješno vladanje u miru, barem ne u Hrvatskoj. Osim što nije u stanju pokrenuti ratifikaciju Istanbulške konvencije, Plenković ne uspijeva nagovoriti na ostavku požeško-slavonskog župana Alojza Tomasevića, kojeg je supruga optužila za obiteljsko nasilje. Onda je opravdano upitati se: tko zaista vodi HDZ? Optuživanje novinara da su glavni krivci za hibridni rat protiv Vlade, a u ime nekoga skrivenog i tamnog interesa, nije pomoglo, naprotiv, kao ni odluke sudskih vlasti poput one u slučaju Tomislava Horvatinića.