Home / Poslovna scena / LONDON: Todoriću privremena sloboda

LONDON: Todoriću privremena sloboda

Do novog ročišta za Todorićevo izručenje trebalo bi biti poznato hoće li i kakva nagodba za Agrokor biti postignuta. A uvjete više neće dogovarati mali dobavljači, već veliki vjerovnici koji će imati najveći utjecaj u stalnom vjerovničkom vijeću.

Nakon duuuugoo vremena u utorak smo na televiziji mogli vidjeti i čuti Ivicu Todorića. Na izlasku iz sudnice u Londonu, gdje je za što tisuća funti jamčevine dobio privremenu slobodu do novog potpunog rasuđivanja o hrvatskom zahtjevu za izručenje, Todorić je djelovao kao čovjek kojem je s leđa skinuto teško breme. On će još neko vrijeme biti građanin Londona, a njegovim se (bivšim) bremenom istodobno u Zagrebu bavi izvanredna uprava Agrokor.

Ovog će tjedna izvanredni povjerenik za Agrokor Ante Ramljak Trgovačkom sudu predati tablice s popisom vjerovnika i njihovih tražbina. To je posljednja velika zbirka dokumenata koja prethodi najvažnijem Ramljakovu poslu – pripremi teksta nagodbe među Agrokorovim vjerovnicima.

Popis tražbina je, kako je još prije dva tjedna izjavio Ramljak, pripremljen već neko vrijeme, ali se ‘iz taktičkih razloga’ nije žurilo s njegovom objavom, za što je zakonski rok 20. studenoga. Taktički su razlozi, ako smo dobro shvatili i koliko je to izvedivo, da se u međuvremenu zaštite male ribe (dobavljači) prije no što postupkom u cijelosti zavladaju morski psi (financijski vjerovnici), kojima je Agrokor dužan 40 milijardi kuna, od 56 milijardi ukupnog duga.

Nakon što Trgovački sud, naime, donese rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama, to će biti osnova za formiranje stalnog vjerovničkog vijeća. Za razliku od sadašnjeg privremenog vijeća, u kojem dobavljači imaju dva od pet članova, u stalnom vjerovničkom vijeću, koje može imati do devet članova, dobavljači će vjerojatno ostati zastupljeni samo s jednim predstavnikom, čiji glas neće imati preveliku vrijednost. U postupku prijave tražbina zaprimljeno je više od 12.800 prijava ispisanih na više od dva milijuna stranica od 5904 vjerovnika. U Agrokoru je primijećeno da je bilo i slučajeva da su neki vjerovnici istu tražbinu prijavljivali i po nekoliko puta. Stoga je logično da je Ramljakova uprava te prijave pročistila za takvu vrstu spornih slučajeva, a potom broj prijava smanjila za još njih oko 2500. Toliko je, naime, vjerovnika čija su potraživanja u međuvremenu posve podmirena.

Riječ je o mikrodobavljačima (obiteljsko-poljoprivredna gospodarstva, obrti, mali poduzetnici i druge tvrtke s godišnjim prihodom manjim od 5,2 milijuna kuna i do 10 zaposlenih), za koje je privremeno vjerovničko vijeće odobrilo podmirivanje duga u cijelosti. Nakon usklađivanja i procjene pojedinih njihovih tražbina, dovršena je finalna evidencija plaćanja te je malim dobavljačima isplaćeno ukupno 20,5 milijuna eura. Time je ujedno prestala i svaka potreba da u budućem stalnom vjerovničkom vijeću bude i predstavnik malih dobavljača.

Akazivanje ekstradicijskog ročišta za Ivicu Todorića tek za 10. travnja 2018. godine prilično je iznenadilo sve promatrače zbivanja oko Agrokora, budući da su najave, koje su slijedile striktno tumačenje Okvirne odluke o Europskom uhiđbenom nalagu, govorile da će ročište uslijediti najkasnije za 21 dan od uhiđenja ili predaje, a odluka o izručenju u roku od 60 dana. Međutim, otočke procedure izručenja ponešto su komplicirane i dopuštaju sudovima da se ročište i posljedično odluka o izručenju produlje praktično unedogled, ako postoje dovoljni ‘interesi pravde’.

