Bijeli zauvijek mlad danas je imperativ. Vječno mlado lice, prekrasna kosa, glatke ruke, sa 65 izgledati barem kao dobroočuvani 35-godišnjak. Činjenica je da se kult mladosti itekako forsira, što pokazuju i brojne reklame raznih proizvoda. No kako postići gotovo pa vječnu mladost? S jedne strane, kako bi pobijedile starenje, farmaceutske i biotehnološke tvrtke naveliko testiraju takozvane senolitike – lijekove koji likvidiraju senescentne stanice, odnosno stanice koje više nisu sposobne za diobu. S druge strane, sve više psihologa uvjerava da je za dugovječnost ili dugotrajnu mladost dovoljno biti dobar prijatelj.
No krenimo s medicinskom stranom priče. Znanstvenik Jan van Deursen, voditelj laboratorija koji se bavi molekularnim temeljem karcinoma na Klinici Mayo, ostao je 2000. poprilično iznenađen radeći eksperimente na miševima. Naime, radio je na razvijanju tumora i traženju lijeka za zloćudnu bolest. Nakon tri mjeseca krozno im je bilo izražito tanko, a oči vrlo čudne. Trebale su mu godine da shvati što se događa. Miševi su rapidno starjeli, njihova tijela ostala su ‘začepljena’ stanicama koje se nisu dijelile, a nisu ni odumirale. To je Deursenu i njegovim kolegama u slavnoj Klinici Mayo u Minnesoti dalo ideju. Bi li ubijanje tih ‘zombi-stanica’ u miševima odgodilo starenje? Odgovor je bio ‘da’. U istraživanju iz 2012. stručnjaci su otkrili da eliminiranje tih senescentnih stanica sprječava mnoge simptome starenja. Od tada su brojni eksperimenti potvrdili kako se te vrste stanica s godinama nagomilavaju u organima i da se njihovim eliminiranjem mogu ublažiti, čak i sprječiti određene bolesti. Pokusi na miševima pokazali su da čišćenje organizma od tih stanica vraća kondiciju, gustoću krzna i funkciju bubreža. Brže su nestajale plućne bolesti, čak se obnovila i oštećena hrskavica. Studija iz 2016. pokazala je da ta terapija produljuje život onih miševa koji su normalno starjeli.
- Uklanjanjem senescentnih stanica možete stimulirati proizvodnju tkiva – rekla je Jennifer Elisseeff, biomedicinska inženjerka na Sveučilištu ‘Johns Hopkin’ u Baltimoreu.
Ovaj ‘antiaging’ fenomen bio je potpuno neočekivani obrat u studiji senescentnih stanica. Te su stanice prvi put spomenute prije pet desetljeća. Kada starenja krene u proces starenja, a gotovo sve stanice imaju taj potencijal, ona prestaje proizvoditi svoje kopije, počinje se razbijati u stotine proteina. Senescentne stanice su u zoni sumraka – nisu mrtve, ali se ne dijele kao što su radile na svome vrhuncu. Sada znanstvenici i farmaceutska industrija testiraju novu vrstu lijekova – senolitike, koji ubijaju ili barem sprječavaju starenje stanica.