Upasti u veliki projekt je super, ali nosi i velike rizike

Projektno financiranje nosi brojne koristi za lokalnu zajednicu u vidu investicija i otvaranja novih radnih mjesta, ali istodobno i rizike koji mogu negativno utjecati na novčane tokove i time ugroziti puni potencijal projekta. Posebno mogu biti ugroženi oni u drugom redu naplate.

Stranke koje participiraju u projektom financiranju su sponzori (stranka koja je strateški investitor i koja ulaže kapital u projekt te pruža dostatnu podršku, najčešće u obliku garancija), ostali pružatelji kapitala (podizvođači ili dobavljači koji su također zainteresirani za projekt jer vide potencijalnu korist, EBRD, specijalizirani fondovi i sl.), zajmodavci (tradicionalni izvori duga su banke, tržišta kapitala (obveznice), Svjetska banka, EBRD, AIIB i sl.), jamci (preuzimaju dio projektnog rizika) i savjetnici (posao iskusnih savjetnika uključuje studije izvodljivosti, planiranje, nadmetanje, strukturiranje financija, identifikaciju rizika i sl.).

Cilj projektnog financiranja je osigurati 70-80 posto kreditnog financiranja nekog projekta. Do realizacije projektnog financiranja postoji velik prostor za nesporazume navedenih strana, a ključ uspješnog projektnog financiranja leži u pažljivom planiranju novčanih tokova, pružanju dostatnih garancija zajmodavcima kako bi kreditni rizik za njih bio prihvatljiv, identifikaciji i alokaciji rizika na stranke koje su za to najviše sprovode te planu ograničavanja rizika.

Uspješnost projektnog financiranja ovisi o sponzorovim garancijama zajmodavateljima. Kod infrastrukturnih projekata najčešće država ili neko državno tijelo pružaju garanciju ostvarivanja prometa. Garancije mogu biti bilančne (uvećavaju državni dug) i izvanbilančne (ne uvećavaju državni dug). Oblik izvanbilančne garancije kod gradnje autocesta je mehanizam pomanjkanja prometa (engl. traffic shortfall mechanism), pomoću kojeg je država dužna osigurati razliku prihoda ako oni padnu ispod razine dogovorene prilikom sklapanja ugovora.

Pretpostavka za projektno financiranje je osnivanje društva posebne namjene (engl. special purpose vehicle, SPV), koje stječe sve zarade i novčane tokove te je odgovorno za pravodobno plaćanje svih dospjelih operativnih i financijskih obveza te raspodjelu dividendi sponzorima. Sponzori i ostali pružatelji kapitala odgovorni su za dugove do višine njihova udjela, zbog čega se projektno financiranje naziva i ‘djelomično kolateralom osigurano financiranje’. Izvori financiranja koji se javljaju kod projektnog financiranja su kapital, podređeni dug (engl. subordinate debt) i privilegirani dug (engl. senior debt). Privilegirani dug predstavlja iznos posuđenog novca koji, u slučaju likvidacije društva, mora biti prvi otplaćen. Za razliku od privilegiranog duga, imateli podređenog duga su drugi u redu naplate i to nakon potpunog namirenja privilegiranih zajmodavatelja. Zajmodavci će uvijek kod projektnog financiranja tražiti veliko ulaganje kapitala s ciljem veće sigurnosti njihova ulaganja. Najveći dio projektnog financiranja otpada na privilegirani dug, a zatim na kapital.

Primjer projektnog financiranja može biti gradnja autoceste. Primjerice, SPV gradi autocestu, pruža uslugu vožnje autocestom, naplaćuje cestarine iz kojih se vraćaju krediti pomoću kojih je autocesta sagrađena, održava autocestu te nakon proteka vremena koncesije vraća državi autoceste u operativnom stanju. Navedeno predstavlja tzv. BOT model (engl. build, operate and transfer – sagradi, upravljaj i prenesi).

Najveći rizik projektnog financiranja predstavlja potencijalni nedostatni novčani tok koji neće moći osigurati pokriće operativnih troškova, povrat glavnice i kamata te isplatu dividendi sponzorima i ostalim pružateljima kapitala. Stoga je i ključna zamka kod uspješne realizacije projekta pogrešna procjena novčanih tokova uzrokovana rizicima koji nisu bili procijenjeni na ispravan način. Kako je to i uobičajeno, svaki rizik ima svoje rješenje koje ga u potpunosti uklanja ili ga barem ograničava. U istoj tablici prikazani su i neki od načina ograničenja navedenih rizika čija primjena pridonosi sigurnijoj realizaciji projektnog financiranja.

Primjer projektnog financiranja u Hrvatskoj je Međunarodna zračna luka Zagreb d.d. (MZLZ d.d.), koja je u vlasništvu ZAIC-A Ltd. sa sjedištem u Velikoj Britaniji, a čiji je koncesijski ugovor potpisan na razdoblje od 30 godina (počevši od 11. travnja 2012.). ZAIC-A Ltd. u zajedničkom je vlasništvu šest društava uza znatno kreditno financiranje od strane Europske investicijske banke (EIB), Međunarodne financijske korporacije (IFC), zajmova danih od strane vlasnika te ostalih privatnih banaka. Vrijeme će pokazati jesu li sponzori navedenog projektnog financiranja ispravno procijenili buduće novčane tokove, o čemu će ovisiti i uspjeh tog, za Hrvatsku važnog projekta kvalitetne prometne povezanosti s ostatkom svijeta. Projektno financiranje nosi brojne koristi za lokalnu zajednicu u vidu investicija i otvaranja novih radnih mjesta, ali treba uvažiti rizike koji mogu negativno utjecati na novčane tokove i time ugroziti potencijal projekta.