Marin Pucar

Razmišljajući o ovoj kolumni najveći izazov bio mi je kako ostati pozitivna i optimistična u okolnostima kada se svakodnevno govori o krizi u Agrokoru i izostanku napretka u nekim ključnim segmentima važnim za konkurentnost hrvatskoga gospodarstva. Svi, pa čak i oni koji nisu direktno izloženi posljedicama krize u Agrokoru, dobro znaju da će 2018. biti godina istine, a ono što dolazi bit će sasvim novo iskustvo, za mnoge kompanije i pojedince vjerojatno i prilično bolno. Pamtim i druge teške izazove i gotovo bezizlazne situacije. Neki su ih uspjeli prebroditi, razvijati se, izvoziti, poslovati i živjeti odgovorno i održivo, ali je mnogo i onih koji su se negdje usput pogubili, propali i nestali sa scene.

Trenutačnu situaciju u Hrvatskoj mogli bismo tumačiti na razne načine, ovisno o tome vidimo li ‘času polupunu ili polupraznu’, ali bez obzira na različiti pristup mislim da bismo se mogli složiti da nešto možemo napraviti jedino ako pozitivno djelujemo te prepoznamo i iskoristimo priliku. Sve je moguće ako se više pozitivnih i uspješnih pojedinaca udruži oko zajedničkog cilja i svrhe. Danas, više nego ikada prije, treba razmišljati o onome što možemo napraviti, tko su ljudi na koje možemo računati i gdje su područja rasta u koja moramo prioritetno investirati. Ima mnogo prostora za ‘biti bolji’. Paradoksalno je da svi znamo što ne valja, ali mnogima nedostaje ‘ono nešto’ da bi to znanje uspješno pretvorili u konkretni i djelotvoran recept za stalne promjene.

Što je to ‘ono nešto’ što u pravim omjerima pozitivno mijenja organizacijsku kulturu i pridonosi snazi bilo koje zajednice i društva da se transformira? Što nam treba da premostimo jaz prema uspješnim, razvijenim, odgovornim i održivim društvima te zadovoljnim i sretnim pojedincima? Mnogo je izazova kao i prilika, a ovdje ću se koncentrirati na neke prilike parafrazirajući tri dobro poznata slogana koja promoviraju Hrvatsku:

U zemlji u kojoj su rođeni Nikola Tesla, Slavoljub Penkala, Ruđer Bošković, Marin Getaldić i brojni drugi inovatori i izumitelji svjetskoga glasa, moramo vratiti vjeru u kreativnost te prepoznati i iskoristiti potencijale svih industrija i pojedinaca. U našem okružju reflektori prate skandalozne ljudje i ponašanja, a bilo bi mnogo bolje i korisnije za sve nas pratiti Tesle našeg vremena, zajedno s njima otkrivati nove svjetove i kreirati neke nove prilike u umreženom društvu. Marin Soljačić, Igor Rudan, Ivan Đikić, Davor Pavuna kao i brojni drugi naši suvremenici, čija su djela poznatija izvan zemlje, dokaz su da izvrsnost ne poznaje granice, jednako kao što kreativnost nije povlastica jedne skupine, jednog područja ili jedne zemlje.

Riječ je o kreativnom potencijalu ljudi bez obzira na obrazovanje i posao koji rade. Upravo stoga moramo pronaći način da novim područjima i industrijama probudimo kreativnost u svakom našem čovjeku te da mlade obrazovane ljudi zadržimo u Hrvatskoj. Njihovo znanje i kreativnost trebaju nam kako bismo na kvalitetan način odgovorili na sve tržišne i tehnološke zahtjeve novog vremena, kao i na sve društvene izazove koji prate tako brz tehnološki razvoj. Mala smo zemlja da bismo se odrekli ičijeg znanja i društvenog doprinos, ključ je u našim rukama i njime moramo otključavati kreativnost već u dječjoj dobi.

Ericsson Nikola Tesla godinama dokazuje da je u ICT području znanje itekako vrijedan izvozni adut pa je u Hrvatskoj sagradio najveći razvojno-istraživački centar, koji zapošljava više od 1300, od ukupno 3000, visokoobrazovanih zaposlenika s potencijalom daljnjeg rasta. Upravo u ICT području ima mnogo mogućnosti i za druge inovativne hrvatske kompanije. Naravno, razumijevanje strateške važnosti razvojno-istraživačkih i inovacijskih aktivnosti dio je odgovornosti države. Razvijene države u tom kontekstu potiču takve aktivnosti u cijelom ekosustavu s posebnim fokusom na prepoznavanje i dodatno stimuliranje obrazovanja za STEM područja.

Izvoz, a posebno izvoz znanja putem inovativnih proizvoda, rješenja i usluga kao i putem kreativnih industrija, može brzo postati naša točka diferencijacije u globalnom okružju i naš adut u trećem mileniju. Da bi se taj san ostvario mora postojati strateška i operativna poveznica svih sastavnica u društvu – od države, obrazovnog sustava pa do gospodarstva. Sinergija u tom trokutu dio je rješenja enigme kako su skandinavsko zemlje u samo nekoliko desetljeća uspjeli zauzet prva mjesta na svjetskim ljestvicama inovativnosti i konkurentnosti te posljedično i u indeksu razvijenosti ekonomije i društva. Ako su uspjeli oni, zašto ne bismo uspjeli i mi?

Hrvatska je mala zemlja neodgovarajuće industrijske strukture, što se odražava i na našu konkurentnost. Činjenica da smo prisiljeni brzo se mijenjati želimo li opstati, možda je naša najbolja prilika da iskoristimo val ubrzane digitalizacije i transformacije društva za vlastito pozicioniranje u umreženom društvu. Danas govorimo o industriji 4.0, koja se temelji na skoroj implementaciji pete generacije mobilne tehnologije (5G), internetu stvari (IoT) i analizi velike količine podataka (Big Data). ICT potencijal je prepoznat kao važan nositelj razvoja suvremenog društva u kojem dominiraju znanje i inovativnost, međutim, digitalna transformacija traži horizontalno povezivanje i razumijevanje međusobnih odnosa svih dionika.

Upravo stoga je iznimno važno dobro razumjeti i implementirati neophodne aktivnosti u svim industrijama te društvu kao cjelini. Nova područja, novi profil zaposlenika, nove industrije i novi poslovni modeli, novi načini komunikacije samo dodatno naglašavaju potrebu istinskog povratka temeljnim ljudskim vrijednostima kao preduvjetu našeg sretnog života. Nema sumnje da se moramo tehnološki, ali i društveno razvijati prema održivoj budućnosti odgovornih pojedinaca.

Ovi donekle parafrazirani slogani predstavljaju osnovne prilike za naš strateški zaokret, koji se nalazi u kreativnim ljudima kao nukleusima promjena, konkurentnom izvozu znanja kao metafori novih industrija i poslova budućnosti te digitalnoj transformaciji kao pokretaču promjena. Kao pozitivna i optimistična osoba vjerujem u ljude i njihovu snagu, koja tisućama odolijeva svim Scilama i Haribdama. U prošlosti su ti izazovi bili vezani uz borbu za teritorije i druge resurse, a danas najveću moć imaju oni koji posjeduju znanje i informacije. U toj novoj digitalnoj ekonomiji svi imaju priliku. Pametni, kreativni i hrabri svojom se prilikom već sada koriste, a 2018. godina u tom će kontekstu biti još važnija ne samo nama u Hrvatskoj nego i u globalnom okružju.