Biznisu treba pomoći, ali ne na način Vrdoljakova klijentelizma

Trenutačni rejting Živog zida upućuje na mogućnost da jednog dana postanete još važniji čimbenik koji će određivati pravila igre u Hrvatskoj, znači i za poslovnu zajednicu. Znači li to da čekate sami osvojiti vlast i zato ne radite kompromise ili biste bili spremni koalirati s nekim strankama? Tko god bi bio spreman provesti ključni dio našeg programa, vrlo rado bismo s njim surađivali. No vidjeli smo da SDP i HDZ zajedno s njihovim satelitskim strankama nemaju političku volju dirati u interesne skupine.

Bojite li se da biste zbog takvog tvrdog stajališta mogli nestati kao Lesarovi laburisti? Lesar je došao iz HNS-a, dakle iz sustava. Ja sam znao da se s vladajućima ne možemo dogovoriti o promjenama, na kraju krajeva to je potvrdio Most, koji je dvaput pokušao, doduše s HDZ-om, misleći da će ga moći ucjenjivati i da će na taj način provesti svoj program. Kad bismo, hipotetski, ušli u koaliciju sa SDP-om, ni on nam ne bi dao prostor da provedemo što želimo. Mora se dogoditi smjena generacija. Ne može ekipa koja je stasala čak i u bivšem totalitarnom sustavu razumjeti kako funkcionira svijet i gdje će biti sutra. To se najbolje ogleda u kadroviranju. Oni su još uvijek u sustavu u kojem nije bitno kakve tko ima kvalitete, nego tko je čiji. Naša stranka vjeruje u meritokratsko načelo da bi trebalo pustiti upravljanje najboljima, a ne u koncept podjele plijena.

Kakvo je vaše stajalište prema poduzetnicima? Vrlo pozitivno, treba im pomoći da ostvare svoje ideje. Primjerice, naš vijećnik u Makarskoj Ivan Šimić na građen je Zlatnom krunom za inovativan način proizvodnje soli, unatoč tome što je neuspješno nudio taj projekt državi i agencijama za potporu, javljao se na natječaje. Uvijek se sjetim toga slučaja kao primjera da država radi protiv razvoja domaćih ideja. Poduzetnici su potrebni, ali ne u smislu i odnosu klijentelizma koji su stvarale naše vlade, primjerice novi-stari predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak, koji je sinonim za klijentelizam.

Čujemo da ljudi zalažu kuću za kratkoročne kredite da bi meštarili s kriptovalutama. Kad pukne balon, hoćete li i njih braniti? Ovisi je li im to posljednja nekretnina. Ali iskreno ne znam kako bismo se postavili kod kriptovaluta. Inače svaki slučaj analiziramo detaljno i donesemo odluku. Deložiranima često nademo alternativni smještaj. Imali smo i slučajeva gdje su ljudi prokockali i dvije kuće, ali tu se ne miješamo.

Bi li Živi zid koalirao s Mostom? Bili smo spremni na to 2015. prije izbora, ali više ne. Hipotetski, da se to dogodi, Mostovi zastupnici ponovno bi izdali birače i nas kao koalicijske partnere i doveli HDZ i SDP na vlast i opet ne bi bilo ništa od promjena za koje se borimo.

To gledam na način da na tržište utječu tri faktora: projekt, financiranje i uvjeti koje kreira država. Uvjeti su stanje u pravosuđu, efikasnost administracije, kupovna moć stanovništva i drugo. Ako imate dobar projekt i dobar financijski sustav, a uvjeti su nikakvi, sve propada. Ako imate dobar projekt i dobre uvjete, a loš financijski sustav, opet sve propada. Dakle, sva tri faktora moraju funkcionirati ako želimo uspjeh. Zalažemo se za smanjenje PDV-a jedan posto na godinu, a imamo i cijeli niz nepotrebnih parafiskalnih nameta i svakako treba rašteretiti gospodarstvo.

U situaciji smo loše pokrivenosti uvoza izvozom, ali imamo određene prihode od turizma i što se tiče devizne ravnoteže, tu smo negdje. No turizam nema dodane vrijednosti. Dakle, niste u krivu, ali to je složen proces. Ali problem je i državna potrošnja, koja je povećana za desetak milijardi kuna u mandatima tri zadnje vlade. Jeste li glasovali za proračune u ovom mandatu? Glasovali smo protiv proračuna, jer je državna potrošnja prevelika i krivo usmjeren. Smanjili bismo sredstva za kupnju borbenih aviona, dalekometnog toplinštva, radarskog sustava, troškove administracije počevši od Vlade, koja planira udvostručiti troškove u četiri godine, Sabora i lokalne države.

Kako riješiti problem pravosuđa? Pomoću reorganizacije pravosudne inspekcije, DORH-a i USKOK-a. Treba djelovati u tri smjera – prema kadru, organizaciji i zakonima koje te institucije provode. To kažu oni koji izbjegavaju reforme. Samo moramo imenovati sposobnog državnog odvjetnika, kao i pravosudnu inspekciju i cijeli niz slučajeva kriminala bit će procesuiran. DORH je imunosni sustav države koji je zakazao. Primjerice, zašto se nije postupalo prema Agrokoru i ranije? Nije bilo podrške vlada, a ni ova ne bi prstom mrdnula protiv Ivice Todorica da banke nisu poručile da više neće kreditirati Agrokor. A koliko je to loše, shvatio sam prema izrazu lica našega saborskog zastupnika Branimira Bunjca, koji je vidio izvješće SOA-e. Nije trebalo na taj način rješavati Agrokorov slučaj.

