PRIVATNE KLINIKE

Što je javni zdravstveni sektor tromiji, privatno zdravstvo brže raste. Broj zaposlenih i broj poduzetnika u posljednjih su se pet godina povećali više od 25 posto, a prihodi više od 40 posto. Najuspješnija je riječka Poliklinika Rident.

U sjeni divovskih problema financiranja javnoga zdravstvenog sektora, privatno zdravstvo posljednjih godina ostvaruje znatan rast. Naočigled javnosti, dvojba privatno ili javno zdravstvo postaje zastarjela jer se privatno zdravstvo definitivno izborilo za poziciju na tržištu, a uzevši u obzir kronične probleme javnog sektora, izgledno je da prostora za rast još ima. Bez obzira na to bilježe li poduzetnici u privatnom zdravstvu gubitak ili dobitak, cijeli sektor već pet godina znatno raste. Broj zaposlenih i broj poduzetnika u djelatnosti zdravstvene zaštite u posljednjih se pet godina povećao više od 25 posto, a prihodi više od 40 posto i dosegnuli su 2,3 milijarde kuna. Iako je u odnosu na prihode mala, dobit od 242 milijuna kuna povećana je za više od 50 posto.

Najuspješnija ustanova na ljestvici najvećih u 2016. godini u ovom sektoru bila je riječka Poliklinika Rident stomatologa Željka Miljanića. Specijalizirana za dentalno zdravlje i poznata po iskoraku prema zdravstvenom turizmu, ostvarila je 126 milijuna kuna prihoda i 21,5 milijun kuna dobiti. Nakon Ridenta je Poliklinika Medikol, s prihodima od 107,8 milijuna kuna i 5,1 milijun kuna dobiti, koja je lani završila predstečajnu nagodbu te je, zajedno s Institutom ‘Ruđer Bošković’, u tvrtki RMC pokrenula proizvodnju radiofarmaceutika za PET/CT dijagnostiku. Poliklinika Rident je i na desetom mjestu najbrže rastućih, s gotovo 56 posto rasta u odnosu na 2012. godinu, ali i s uvjerljivo najvećim prihodima. Među uspješnijima na ljestvici je i Specijalna bolnica Svjetlost poznatoga liječnika Nikice.

U posljednje vrijeme privatno zdravstvo u javnosti se spominje u ne tako pozitivnom kontekstu. Privatno zdravstvo nadopunjava javno zdravstvo sa svrhom pružanja usluga klijentima, nekada kao nadopuna, a nekada kao alternativa. Jačanje suradnje privatnoga i javnog sektora pridonijelo bi većem zadovoljstvu korisnika i kvaliteti usluge. S aspekta zakona i pravilnika potrebno je odrediti pravila igre koja bi išla u korist klijenta, a privatnicima bi osigurala stabilnost na dulje vrijeme. Konkretno, unatrag nekoliko godina bilo je više promjena Pravilnika o dodatnom radu medicinskog osoblja, ugovori s HZZO-om ugovarani su na kratak rok, a nije dobro pripremljen ni strateški dokument koji bi prepoznao privatne zdravstvene ustanove kao ‘poduzetnike’ s potencijalom za prijavu na projekte fondova EU. Sve to otežava organizaciju posla i daljnji razvoj privatnih zdravstvenih ustanova – rekao nam je Slaven Janečić, ravnatelj Poliklinike Aviva, koja je dio sustava Agrokor. Poliklinika Aviva lani je ostvarila 31,3 milijuna kuna prihoda i jedna je od rijetkih ustanova na popisu deset najvećih poduzetnika u privatnom zdravstvu koja je zabilježila gubitak od 3,2 milijuna kuna. Međutim, svoj gubitak Aviva proteklih godina redovito smanjuje te, kako je objasnio Janečić, iako nije fokusirana na veće kapitalne investicije, redovno ulaže u nabavu opreme, znanje svojih liječnika, razvoj novih proizvoda te podizanje razine usluge i marketinške aktivnosti.

Poput Avive, i druge privatne medicinske ustanove dijele mišljenje o potrebi prilagodbe pravila u privatnom zdravstvenom sektoru. Jadranka Primorac, članica Uprave Specijalne bolnice ‘Sveta Katarina’ iz Bračaka kraj Zaboka – koja je lani zauzela četvrto mjesto na ljestvici najbrže rastućih poduzetnika u privatnom zdravstvu – također smatra da javno i privatno zdravstvo nisu u koliziji, kako se to zna predstaviti javnosti. Primorac ocjenjuje da bi se oba modela trebala nadopunjavati na dobrobit svih osiguranika i korisnika zdravstvenih usluga.

