Zlatno doba

U veličini milijunog dijela milimetra zlatne nanometarske čestice dobivaju nevjerojatnu moć – bore se, među ostalim, uspješno protiv tumora i posljedica zagađivanja okoliša. Zlatne nanočestice neprestana su inspiracija istraživača.

Medicina, zaštita okoliša, energija, komunikacije, teška industrija, proizvodnja vozila pa i robe široke potrošnje, sve su to područja u kojima se primjenjuje nanotehnologija. Prednost nanočestica, koje predstavljaju milijarditi dio metra, leži u njihovim svojstvima i međusobnom oponašanju kojim se mijenjaju materijali, manipulira njima i stvara nešto potpuno novo. Primjerice, svojstvo zlatnih nanočestica da absorbuju i reflektiraju svjetlost, dakle, svojstvo fluorescencije, pronašlo je svoju praktičnu primjenu u biomedicini i fotonici.

Zlatne nanočestice, koje imaju svojstvo apsorpcije i reflektiranja svjetlosti, drugim riječima, ponašaju se poput klonova, mogle bi biti spasonosno rješenje za dijagnosticiranje brojnih bolesti ili se ta plazmonična svojstva mogu upotrijebiti za otpuštanje topline u postupcima uklanjanja tkiva tumora.

Plazmonične čestice korisne su i u informatičkim tehnologijama, proizvodnji energije i u suzbijanju zagađivanja okoliša, objašnjavaju istraživači Sveučilišta u Madridu, na kojem je stvorena laserska tehnologija koja omogućava stvaranje identičnih nanočestica od zlata. – Koristeći se ultrabrzinom laserima, oblikovali smo čestice nanoveličine koje se ponašaju poput klonova. Osim toga, srušili smo rekorde u optičkoj točnosti – objašnjava profesor dr. sc. Andrés Guerrero Martínez s Fakulteta kemijskih znanosti madridskog sveučilišta. Pojašnjavajući zašto je to važno, znanstveni istraživač Luis Liz Marzán ističe da se na taj način postiže veća kontrola nanomaterijalom, koji se, sa stajališta optičkih znanosti, smatra savršenim. – Posljednjih 15 godina nastojali smo dobiti identične nanočestice, kako bi reflektirale svjetlost identične boje, te tako povećati njihovu učinkovitost. U ovom smo istraživanju upotrijebili zlato, pri- likom čega su minimalna odstupanja u širini i dužini pojedinih zlatnih nanočestica bitno utjecala na boju svjetlosti koju apsorbiraju – napominje Marzán.

Nanotehnologija hrabro kroči tamo gdje znanost dosad nije kročila. U medicini, podrazumijeva se, čak i naoko banalno svojstvo fluorescencije može pronaći krucijalnu primjenu u detekciji bolesti na staničnim razinama. No nanočestice, u smislu metode kojom se mijenja svojstvo materijala, osim u, primjerice, građevini ili konstrukciji kvantnih računala, sve su prisutnije i u svakodnevnom životu. Nanotehnologija, procjenjuje se, bitno će utjecati i na način na koji čovječanstvo proizvodi, obrađuje, a potom ljudsko tijelo apsorbira – hranu. Nanočestice u hrani nisu neka novost. Već je utvrđeno da se ugljikove nanočestice nalaze u prehrambenim namirnicama koje sadrže bojilo karamel, pa ih konzumiramo u kruhu, keksima i žitnim pahuljicama. Negativnih posljedica konzumacije tih nenamjerno dodanih ugljikovih nanočestica za.