Dotični interesi ostavljeni su na procjenu sucu, ali kako se tumači u službenim parlamentarnim dokumentima, relevantni faktori tipično uključuju potrebu za učinkovitim upravljanjem predmetom, trošak i pristup objema stranama u postupku, kao i potrebu da se poštuju važeći ekstradicijski aranžmani. No ‘interesi pravde’ nisu ograničeni na te razloge i dovoljno su širok pojam da ih osoba čije se izručenje traži može lako eksploatirati.

Ivici Todoriću sigurno nitko neće braniti da zaspe sud relevantnom dokumentacijom kojom će dokazivati kazneni progon, ponajprije s kaznenom prijavom koju je protiv njega podnio tadašnji predsjednik Sabora Božo Petrov, a potom s izjavama svih relevantnih političkih dužnosnika, pa i s kaznenim prijavama i izjavama i samog izvanrednog povjerenika Ante Ramljak, kao osobe koju je izvršna vlast postavila da vodi Agrokor. Dio tih dokumenata vjerojatno je već i dostavio sudu u Westminsteru.

Unatoč svim navedenim činjenicama kojima bi mogao dokazivati politički progon, teško je očekivati da Ujedinjeno Kraljevstvo neće izručiti Ivicu Todorića Hrvatskoj. Koliko je dosad poznato, Ivica Todorić nije engleski državljanin te ga otočke vlasti sigurno neće štititi kao što bi štitile svojeg državljanina. Stoga bi mogle očekivati od njega da podstre dodatne dokaze o političkoj kvaliteti progonja, poput famoznih mailova s prijetnjama. Takvi dokazi bi, ako ih Todorić doista ima i iskoristi, mogli ne samo osigurati mu zabranu izručenja, nego i srušiti Vlada.

Druga mu je mogućnost da traži da mu se sudi na otočkom teritoriju. To je uvedeno nakon što je Theresa May, danas premijerka, 2012. godine ministrica unutarnjih poslova, iskristila administrativne mogućnosti i poništila sudsku odluku da se izruči škotski IT stručnjak Gary McKinnon, kojeg je SAD teretio da je 2001. i 2002. hakirao gotovo stotinu vojnih i NASA-inih računala i pritom brisao važne podatke. May je potom osobno sudjelovala u kampanji za promjenu važećih propisa i uvođenje mogućnosti sudu da zabrani izručenje i preuzme proces. U britanskim procedurama izručenja ta je mogućnost usko vezana uz ‘interese pravde’, a za nju bi Todorić morao dokazati barem da je dio nedjela počinio na području Ujedinjenoga Kraljevstva. Kako god bilo, dugotrajni postupak izručenja Ivica Todorića neće pomoći istrazi u Hrvatskoj. Tužitelji će se teško odlučiti na nove akcije u tom slučaju, jer su već u prvoj dobili ‘po nosu’ kad je sud odbio pritvoriti osumnjičene, a sad je još postalo izvjesno da će se morati čekati na glavnog.

Prema posljednjim dostupnim informacijama dobavljačima je do sada isplaćeno 420 milijuna eura tih potraživanja, uz dogovor Ramljaka i privremenog vjerovničkog vijeća da će se isplata nastaviti sve do sklapanja nagodbe kako bi do tada dobavljači bili posve isplaćeni. Naravno, ako će se s tim složiti i stalno vjerovničko vijeće. Ukratko – što dulje djeluje privremeno vjerovničko vijeće, to će dobavljači naplatiti više svojih potraživanja, a to je i sasvim prihvatljiv razlog uslijed kojeg se Ramljaku nije žurilo da tablice tražbina preda Trgovačkom sudu prije nego što to prema zakonu mora učiniti.

Iako su i u privremenom vjerovničkom vijeću tri predstavnika financijskih institucija (predstavnik Knighthead Capital Managementa, koji zastupa interese imatelja obveznica; predstavnik Zagrebačke banke, koji zastupa tzv. osigurane vjerovnike; predstavnik Sberbanka of Russia, koji predstavlja interese vjerovnika svrstanih u skupinu ‘neosigurani vjerovnici’), dojam je da su oni sve dosad pustili predstavnicima dobavljača da vode glavnu riječ, sve dok su u pitanju relativno sitni iznosi u odnosu na ukupan Agrokorov dug. No s osnivanjem stalnog vjerovničkog vijeća ulazi se u finale, u kojem su ulozi mnogo krupniji, a predstavnici pojedinih financijskih skupina u suprotstavljenim pozicijama.

