Slučaj Agrokor postaje nerazmrsivo klupko politike, prava i biznisa

Ivica Todorić, nakon što je u Londonu pušten na privremenu slobodu, nastavit će inzistirati na spoju politike i pravosuđa. Premijer Plenković i suradnici pokušavaju uvjeriti javnost da je riječ o biznisu i pravosuđu. A oporba inzistira da je riječ o vezi politike i biznisa. Pa se ti, čitatelju, snađi ako možeš!

Bilo bi najbolje kad bi se i svi akteri, od Todorića, preko članova Plenkovićeve vlade do zadnjeg stakeholdera, držali jasne podjele. Pravosudni je sustav tu da odluči je li bilo kriminala i ako ga je bilo, tko i koliko za to treba biti kaznjen. Politički je sustav tu da putem Vlade intervenira do mjere koja je nužna da ne nastane totalna šteta urušavanjem Agrokora i poslovnih partnera. A unutar političke arene dopušteno je prikupljanje političkih poena. S time da bi odgovorna politika, uz traženje krivaca među političarima, prije svega bila fokusirana na promišljanje kako da se okviri gospodarskog sustava postave tako da se ovakvi lo-movi ubuduće svedu na najmanju mjeru. Gospodarski aspekt cijele priče trebao bi biti fokusiran na sveobuhvatno restrukturiranje koncerna: financijsko, vlasničko, kadrovsko, organizacijsko i tehnološko. Naravno da je u realnom životu nemoguće da se ta tri kruga ne preklapaju. Svima su nam poznati grafički prikazi triju krugova koji većim dijelom nisu spojeni, ali jednim dijelom ipak su zajednički. Nažalost, ta preklapanja, koja na grafovima obično zauzimaju do 20-ak posto površine, u slučaju Agrokor dramatično se preklapanju. Kad je o politici i pravu riječ, onda to preklapanje iznosi, pojednostavnjeno procijenjeno, i više od 50 posto. Sve više slučaj Agrokor postaje nerazmrsivo klupko politike, prava i biznisa. Pri čemu je najvažniji dio cijele priče, poslovni segment, sve više u sjeni nedoljivog spoja politike i prava.

Ivica Todorić i njegovi odvjetnici cijelu strategiju i grade na spoju politike i pravosuđa. Jer politika je, prema njihovu mišljenju, oduzela Todoriću vlasništvo nad Agrokorom i započela montirani politički proces. Vlada premijera Plenkovića pokušava stvari svesti na spoj biznisa i prava. Izvanredni povjerenik i vjerovnici trebaju odrediti budućnost poslovnog sustava od 60.000 zaposlenih i s prometom od 50-ak milijardi kuna. A sudstvo treba presuditi o mogućim kaznenim odgovornostima aktera. Oporba pak inzistira na trećoj kombinaciji (biznis i politika). Hajdemo onda pokušati smjestiti najnovije događaje oko Agrokor. Vjerojatno je čak i Ivici Todoriću jasno da prezaduženi Agrokor neće vlasnički zadržati niti vratiti. Najave političkog aktiviranja ipak su teško zamislive bez povratka u Hrvatsku. Kako je svakom čovjeku sloboda (uz zdravlje) ipak prioritet, sve što poduzima Todorić ipak treba u prvom redu smjestiti u kućicu pravosuđa. Rad saborskog povjerenstva ponajprije je politička stvar. Kako za vladajuće, tako i oporbu. Pri čemu treba primijetiti da, kako se moglo i očekivati, oporbeni zastupnici nisu zagrijali stolice i pripremili se za ispitivanje svjedoka. Obnova trgovanja dionicama Agrokorovih perjanica na burzi prije svega je stvar biznisa. Za poslovnu zajednicu, a onda i za buduće prihode državnog pro-računa, ipak je najvažnije kakva će biti kvaliteta re-strukturiranja Agrokor. I na to treba fokusirati pozornost. Političari su (osim uoči izbora) nesvjesni faktora vremena, koji za mnoge biznise znači život ili propast. Sudstvo ionako ima svoj spori ritam. Sa, u Hrvatskoj, očekivano razočaravajućim krajem.