Merkel je izgubila političku moć mijenjanja Europe, usuglašenu s Macronom. Bila bi to Europa koja bi u biti značila federalnu staru jezgru EU i države novije i nove Europe oko nje, s Rusijom kao partnerom za raspodjelu utjecaja na europskom kontinentu i umanjenom ulogom SAD-a.
A je na pomolu neka velika vijest vezana uz Angelu Merkel i njemačku politiku dalo se naslutiti još potkraj prošlog tjedna kada je CDU-u bliski Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) objavio veliku analizu njezinih političkih grijeha i promašaja. Razloge je objasnio početkom ovog tjedna mladi šef njemačkih demokratskih liberala (FDP) Christian Lindner, objavivši da su propali pregovori o formiranju tzv. Jamajka vlade, koaličijske vlade svjetonazorski nespojivih partnera: Merkelnih kršćanskih demokrata (CDU) i njihove sestrinske kršćanske socijalne unije u Bavarskoj (CSU) s njihovim nekad tradicionalnim partnerima liberalima i njima tradicionalno dalekim zelenima.
‘Bolje je ne vladati nego vladati pogrešno. Zbogom!’, poručio je lider liberala u usponu Lindner, ostavivši Njemačku u neizvjesnosti, a njemačku političku elitu pred nagadaanjima: manjinska vlada Angele Merkel ili novi izbori? To je za Njemačku šok. I ne zna se što donosi sutra.
No posljedice su mnogo dalekosežnije od pitanja: na koji način, kada i s kime će se formirati nova njemačka vlada. Istina zapravo glasi: EU je s tim kolapsom pregovora izgubio svog istinskog političkog šefa. To je bez sumnje bila njemačka kancelarka Merkel. Pirovom pobjedom na prošlim parlamentarnim izborima, koja jest naoko bila relativna, ali takva i s takvom konstelacijom političkih snaga da onemogućava formiranje svjetonazorski kompatibilne stabilne vlade, Merkel je izgubila političku moć mijenjanja Europe, na način koji je već bio usuglašen s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom. Bila bi to Europa koja bi u biti značila federalnu staru jezgru EU i države novije i nove Europe oko nje, s Rusijom kao partnerom za raspodjelu utjecaja na europskom kontinentu i umanjenom ulogom SAD-a.
S propasti pregovora o formiranju njemačke koaličijske vlade sve su te koncepcije i vizije novog EU postale prošlo svršeno vrijeme. Nema ih tko nametnuti i provesti jer EU nema stvarnog političkog vodu, što je nužno za svaku supstancijalnu promjenu. Merkel je na svome političkom zalasku – pitanje je samo kako će ga izvesti. Tako da časno odstupi. Ili tek nakon što još jednom izgubi. Emmanuel Macron sam, bez potpore njemačke kancelarke, nema nikakvu političku težinu u EU, a nakon početnog zanosa, stvorenog savršenim PR-om, ima sve manje potpore i u Francuskoj. Theresa May je u Brexitu, sama si je izazvala jednu Pirovu pobjedu u prijevremenim izborima u Velikoj Britaniji, očekujući da će nakon njih biti jača. Britanija nikada nije bila pobornica priče o snažnom federalnom EU, ali s obzirom na to da je u Brexitu ne može povesti ni alternativu, viziju EU kao zajednice država. Velika trojka EU – Njemačka, Francuska, Velika Britanija, više nije ni velika ni trojka. Italija je politički nedefinirana s nestabilnim vlada, Španjolska je pred ozbiljnim izazovom raspada.