Ulazak Agrokora u postupak izvanredne uprave za sve je vjerovnike značio isto – bez obzira na vrlo različite statuse njihovih potraživanja, sva potraživanja u nagodbi će se tretirati na isti način. A to znači da ako će trebati otpisati, recimo, 70 posto potraživanja da će se to jednako odnositi na potraživanje ostatka do kraja neisplaćenoga kredita podignutog prije pet ili šest godina, na čemu se kreditor već obilato naplatio kamata, kao i na kredit koji se još nije ni počeo otplaćivati.

U tom je smislu u najvećoj ‘gabuli’ ruski Sberbank, koji je u rujnu prošle godine velikodušno pristao na reprogram kredita koje je Agrokoru odobrio u razdoblju od 2014. do proljeća 2016. godine. Bit će da je ruska banka u tom razdoblju i ubrala nešto kamata od Agrokora (Ivica Todorić svojedobno je iznio podatak da je Agrokor od 2011. do 2015. godine platio 8,7 milijardi kuna kamata financijskim institucijama!), ali to je bio ‘kikiriki’ u odnosu na to koliko mu je Agrokor ostao dužan temeljem više ugovora o izmjenama i dopunama ugovora o kreditima, koji svi datiraju od 14. rujna prošle godine.

Sberbank of Russia tog je dana s Agrokorom potpisao ugovor o izmjenama i dopunama koji se odnosi na ugovor o kreditu na iznos od 350 milijuna eura, koji je originalno bio odobren Agrokoru u travnju 2016. Tim izmjenama i dopunama utvrđeno je da će Agrokor taj kredit početi vraćati u rujnu 2019. Sberbank of Europe istog je dana odobrio Agrokoru dvogodišnje prolongiranje roka otplate kredita od 50 milijuna eura (odobrenog u srpnju 2015.). A kad su već predstavnici oba Sberbanka bili na istom mjestu, onda su, onako usput, potpisali i ugovor o izmjenama i dopunama ugovora o kreditu od 600 milijuna eura, koji su Agrokoru odobrili u ožujku 2014. Prema novome, predviđena otplate kredita trebala bi početi tri godine nakon sklapanja novog ugovora, odnosno u rujnu 2019. Sve u svemu, riječ je o okrugloj milijardi eura koja se nije ni počela otplaćivati.

Premda nas financijski stručnjaci uvjeravaju da su bankari pragmatičari te da im je draži ‘vrabac u ruci nego golub na grani’ pa će radije prihvatiti nagodbu u kojoj će 30 posto potraživanja dobiti odmah nego čekati godinama na veći povrat, nekako nam se čini da bi u slučaju ovakvih vjerovnika taj vrapčić ipak bio premršav. Druga su priča financijski vjerovnici kojima je Agrokor u proteklim godinama otplatio veći ili manji dio duga. Oni će vjerojatno biti spremniji na veći otpis. Treća su priča oni koji će zastupati interese imatelja obveznica i vjerojatno će upravo oni biti skupina koji bi u glasovanju o nagodbi mogla donijeti prevagu u korist onih koji će zdravobankarskim pristupom prihvatiti manje novca odmah. Imatelji obveznica u načelu rezoniraju isto tako.

U stalnom vjerovničkom vijeću zacijelo će se naći i jedno mjesto za predstavnika onih čija su potraživanja od Agrokor a nastala temeljem izdanih mjenica i regresnih prava. Agrokorove obveze prema njima iznose oko 1,7 milijardi kuna, što je iznimno mnogo za njih, ali i vrlo malo u odnosu na ukupne tražbine. Tako će, jednako kao i dobavljači, morati prihvatiti ono što odluče veliki financijski vjerovnici.

Formiranjem stalnog vjerovničkog vijeća završit će razdoblje u kojem je izvanredni povjerenik, uz pomoć privremenog vjerovničkog vijeća, mogao donekle ublažiti posljedice Agrokorova kraha na njegove dobavljače. Ubuduće će sve biti podređeno interesima bankara.

U Londonu je novo ročište za saslušanje Ivice Todorica o hrvatskom zahtjevu za izručenje određeno tek za 10. travnja 2018., baš na godišnjicu privremene uprave. U Zagrebu bi već do tog datuma trebalo biti poznato hoće li i kakva nagodba za Agrokor biti postignuta. Vrijeme u Zagrebu i Londonu u tih pet mjeseci sasvim sigurno neće teći istim tempom.