Teh-Cut mnogo ulaže u razvoj, ali ga pritišću visoke obveze

Naš najveći problem u kontekstu Industrije 4.0 je razvoj čovjeka i kako ga naučiti da radi s tom tehnologijom. Kod nas tijekom cjelokupnog obrazovanja nema primjenjivog znanja i doticaja s realnim sektorom, žali se Radović, dodajući da je problem i to što smo vrlo nekonkurentni na višim plaćama – u bruto 2 iznosu 30 posto skuplji smo od Austrijanaca.

Prostor bivše tvornice Jedinstvo u Jankomiru izvana je neugledan, ali unutra su najmoderniji alatni strojevi. Ondje se proizvode najsloženiji alati, a 80 posto proizvodnje izvozi se – alati Teh-cuta u Njemačku i Austriju, a dijelovi za nuklearke američkom Westinghouseu. Domaće tržište za njegove proizvode gotovo da i ne postoji, što Radović smatra velikim nedostatkom u odnosu na konkurente iz industrijski razvijenih zemalja.

U Teh-cutu, jedinoj preostaloj velikoj hrvatskoj alatnici, više od 20 godina razmišljaju o pametnoj tvornici, a danas ulažu šest milijuna eura u kompletnu automatizaciju proizvodnje. Druga tvrtka Duška Radovića direktni je dobavljač američkog Westinghousea.

Vidjeti pravo industrijsko postrojenje u Hrvatskoj je rijetko, još otkako su nekadašnji giganti otišli u povijest, a kada je ono na visokoj tehnološkoj razini i na putu za industriju 4.0, iznenađenje je još i veće. U, izvana neuglednom, prostoru bivše tvornice Jedinstvo na Jankomiru krije se pravi mali industrijski dragulj. Riječ je o dvjema tvornicama, Teh-cut i Jedinstvo PNO, u vlasništvu Duška Radovića, samozatajnog poduzetnika koji je fokusiran na neprestana ulaganja u tehnologiju.

Teh-cut bavi se proizvodnjom specijalnih alata, a Jedinstvo PNO proizvoda za posebne namjene, konkretno čeličnih dijelova za nuklearne i jedina je tvrtka iz Europe koja je direktni dobavljač američkog Westinghousea. Obje tvrtke proizvode na istoj lokaciji te se zajednički koriste infrastrukturom i ljudskim resursima. Ukupno zapošljavaju oko 80 ljudi i ostvaruju oko 60 milijuna kuna prihoda. Pritom, Jedinstvo PNO više pridonosi konsolidiranom rezultatu ostvarivši lani 34,2 milijuna kuna prihoda i 2,7 milijuna kuna dobiti. U oba slučaja riječ je o tvrtkama koje imaju stabilne prihode bez većih šokova, ali to bi se, u slučaju Teh-cuta, moglo uskoro promijeniti. Naime, u pripremi je razvojno-investicijski ciklus vrijedan šest milijuna eura, a samo u zadnjih osam mjeseci zaposleno je 18 novih ljudi. Zahtijevajući novim ulaganjima Teh-cut očekuje rast prihoda od najmanje 30 posto.

Investiramo u nove višesostrojeve s automatizacijom i ubrzano idemo prema konceptu tzv. industrije 4.0, koja podrazumijeva digitalizaciju proizvodnje i pametne tvornice. U biti, mi pametnu tvornicu radimo od 1993. jer je prvi stroj koji sam kupio bio petoosna mašina s pripadajućim softverom i otada razmišljamo o tome što se danas zove industrija 4.0 – kaže Radović, dodajući da je najvažnija kumulacija tehnološkog znanja te da je najveći zločin koji je Hrvatska napravila gašenje nekadašnjih industrijskih giganata, pri čemu je izgubljeno znanje koje se moglo dalje unapređivati.

Teh-cut će s planiranim ulaganjima kapitalizirati minuli rad i dugogodišnja ulaganja i cijelu proizvodnju odjednom dići na mnogo višu tehnološku razinu. S ulaganjima u nove strojeve moći će raditi mnogo kompleksnije alate i u istoj jedinici vremena isporučiti više proizvoda te povećati dodanu vrijednost. A to je ono što tržište danas bezuvjetno traži. Pametna tvornica, koja podrazumijeva da je sve kontrolirano digitalno i da svi strojevi imaju senzoriku, krajnja je točka na tom putu stalnog unapređivanja proizvodnje te dizanja razine automatizacije i robotizacije. No Teh-cut je već sada u vrhu hrvatske industrije kada je riječ o tehnološkoj razini proizvodnje.