Privatni zdravstveni sektor u Hrvatskoj zapošljava ukupno 16 posto zdravstvenih djelatnika, drži 17 posto medicinske opreme pa je apsurd da HZZO za privatne ustanove izdvaja samo 1,8 posto sredstava iz svojega proračuna te time onemogućava pacijentima pravo izbora na liječenje, dok u isto vrijeme svjedočimo kako dugim listama čekanja. Potrebno je zakone i pravilnike urediti da budu usklađeni, što sad nije slučaj. Glede Zakona o zdravstvenom osiguranju, postojeći model financiranja javnog zdravstva je destimulirajući jer je potpuno onemogućio zdravu utakmicu u kojoj oni koji rade više i bolje i uprihode više – ustvrdila je Jadranka Primorac.

Ravnatelj Poliklinike Sunce Mladen Jukić bio je, pak, prilično precizan kad je detektirao što je potrebno za daljnji razvoj privatnoga zdravstvenog sektora. Glavne neuralgične točke našega zdravstvenog sustava su njegova tromost i sve prisutniji nedostatak osoblja. Kada govorimo o privatnicima u zdravstvu, da bi se dokinula nelojalna konkurencija, potrebno je, po uzoru na ostale članice EU, omogućiti uvođenje privatnih zdravstvenih osiguranja – rekao je Jukić. Poliklinika Sunce, sa 157 zaposlenih, u 2016. godini zabilježila je 78,6 milijuna kuna prihoda i 6,95 milijuna kuna dobiti. Prema Jukićevoj najavi, ove bi godine poslovni rezultati trebali biti još bolji i premašiti prihod od 80 milijuna kuna, za što je, prema podacima koje imaju od svojih pacijenata i klijenata, zaslužna i ukupna iznadprosječna kvaliteta usluga, ali i njihove police dodatnoga zdravstvenog osiguranja koje omogućuju vrlo brz i precizan sistematski pregled na jednome mjestu i u jednom danu.

Kako smatraju u Specijalnoj bolnici ‘Sveta Katarina’, koja je s 26 milijuna kuna ostvarila 485 posto više prihoda nego 2012. godine, u izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti zanemare su prilagodbe bolničkog sustava, poznatoga kao generator gubitaka, a pritom se mreža javnih zdravstvenih službi nije širila. Time je privatnicima onemogućeno natjecati se za javna sredstva.

U konačnici, država će morati definirati tzv. košaricu usluga pokrivenih osnovnim osiguranjem te uvesti kategoriju ‘nadstandarda’ jer je ovakav sustav HZZO-ova financiranja zdravstvenih usluga potpuno neodrživ. Dakle, restrukturirati sustav tj. povećati njegovu učinkovitost i zadovoljiti sve dionike je ostvarivo, no za to je potrebna politička volja. Svaka reforma je bolna, no bit reforme nije u tome da pogodi najbolji, već najgori dio kako bi se u budućnosti povećala efikasnost i financijska održivost sustava na dobrobit svih građana, a ne da svake godine zdravstvo generira gubitke koje onda država sanira milijardama, za koje su potrebna nova zaduženja na tržištu kapitala – istaknula je Jadranka Primorac.

Iako dugoročno ima cilj povećati kapacitete u Hrvatskoj, što je očekivano jer ih potražnja u ovom trenutku nadmašuje, zasigurno dijelom i zbog personaliziranoga pristupa pacijentima, zbog čega ju je Ministarstvo znanosti proglasilo i centrom izvršnosti, ‘Sveta Katarina’ širit će se u Njemačkoj – u Berlinu namjerava otvoriti bolnicu vrijednu nekoliko milijuna eura. U Hrvatskoj, pak, s tvrtkom Genos razvija 17 milijuna kuna vrijedan projekt razvoja novih dijagnostičkih i terapeutskih postupaka kod bolesnika s križoboljom.

Unatoč činjenici da su baš liječnici traženi kadar u Europskoj uniji, razlozi za ovakav rast privatnoga zdravstvenog sektora nisu neočekivani jer je stanovništvo Hrvatske sve starije, svijest o važnosti brige za zdravlje sve veća pa građani, bez obzira na to jesu li radno sposobni ili u mirovini, imaju sve veću potrebu za zdravstvenim uslugama. S druge strane, inertnost javnoga zdravstvenog sustava, najviše prepoznatljiva po dugim listama čekanja, uzrok je zašto se građani počinju okretati privatnicima u zdravstvu, premda kontinuirana rasprava o domaćem zdravstvu nerijetko stvara loš dojam o njima. Budućnost, sve je jasnije, nije u odabiru ili konkurenciji između privatnoga ili javnog zdravstva nego u njihovoj konkretnijoj i učinkovitijoj suradnji i konkurenciji prema korisnicima.