NE BUDE LI PROMJENA LJUDI ĆE IZ HRVATSKE ODLAZITI JOŠ MASOVNIJE

U tradicionalnoj anketi koju potkraj godine provodi Hrvatska udruga poslodavaca 2017. je ocijenjena trojkom, a za sljedeću godinu iz rezultata se vidi umjeran optimizam, ali i oprez. U skladu s prognozama i očekivanjima, ova je godina donijela nastavak rasta BDP-a. Započela je poreznom reformom, što je bio dobar vjetar u leđa gospodarskom rastu i pomoglo da se nadmaše prognoze vezane uz proračunski deficit i razinu duga. No, godina koju privodimo kraju donijela je i neka neugodna iznenađenja, koja se u prošlogodišnjim prognozama i očekivanjima nisu naslućivala.

Prije svega to je kriza u Agrokoru. Vlada se u situaciji neočekivano brzog razvoja krize u najvećoj hrvatskoj kompaniji, odlučno primila rješavanja tog ozbiljnog problema i ‘vrućega krumpira’. Zahvaljujući tome zaustavilo se brzo urušavanje koncerna i širenje krize na velik broj njegovih partnera i dobavljača. Konačan rasplet situacije u Agrokoru tek očekujemo, jer ovisi o odlukama vjerovnika, ali vrijeme koje je kupio ‘lex Agrokor’ vrlo je dragocjeno jer je zaštitilo tek oporavljeno gospodarstvo od mogućeg novog, snažnog negativnog i neočekivanog udara. Dalo je mogućnost Agrokorovim partnerima i dobavljačima da se restrukturiraju i preslože poslovanje. Da pronađu nove partnere i načine da ublaže negativne posljedice krize Agrokoru u svojim tvrtkama. Gospodarstvenici su svjesni koliko je to bio važan potez Vlade, a toga su bez sumnje svjesni i zaposlenici Agrokor, koji su nastavili redovito primati plaće i koji i danas imaju svoja radna mjesta. Međutim, hrvatski poslodavci nisu zadovoljni činjenicom da osim porezne reforme i brze reakcije na Agrokor, u ovoj godini nisu započete i pripremljene druge reforme. Sadašnji rast od tri posto je dobar, ali Hrvatskoj nije dovoljan!

Osim toga, gospodarski rast se i ove godine, kao i u nekim ranijim godinama rasta, dominantno temeljio na rastu potrošnje, koji su potakle spomenuta porezna reforma i izvrsna turistička sezona. Zbog niskih stopa rasta prognoze kažu da ćemo se tek 2019. vratiti na razine BDP-a od prije izbijanja krize, a to je razočaravajuće i poražavajuće za sve vlade koje su od početka krize pa do danas vodile zemlju.

Krug odgovornih je vrlo širok i nikako ne uključuje samo aktualnu Vladu. Štoviše, za naše današnje loše pozicije odgovorni su i oni koji su zemlju vodili prije krize. U HUP-u najmanje petnaestak godina upozoravamo na nužnost promjena, ali nitko nas ne čuje. Ili nas čuje, ali svjesno ignorira i naša i upozorenja brojnih domaćih i međunarodnih stručnjaka i međunarodnih institucija. Najmanje 15 godina govorimo o tome da moramo mijenjati potrošene ekonomske modele i provesti reforme u čitavom nizu područja. Dok mi o tome pričamo, drugi djeluju, provode reforme i mijenjaju se. Zato druge tranzicijske zemlje napreduju, a Hrvatska nazaduje. Redovito to pokazujemo i HUP-ovim skorom koji nas upoređuje s drugim članicama tzv. nove Europe u svim ključnim reformskim područjima. Najnoviji HUP-ov skor, koji redovito predstavljamo u prosincu, pokazuje mali pozitivan pomak u odnosu na zadnje mjerenje sredinom godine. Skor je povećan za tri boda i sada iznosi 36 bodova, što je prvi veći pozitivan pomak od početka mjerenja HUP-ova skora 2014. za 2013. godinu. No, i dalje je riječ o najlošijem rezultatu među 11 promatranih država. To ukazuje na kroničnu nekonkurentnost gospodarstva i društva u cjelini. Raspon rezultata za druge nove članice EU kreće se od 46 bodova u Slovačkoj do 65 u najboljoj Estoniji. Rezultat izbjegavanja promjena u Hrvatskoj nisu samo loše ocjene u HUP-ovom skoru ili loše pozicije na rang-listama konkurentnosti i listi Doing Business ili bilo kojoj drugoj analizi koja nas upoređuje s drugima.

Posljedica toga je i masovan odlazak ljudi preko granice. Hrvatski građani odlaze u zemlje s razvijenom tržišnom ekonomijom i razvijenim poduzetništvom. U zemlje koje su svjesne da se stalno treba mijenjati i provoditi reforme, koje su okrenute budućnosti i nisu zarobljene u prošlosti. Plaće nisu jedini motiv odlaska ljudi, iako su naravno itekako važne. Hrvatski poslodavci svjesni su da bi plaće trebale rasti, ali prostor za rast plaća više nije u tvrtkama. U njima su gotovo sve rezerve iscrpljene. Pravi prostor za povećanje plaća je na rashodnoj strani proračuna, u visokim troškovima države na svim razinama i u nerestrukturniranom javnom sektoru u najširem smislu.