Na domaće tržište grupa plasira oko 20 posto proizvodnje, a glavna tržišta su joj Njemačka i Austrija za alate koje proizvodi Teh-cut, a SAD za dijelove za nuklearne koje plasira Westinghouseu. Činjenicu da gotovo ne postoji domaće tržište za njihove proizvode Radović smatra velikim nedostatkom u odnosu na konkurente iz industrijski razvijenih zemalja. Teh-cut je ostao gotovo jedina alatnica u Hrvatskoj, nakon što je Končar prodao svoju, koja zapošljava više od deset ljudi, a, za usporedbu, u Sloveniji danas postoji više od 300 alatnica.

Alati Teh-cuta upotrebljavaju se najviše u automobilskoj i elektroindustriji, a planiraju širiti portfelj proizvoda prema avioindustriji i medicini, gdje također mogu imati primjenu. Sami razvijaju sve alate koje proizvode, a od naručitelja dobivaju samo modele koje je potrebno proizvesti u nekom alatu. Ne rade direktno za proizvođače automobila nego za ljevaonice koje imaju ugovor s krajnjim kupcem, koji kontrolira cijeli proces. Svojevrsni moto poslovanja svih ovih godina mogao bi biti: ‘Za velik posao trebaš velik stroj!’.

Dosad je u tehnologiju i opremu, kaže Radović, uloženo više od 20 milijuna kuna.

Teh-cut je u pet godina promatrao prosječne prihode od 22 milijuna kuna (u 2016. 22,7 milijuna kuna). Neto dobit i marža za 2016. već su u odnosu na 2015., a to je uglavnom posljedica smanjenja troškova negativnih tečajnih razlika. U posljednje tri godine zabilježene su velike investicije u razvoj te u pogone i opremu. Poduzeće je 2016. promijenilo strukturu i ročnost financijskih obveza, koje tri posljednje godine na godišnjoj razini iznose malo manje od vrijednosti poslovnih prihoda. Posljednje dvije godine udio dugoročnih obveza smanjen je s 68,1 posto (2012.) na 41,1 posto, a udio kratkoročnih povećao se s 31,9 posto na 58,9 posto. Takva promjena negativno je utjecala na vrijednosti koeficijenata tekuće i ubrzane likvidnosti. U odnosu na vrijednosti za 2012. (0,91 i 0,38), za 2016. dvostruko su niže (0,45 i 0,17), a negativna vrijednost neto radnoga kapitala dosegnula je osam milijuna kuna. Sve to upućuje na potrebu unapređenja s obilježjem financijskog restrukturiranja.

U kratkoročnim obvezama obveza prema dobavljačima (4,3 milijuna kuna) imaju udio od visokih 30 posto te su dva i pol puta veće od kratkoročnih potraživanja od kupaca (1,7 milijuna kuna). Pokazatelj ‘dani vezivanja obveza prema dobavljačima’, 134 dana, indicira da je 2016. poduzeće obveze podmirilo u veoma dugom roku, a pokazatelj ‘dani vezivanja potraživanja od kupaca’, 36 dana, indicira da istodobno svoja potraživanja naplaćuje mnogo brže. Dodatna kontrola kroz vrijednosti koeficijenata financijske stabilnosti I 0,79 (vlastiti kapital i dugoročne obveze/dugotrajna imovina, kontrolna mjera 1.5) i II 0,74 (vlastiti kapital i dugoročne obveze/dugotrajna imovina i zalihe, kontrolna mjera 1.0), znatno niže od referentnih vrijednosti, potvrđuje potrebu da poduzeće restrukturira svoju pasivu.

U 2015. raspodjelom dobiti tekućeg razdoblja (4,3 milijuna kuna) za povećanje temeljnoga kapitala utrošili se njegova vrijednost (s dva milijuna 31. prosinca 2014. na 6,3 milijuna 31. prosinca 2015.). U 2016. provedena je revalorizacija opreme, čime je ‘administrativno’ (ne opipljivom nabavom) povećana vrijednost dugotrajne imovine na poziciji ‘postrojenja i oprema’ 2016. – 2015., a kao protustavka u pasivi povećana je vrijednost (relativno neopipljivih) revalorizacijskih rezervi (s 12,8 milijuna kuna 31. prosinca 2015. na 18,5 milijuna kuna 31. prosinca 2016.). Poduzeće je veliki izvoznik i ostvaruje pozitivan neto izvoz (u 2016., u odnosu na 10,1 milijun kuna izvoza, uvoz je više od dva puta manji, 4,1 milijun kuna). U 2016. vrijednost prosječne neto plaće (4564) zabilježila je blagi pad (-8,0 posto) u odnosu na 2015. (4958).

