Sve jeftinije skladištenje energije idućih četiri godine preobraziti energetski krajolik. Baterijsko pohranjivanje proglašeno je sljedećom disruptivnom tehnologijom, koja će potresti sve koji se bave energetikom i s energijom žive.
Strateško usmjerenje Europe prema čistoj energiji te s njim usko povezan prijelaz prema električnoj mobilnosti mogli bi Starom kontinentu donijeti tehnološke disrupcije u području baterijske pohrane i prije nego što se očekuje. Samo u 76 projekata koje su sufinancirale vlade zemalja članica ili sama Europska unija u istraživanje tehnologija za baterijsku pohranu energije trenutačno je uloženo više od 387 milijuna eura, međutim, već sad se stvaraju povoljni uvjeti za komercijalnu upotrebu stacionarnih baterija te se očekuje da bi u Italiji i Njemačkoj već od 2018. godine kupnja i instalacija solarnih panela za stambene zgrade mogla biti isplativija u paketu s baterijom, nego bez nje.
Takvu procjenu ove je godine predstavio Boston Consulting Group (BCG), koji je, kao i drugi globalno važni konzultanti, uvjeren da bi iduće područje tehnoloških disrupcija moglo nastupiti baš u baterijskoj pohrani energije. Za to postoji dovoljno ekonomskih i tehničkih razloga.
Nije važan radnik, nego kapitalna opremljenost rada. Znanje diže opću produktivnost na višu razinu, a kapitalna opremljenost rada diže i kapital na konkretnoj razini, tj. u tvrtki. A da bi netko ulagao u traktore, mora se općenito isplatiti proizvoditi u zemlji i tu je ključna stvar zašto nema veće produktivnosti. Produktivnost ne dolazi samo iz obrazovanja, nego i iz tehnologije, a na to hoće li će se nekome isplatiti ulagati u tehnologiju, utjecat će fiskalna i monetarna politika – objašnjava Jurčić.
Možda je najbolji primjer povećanja produktivnosti najnovija investicija Kanaana u dva robota koja će zamijeniti, kako je nedavno u intervjuu Lideru objasnio vlasnik tvrtke Zvonko Popović, čak 16 radnika. Roboti rade brže, preciznije, stalno su u funkciji i jasno je da Popović očekuje povećanje produktivnosti, a samim time i konkurentnosti Kanaanovih proizvoda.
Iako se kod nas produktivnost najčešće mjeri po radu radnika, ekonomisti je mjere i na temelju drugih parametara. Uz već spomenute rad i tehnologiju, produktivnost se mjeri i omjerima između količine proizvoda i drugih inputa, poput utrošenog materijala (sirovina), kapitala, utrošene energije. U razgovoru s jednim poduzetnikom iz konditorske industrije rečeno nam je da već odavno šećer nabavlja na stranom tržištu gdje je jeftiniji jer je smanjenje troškova za sirovine nešto što je sasvim logično svakom poduzetniku. Za povećanje produktivnosti pak u odnosu na troškove energije dobar primjer nam daje tvrtka AquafilCRO iz Oroslavja koja je ove godine investirala više od 12 milijuna kuna, ali prvi put, kaže član Uprave Saša Muminović, nije riječ o dodatnim kapacitetima i povećanju zaposlenosti, već o tehnološkom iskoraku i ulaganju u okoliš te u podizanje korporativne sigurnosti. Ta tvrtka koja se bavi preradom i doradom poliamidnih vlakana i član je talijanske grupacije Aquafil, najnovijom će investicijom povećati produktivnost i kvalitetu proizvoda te znatno smanjiti upotrebu energije po jedinici proizvoda.
– Riječ je o najsuvremenijim strojevima u našoj industriji koji se odlikuju visokim stupnjem automatiziranosti. To ima izravan utjecaj na iskorištenost kapaciteta i podizanje konkurentnosti – kaže Muminović. Upravo iz ova dva primjera može se izračunati i produktivnost u odnosu na uloženi kapital, odnosno za koliko će se vremena vratiti novac uložen u investiciju. Osim novca, govorimo i o intelektualnom kapitalu, odnosno formalnom i skrivenom znanju (primjerice iskustvo). U našoj najvećoj farmaceutskoj tvrtki Plivi kažu nam da je u posljednjih pet godina individualna produktivnost svakog zaposlenika višestruko povećana znatnim ulaganjem u njihovo redovito usavršavanje.
– Kroz poslovanje promoviramo koncept cjeloživotnog učenja provođenjem programa i aktivnosti usmjerenih na profesionalni i osobni razvoj pojedinaca. To uključuje stručne seminare, predavanja i konferencije te tečajeve stranih jezika, interpersonalnih i informatičkih vještina – napominju u Plivi.
A koliko je znanje važno, ističe Denis Smolar koji kaže da produktivnost raste sporije i zato što Hrvatska, u odnosu na druge srednjeeuropske zemlje, ima višu stopu nezaposlenosti, što znači gubitak radnih sposobnosti zaposlenih i posljedično smanjen doprinos rastu produktivnosti.