Ova je godina lagano na zalasku i vremena za osvrt na nju nema mnogo jer nas već čekaju novi izazovi. Ipak, ne možemo ignorirati ključni događaj u protekloj godini. Za godinu iza nas može se reći sve samo ne da je bila još jedna u nizu; potres u najvećem poslovnom sustavu uvelike je oblikovao njezino naličje te će, bez sumnje, oblikovati i 2018. Zbivanja oko Agrokora u prvi su plan stavila brojna pitanja, među kojima je zasigurno najvažnije bilo na koji način hrvatsko gospodarstvo može reagirati kada su u pitanju događaji takvih razmjera.
Reakcija privatnog, posebno realnog sektora možda je najsvjetlija točka cijelog procesa te je pokazala da ipak nekada podcjenjujemo mogućnosti i kapacitete našega gospodarstva. Iako se rješenje, a samim time i kraj krize, još ne nazire, postavljeni su određeni temelji koji daju nadu u pozitivno rješenje nastavi li se po-\n\ndređivanje vlastitih interesa općima. Doga-\ndaje iza nas trebamo shvatiti kao upozorenje i lekciju iz koje će pametni izvući pouku te bu-\ndućim poslovnim aktivnostima učiniti sve što je objektivno moguće da ne budu sudionici ili čimbenici nekog ponovljenog urušavanja su-\nstava kakvom smo svjedočili.
Diverzifikacija putem plasmana proizvoda i usluga na većem broju tržišta (i samim time putem više kanala) jedan je od ključnih alata u sprečavanju stvaranja prevelike ovisnosti o nekom poslovnom sustavu. Izuzmemo li tržišta regije, nastup na inozemnim tržištima veliki je izazov domaćim gospodarstvenicima jer se susreću s problemom neprepoznatljivosti onoga što nude uz istodobnu iznimnu konkurenciju iz cijelog svijeta, koja često raspolaže znatno većim resursima. To je posebno istaknuto u pro-\nizvodima široke potrošnje kao što su prehram-\nbeni proizvodi, čija proizvodnja ima veliku tra-\ndiciju u Republici Hrvatskoj. Realnost većine hrvatskih poduzeća jest nemogućnost velikih marketinških ulaganja u strana tržišta. Ono što se nameće kao rješenje jest ulazak u nišne se-\ngmente putem specijaliziranih partnera, koji možda nisu najjači na pojedinom tržištu, ali koji cijene, ili čak ponekad preferiraju, fleksibilnost i kvalitetu usluge koje manja poduzeća, u glo-\nbalnim okvirima, mogu pružiti u odnosu na često glomazne multinacionalne sustave.
