Drugi put od 1938. GE reže vrijednost dividende

Situacija u GE-u toliko zabrinjava da se krenulo u potpunu rekonstrukciju diva pa i u rasprodaju, među ostalim i povijesne jezgre kompanije. Do statusa globalnoga diva koji se bavio bezbrojnim, različitim biznisima GE je doveo Jack Welch, no tako postavio i temelje propadanja. Sljedeći šef Immelt dodao je pogrešne kupnje i klađenje na naftu u najgorem mogućem trenutku, a novi Flannery morat će izraditi potpuno novu osobnu iskaznicu GE-a.

General Electric desetljećima je bio simbol uspješne američke svaštare koja vješto uočava prilike i funkcionira kao korporativna robna kuća s trenutačno aktualnom i unosnom poslovnom ponudom, odnosno različitim poslovnim potvratima s potencijalom rasta. Trenutačna slika kompanije uključuje više ili manje zrakoplovstvo, energetiku, zdravstvo, promet, znanost i istraživanje, farmaciju, automobilsku industriju, softverske usluge… Teže je vjerojatno naći segment gospodarstva u kojem nema GE-a, ali u posljednje vrijeme taj koncept vođenja kompanije, čiji naziv i nema previše veze s onime što radi, približava se svom kraju. Vrijeme Jacka Welcha koji je svoj menadžerski stil uspio globalno bendarati odavno je prošlo, a u međuvremenu je završila i era Jeffa Immelta koji je nakon 16 godina za kormilom u kolovozu službeno predao brod Johnu Flanneryju, dotadašnjem šefu zdravstvenog biznisa GE-a (GE Healthcare).

U nekim drugim vremenima Flannery bi imao relativno ugodan posao upravljanja razgranatim i uhodanim divom, ali štafeta je do njega stigla u neugodnom trenutku kada kompanija nakon mnogo vremena ulazi u negativan ciklus. Situacija je toliko zabrinjavajuća da neki od prvih poteza uključuju rezanje dividende na 12 centi po dionici (tek drugi put od 1938.) i rasprodaju imovine u vrijednosti 20-ak milijardi dolara, među ostalim, i povijesne jezgre kompanije (biznis s rasvjetom koji je još pokrenuo legendarni Thomas Edison).

Novi šef nije imao previše vremena za formalnosti i promišljanje, restrukturiranje je objavio tek nekoliko mjeseci nakon preuzimanja usred drastičnog smanjenja očekivane dobiti i pada vrijednosti dionice od 38 posto u proteklih godinu dana (samo je od kolovoza kompanija izgubila 12 milijardi dolara tržišne vrijednosti). Analitičarima je rekao da namjerava GE učiniti manjim i jednostavnijim, a prioritet Uprave je generiranje gotovine, s čime kompanija ima problema u posljednje vrijeme. ‘Ovo je vrijeme da pokažemo strast i žestinu, odlučnost i čvrstinu’, hrabrio je Flannery nekih 300 tisuća zaposlenika nakon stupanja na dužnost.

Flannery je proveo 30 godina u kompaniji, a njegov je uspon, ako se može vjerovati kompaniji, rezultat procesa pokrenutog još 2011., iako nisu svi uvjereni u to. S obzirom na akumulirano nezadovoljstvo s Immeltom i njegov polovični uspjeh u adekvatnom demontiranju nekih Welchovih poteza, mnogi poznavatelji situacije nagadaju da je dugogodišnji šef elegantno izguran prije nego što bude nepopravljiva. Na njegovu mjesto dolazi insajder s dobrim poznavanjem sustava u kojem je proveo tri desetljeća na raznim pozicijama, a konačni dokaz za imenovanje 55-godišnjeg Flanneryja vjerojatno je bio uspjeh u zdravstvenom biznisu gdje je, naglasilo je službeno priopćenje kompanije, povećao organski prihod za pet posto i marže za jedan posto u prošloj godini.

Analitičari naglašavaju da je Immelt napravio dosta u oblikovanju novoga GE-a, ali njegov je grijeh u očima dioničara bio nedovoljan rast vrijednosti dionice. Za razliku od posljednje promjene na vrhu kada je pred očima poslovne javnosti Immelt u borbi prsa o prsa svladao dva konkurenta, Jima McNerneyja i Boba Nardellija, ova se odigrala prilično diskretno i bez jasno određenih aspiranata. Štoviše, Flannery se pojavio gotovo nenadano i nitko nije morao napustiti u sramoti kompaniju, kao što je bio slučaj s Immeltovim poraženim suparnicima.

Usprkos plusevima na kraju prošle godine, kada je ostvareno 8,8 milijardi dolara neto dobiti uz 123 milijarde dolara prihoda, Flannery je trenutačni gotovinski tijek kompanije opisao ‘strašnim’ za CNBC. ‘Riječ je o sedam milijardi dolara. To je daleko od naših očekivanja. Bilo čijih očekivanja. To nije novo normalno, sedam milijardi dolara nije novo normalno’, inzistirao je na CNBC. ‘Postoji niz koraka koje ćemo pojačano provoditi u 2018.’

