Hrvatska kao da ništa nije naučila iz tragedije koja se dogodila na Kornatima prije deset godina kad je 12 vatrogasaca poginulo, a jedan, Frane Lucić, jedva preživio. Za požare i pripremu požarne zaštite brine se slabo, što je pokazalo i prošlo ljeto.
Najstrašniji u pamćenju ostao je požar kraj Splita u kojem je izgorjelo više od 4500 hektara površine i za koji su preliminarne procjene štete iznosile 220 milijuna kuna, što u šumskoj masi, što u izgorjelim poljoprivrednim dobrima i nekretninama. Ako uzmemo taj požar kao referenciju za štetu, proizlazi da je na više od 100 tisuća spaljenih hektara u 2017. godini nastala šteta od gotovo pet milijardi kuna.
Trebala je tako jedna jača požarna sezona da se sjetimo koliko je to težak posao i koliko je vatra opasna. Pamtit nećemo dugo, a izgledno je da nećemo ništa korisno naučiti. Oprema će se i dalje nabavljati stihijski, pokušaji ozbiljnijeg opremanja vatrogasaca bit će zasjenjeni optužbama o korupciji, lokalne i državne vlasti svađat će se oko nadležnosti, odgovornosti i proračunske snage za financiranje dobrovoljnih i profesionalnih vatrogasaca, kanaderi i air-tractorovi će starjeti, a nadljudski napori gasitelja će se hvaliti.
Solidarnost kakvoj smo svjedočili ljetos ostat će uzaludna sve dok sitničavost i škrtost ne budu nadvladane i sve dok se netko u ovoj državi ne počne sustavno brinuti za vatrogastvo.