Ulaganja su se uglavnom financirala kreditima, a premda ni sadašnje kamate na kredite od 3,5-4 posto na smatra po voljnim, prisjetio se kako je 1997. podigao kredit za strojeve od milijun njemačkih maraka s 18 posto kamate. Investicije u nove strojeve u aktualnom razvojnom ciklusu od šest milijuna eura financirat će se prvi put dijelom preko fondova EU. Na pitanje zašto dio vlasništva ne prepusti vanjskim investitorima u zamjenu za kapital za daljnji razvoj tvrtke, Radović kaže da uvjeti koje su im nudili equity fondovi nisu prihvatljivi jer ‘nude malo za mnogo’. Osim financiranja, još veći problem i ograničavajući faktor u razvoju poslovanja je nedostatak kadrova, koji muči svu industriju, od IT-a do metaloprađivačke.

Vrlo teško pronalazimo zaposlenike, a nemamo ih otkud ni uvesti. Problem je što ljude nakon završene srednje škole i fakulteta za ozbiljan posao ovog tipa moramo obučavati tri do pet godina. To nas uvelike koči. Naš najveći problem u kontekstu industrije 4.0 je razvoj čovjeka i kako ga naučiti da radi s tom tehnologijom. Kod nas tijekom cjelokupnog obrazovanja nema primjenjivog znanja i doticaja s realnim sektorom – žali se Radović, dodajući da je problem i to što smo vrlo nekonkurentni na višim plaćama – u bruto 2 iznosu 30 posto skuplji od Austrijanaca.

Radović je nakon karijere u Končaru, SAS-u i sličnim kompanijama, privatnu tvrtku Teh-cut osnovao 1992., počevši raditi sam, u jeku rata. Počeo je proizvoditi rezne alate, a kasnije se portfelj proizvoda proširio. Danas je to obiteljska tvrtka u kojoj rade i njegova djeca. Sin Antonio je diplomirao stolarstvo i zadužen je za tehnički dio posla, a kći Petra završila je ekonomiju u SAD-u i vodi kontrolu.

Jedan od ključnih trenutaka u povijesti tvrtke bila je kupnja Jedinstva PNO prije 15 godina kada se Teh-cut seli u njegov prostor na Jankomiru i dobiva novu, sestrinsku djelatnost. I to ne bilo kakvu, nego proizvodnju sapnica, komponenti od nehrđajućeg čelika za nuklearni gorivi sklop, i s ugovorom s američkom kompanijom Westinghouse Electric, jednom od vodećih globalnih igrača u gradnji nuklearnih elektrana. Jedinstvo PNO je upravo zbog suradnje s multinacionalom iz specifične industrije ostalo samostalna tvrtka sa svojim starim imenom.

Prije nekoliko godina usvojili su novu tehnologiju i napravili projekt novih sapnica koje rade za Westinghouse, a projekt je završio s prijavnim patenta. S obzirom na to da Jedinstvo PNO radi isključivo s Westinghouseom, a to čini i nešto više od 50 posto prihoda grupe, pitanje je koliko je ovisnost o jednom kupcu opasna za opstanak i poslovanje grupe. Radović se toga ne boji jer zamjena dobavljača u tom sektoru traje minimalno dvije godine s obzirom na to da je proces certifikacije proizvodnje jako dug i skup pa mora biti riječ o kardinalnoj pogrešci da se ide na zamjenu dobavljača.

Dok je taj dugogodišnji ugovor s Westinghouseom stabilan izvor prihoda, sve što rade u Teh-cutu je od danas do sutra i svaki tjedan i mjesec radi se na ugovaranju i nuđenju posla. To je normala u današnjim tržišnim uvjetima, a dugogodišnji ugovori sve su rjeđe iznimke rezervirane za specifične prilike. Kada je riječ o potražnji i stanju na globalnom tržištu, potencijal rasta za Teh-cut je velik, a cilj je približiti se vrhu europskih alatnica i uključiti se u nove razvojne procese u automobilskoj i avioindustriji.

Da biste povećali efikasnost morate imati vrhunsku opremu, vladati svim tehnološkim procesima do savršenstva i imati jako dobru organizaciju. Ako to sve nije tako, danas niste efikasni ni konkurentni na tržištu – kaže Radović, ističući da je kontinuitet priče izrazito važan za daljnji razvoj. U svakom slučaju, posao u tvorničkoj hali poput njihove više nije ‘prljav’ posao nego više onaj u bijelim rukavicama, a u budućnosti će biti posve digitalan.