Neto plaća hrvatskih radnika zaista nije konkurentna u većini sektora, ali bruta plaća je druga priča. Razlika između onoga što radnik dobiva i što poslodavac plaća jednostavno je prevelika. Trošak poslovanja u Hrvatskoj jednostavno je previsok. Poslovanje otežavaju neprohodna administracija, neučinkovita javna uprava, stalne izmjene zakona i uvjeta, sporo pravosuđe i neujednačene sudsko prakse, da ne nabrajamo dalje. U takvim uvjetima jako je teško biti konkurentan. Naša inozemna konkurencija ima mnogo bolje startne pozicije, a tržišna utakmica sve je oštrija. Zato treba biti jasno svima – do većih plaća vode reforme i promjene. Ako sve ostaje isto kao što je sada neće biti ni većih plaća ni nužnih ulaganja u razvoj poslovanja ni novih investicija ni novih radnih mjesta.

Hrvatska udruga poslodavaca nedavno je provela istraživanje među građanima kako bismo vidjeli što oni misle o reformama. Naime, politika je sve ove godine uporno bježala od reformi pod izgovorom da im se protive građani. Međutim, čak 83 posto građana smatra da su Hrvatskoj reforme izrazito potrebne! Dakle, građani su svjesni da bolji život nije moguć bez reformi. Građani žele niže poreze i bolje usluge koje plaćaju iz tih visokih poreza, bolje obrazovanje za svoju djecu, pravnu sigurnost, bolje komunalne usluge… Ako promjena i dalje neće biti ljudi će iz Hrvatske odlaziti još masovnije.

S obzirom na to da su poduzetnici i poslodavci prema svojoj prirodi uvijek više optimisti nego pesimisti, mi se opet nadamo da će baš 2018. biti godina koja će nam donijeti toliko željene promjene i zaokret. Bude li tako, Vlada će za reforme imati našu punu podršku, a ovaj rezultat pokazuje da je može imati i od građana ako se reforme dobro pripreme i dobro predstave.

U natoč prilično nestabilnoj situaciji na globalnom tržištu naftnih derivata, Ina Grupa poslovnu će 2017. godinu zaključiti uspješno. Toj prognozi u prilog govore do sada ostvareni financijski rezultati. Naime, u prvih devet mjeseci ove godine EBITDA je porasla za 65 posto, dosegnuvši iznos od 2,3 milijarde kuna i ostvarujući neto novčani tok iz poslovnih aktivnosti u iznosu od 2,1 milijardu kuna. Riječ je o povećanju od 84 posto u usporedbi s istim razdobljem 2016. U istom razdoblju neto dobit iznosila je 1,2 milijarde kuna. Ina je danas financijski vrlo stabilna kompanija, a koliko je to važno, najbolje govore recentni događaji u hrvatskom gospodarstvu. Kontinuirano ulažemo u brojne projekte za koje smatramo da mogu osigurati stabilnost poslovanja, održivost, ali i novi rast. I u 2018. godini nastavit ćemo poslovati sukladno takvoj strategiji.

Prema financijskim rezultatima za prvih devet mjeseci ove godine, istraživanje i proizvodnja naftne i plina i dalje je glavni nositelj Ininog poslovanja s rastom dobiti iz osnovne djelatnosti od 52 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Projekti te djelatnosti stvaraju novu vrijednost i na taj način osiguravaju dobrobit, ne samo kompaniji već i gospodarstvu u cjelini. S obzirom na postignutu financijsku stabilnost, spremni smo na nove iskorake, kako s partnerima, tako i samostalno. Svakako ćemo se usmjeriti na istražne aktivnosti u Hrvatskoj. Iduće godine očekujemo novi natječaj za kopnene koncesije u Hrvatskoj, a planiramo povećati i svoje aktivnosti na sjevernom Jadranu, na postojećim koncesijama. Prošle smo godine s Vladom RH potpisali Ugovor o podjeli proizvodnje i istraživanju za područje Drava-02, što nam nakon dugo vremena omogućava provođenje istražnih radova i na novim područjima. U proljeće smo završili projekt razradnog seizmičkog snimanja podzemlja na širem području oko Našica. Trenutačno se takav projekt provodi i kod Bjelovara. Seizmički podaci nakon obrade i interpretacije poslužit će nam za izradu programa razradnog bušenja, čime bi se omogućio dodatni iscrpak naftne i plina iz ležišta.

Ina će u idućem razdoblju biti usmjeren na obnovu rezervi i povećanje proizvodnje. Planiramo širenje našeg EOR projekta, odnosno utiskivanja CO₂ u stara ležišta radi pridobivanja dodatnih količina naftne i plina, na druga prikladna naftna polja u Hrvatskoj. EOR se trenutačno izvodi na poljima Ivanić i Žutica i na njima od početka utiskivanja CO₂ kontinuirano bilježimo povećanje proizvodnje naftne i plina.

Osim u Hrvatskoj, Ina trenutačno ima proizvodnju naftne u Egiptu i Angoli. Niska zaduženost kompanije otvara nam mogućnost…