Ne mogu reći, ali pretpostavljam da nas to čeka kada istekne mandat izvanrednoj upravi u Agrokoru. Ne kažem da je i izmjena Stečajnog zakona bila rješenje jer je Agrokor mastodont koji je godinama bujao i ne može se problem riješiti u godinu dana. U tom smislu treba biti pošten pa reći da je Plenkovićeva vlada u nezahvalnoj poziciji. Jeste li sigurni da za godinu dana nećemo biti u takvoj situaciji i proklinjati tu istu vladu? Moguće je i svjesni smo toga, ali vjerujemo da će mnogi to dočekati spremnije nego da se to dogodilo u travnju. Tommy je preuzeo Franck, a sigurno ne bi imao vremena za to, barem ne na ovaj način, da nije bilo ‘lexa’.

Teško mi je reći iz ove pozicije jer premijer Plenković ima više informacija nego ja na temelju kojih donosi odluke. Dobio je izvješće SOA-e, ali je šteta načinjena već time što ga nije na vrijeme poslala premijeru. Ipak, najvjerojatnije bih išao s izmjenom Stečajnog zakona, jer odgoda od godinu dana neće mnogo toga riješiti. Sve je to posljedica stanja u pravosuđu u kojem je, vjerujem na temelju iskustva, samo pet posto korumpiranih sudaca, a krivnju snosi i država jer nije transparentnije uredila prodaju nekretnina, zemljišne knjige kao i dodjelu upravljanja tvrtkom u stečaju. S druge strane, pitanje je koliko su naše institucije i sposobne reagirati kadrovski.

On bi trebao biti kralježnica borbe protiv korupcije, ali kad pogledate njegova godišnja izvješća, vidite da vapi za novcem, čak i za slanje pošiljki, za nova vozila, nema prostore za rad i takve bi se stvari morale riješiti. Mi bismo u USKOK-u organizirali specijalizirane odjele za korupciju u zdravstvu, za gospodarski kriminal… Primjerice, u Velikoj Britaniji postoje četiri tijela za sprečavanje i otkrivanje korupcije u zdravstvu i imaju za to računicu – uštede novca za pet do osam puta. Mi nemamo tu preventivnu matematiku i zato smo izgubili Inu.

Iako smo u NATO-u, želimo da Hrvatska vodi neutralnu vanjsku politiku. Od početka djelovanja Živi zid smatra da je bolje imati suverenu državu bez EU, koji pokazuje cijeli niz nefunkcionalnosti. Treba reći NATO-u, ali primjerice i Vatikanu, da nismo u stanju ispoštovati ono što smo potpisali. Radije uložimo u pravosuđe taj novac, pa ćemo efikasnijim pravosuđem na drugoj strani uštedjeti za avione za koju godinu. Ali ne, mi smo smanjili novac za uređivanje zemljišnih knjiga ove godine. Ako to ne kažemo NATO-u ili Vatikanu, morat ćemo građanima objasniti da ne možemo platiti liječenje za bolesnu djecu. Pitanje je što je kome prioritet.

Ako imate nesposobnu i korumpiranu upravu, imat ćete lošu situaciju, bez obzira tko je vlasnik tvrtke – država ili privatnik. U Hrvatskoj se država pokazala kao loš gospodar, ali to je posljedica onoga što sam rekao – da stranke državne tvrtke shvaćaju kao plijen koji treba podijeliti. Što se tiče imovine, veliki dio toga trebalo bi dati jedinicama lokalne samouprave jer one najbolje znaju što s tim. Središnjica u Zagrebu ni ne zna gdje se nalaze neke nekretnine, a donedavno nije imale ni popis čega smo to točno vlasnici i gdje.

Slažem se, ali treba reorganizirati zemlju. Susjedna Srbija ima dvostruko više stanovnika od nas i veća je površinom, a samo 147 općina i 27 gradova. Mi imamo 428 općina i 128 gradova. Stvorili smo sustav koje ne daje rezultate. Mnogi JLS-i nisu u stanju naplatiti svoje prihode ili napisati projekt. Taj broj treba smanjiti i ostale financijski ojačati. Mislimo da bi trećina prihoda trebala ostati JLS-ima, a dvije trećine središnjoj državi.

HEP je strateška tvrtka i mora ostati pod državnom kontrolom. Kada niste vlasnik nečega, ništa vas se ne pita. U nekom krajnjem slučaju mogli bismo privatizirati do 20 posto, ali ne zbog punjenja proračuna, nego za financiranje drugih strateških projekata. Za Inu pak ne znamo ni koliko vrijedi, niti za koliko su Mađari spremni prodati. No, s obzirom na to da pravosuđe nije odradilo posao u slučaju Sanader, smatramo da bismo je trebali ponovno preuzeti, ali ne prodajom HEP-a.

Europski novac može se povući samo uz strategije i samo za ono što se zacrtava strategijom. Naš je problem bilo i to što smo zacrtali jedno, a htjeli povući drugo. Moja je vizija da 2030. Hrvatska bude zemlja ostvarenih ljudi, kojima će društvo preko države dati svu potporu i maknuti prepreke da ostvare svoje planove, projekte, poslovne prilike i izgrade sebe kao bolje i uspješnije ljude.

Temeljni je problem što smo zemlja dvostrukih standarda, što pokazuje i primjer Todorića – za njega zakoni nisu vrijedili do nedavno. Mislim da bi trebalo ići i korak dalje i da bi zaposleni u realnom sektoru trebali biti povlašteni. Treba nagrađivati prema sposobnosti, a sposobne u pravilu lakše nalazimo u realnom sektoru jer je tamo borba svaki dan.