U istom je razgovoru najavio kako nema svetih krava, odnosno da će se revidirati baš svi aspekti poslovanja. Kasnija odluka o prodaji sentimentalno važnog poslovanja u rasvjeti i lokomotivama (pokrenuto nedugo nakon osnivanja kompanije 1892.) donekle to i potvrđuje. Situacija nije sasvim nova, ali je pogoršana i sugerira negativan trend koji zahtijeva mjere prije nego što se pretvori u katastrofu. Već je njegov prethodnik pokušao izvesti duboko restrukturiranje prodajom financijskih usluga i snažnijim fokusom na energetiku i industriju akvizicijom francuskog Alstoma za deset milijardi dolara, no postigao je upravo suprotno. Gotovinski tok pogoršao se i pao s 11,6 milijardi dolara u prošloj godini na sedam milijardi u ovoj, s tim da se predviđa oporavak sljedeće (između devet i deset milijardi dolara).

Osim navedenih rasprodaja, GE će se vjerojatno riješiti dijela od 62,5 posto udjela u naftnim uslugama, ali se pozabaviti i svojim direktorima. Broj će biti smanjen s 18 na 12, uz neke zamjene i osnivanje posebnog odbora koji će budno paziti na financije i alokaciju kapitala.

Najviše problema kompanija trenutačno ima s proizvodnjom opreme za energetski sektor (energetski biznis zabilježio je pad dobiti od 51 posto u trećem kvartalu) i naftnim biznisom (koji su počeli jačati taman negdje uoči kraha cijena 2014.), a proizvodnja avionskih motora i medicinske opreme funkcionira dosta dobro.

Reakcija tržišta i analitičara na gorde objave nije bila posebno emotivna, dobar dio njih bio je razočaran onime što su doživjeli kao mlak odgovor Flanneryja na kriznu situaciju. Prigovoren mu je manjak osjećaja urgentnosti i premali opseg predloženih poteza. Mnogi su očekivali i da će zdravstveni biznis biti među onima na izlasku pa je zavladalo iznenađenje kada je Flannery objavio da će zdravlje činiti jednu od okosnica novog, vižljastijeg GE-a, bok uz bok s energetikom i avijacijom. S druge strane, promjene u upravljačkoj strukturi u medijima su doživljene kao duboke i neočekivane. Kako piše Financial Times, od 12 direktora koliko će ih ostati, do travnja sljedeće godine polovica bi trebali biti novi, zahvaljujući novim imenovanjima i planiranim odlascima. Kriterij za traženje novih ljudi bit će iskustvo u trima sektora ključnima za budućnost kompanije i digitalnoj tehnologiji, koju Flannery smatra presudnom za uspjeh tih sektora.

Čini se stoga da je GE kakav je svijet poznavao na svojoj smrtnoj postelji. Konglomerat će se svesti na nekoliko perspektivnih jedinica koje će, sasvim je izgledno, imati nezamjenjivu ulogu u skoroj budućnosti svijeta, ali važnije od toga, potpuno će promijeniti koncept kompanije. Welch je iza sebe ostavio razbacanu kompaniju čija se snaga temeljila najviše na upravljačkoj vještini, manje na sadržaju kompanije, i pretjeranom fokusu na financije koji je Immelt smanjivao (GE Capital je u posljednjih nekoliko godina njegove vlade škartirao oko 200 milijardi dolara imovine). Ono što se događa u GE-u uvelike je i proizvod širih okolnosti, odnosno novog vremena. Klasični tip konglomerata koji svojom veličinom, dosegom i probranim kadrom postiže više nego što bi to mogli njegovi pojedinačni dijelovi na umoru je jer globalizirani svijet omogućuje dostupnost istih resursa kakvima se koriste multinacionalke i potpuno anonimnim startupovima, posebice na tržištima u razvoju.

Novo vrijeme želi okretnije, brže kompanije čiji se uspjeh ne temelji na korporativnoj kulturi i indoktriniranom menadžmentu, već na poslovnim sadržajima koji korespondiraju s ljudskim potrebama, mijenjaju svakodnevni život i anticipiraju tržište. I GE-ova rastrošnost, model kupovanja svega što obećava (samo od 2012. potrošio je 34 milijarde dolara na kupnje), prema svemu će sudeći biti zamijenjen pažljivo odvaganim akvizicijama koje se najprije uklapaju u postojeći poslovni model i ono čime se GE bavi (avijacija, energija, zdravlje), a ne onime što bi moglo biti zgodno posjedovati. Naime, Welchov GE nije znao čime se bavi jer se bavio svime. Ako je Welch postavio temelje propadanja, Immelt ih je umnogome založio pogrešnim kupnjama i klađenjem na naftu u najgorem trenutku. Flannery će zato morati reinovirati kompaniju i GE-u napokon izraditi osobnu iskaznicu.

Kao as na desetku došlo je nedavno otkriće prema kojem se Immelt koristio s dva golema zrakoplova za svako putovanje, odnosno na letove vodio jedan prazni rezervni zrakoplov, ako nedajbože zatreba. Dok je kompanija polako, ali sigurno tonula u osrednjost, šef je u svakom trenutku sa sobom imao jedan, nek se nađe, jumbo jet. Neugodnu istinu iznio je Wall Street Journal koji je saznao za neobičnu naviku bivšega šefa koji je letio ‘flotno’, odnosno u jednom avionu, s drugim praznim pokraj sebe koji bi bio diskretno spremljen negdje na aerodromu, daleko od očiju. Da su u GE-u bili savršeno svjesni nekonvencionalnog pristupa svog šefa svjedoči i uputa letačkim posadama da ne razgovaraju o praznom zrakoplovu. U kompaniji su priznali svoj revolucionarni odgovor na nepredviđene probleme, ali i naglasili da je ta praksa prekinuta, doduše tek nedavno.