Hodaniću Ustavni sud potvrdio da ima pravo, ali još ne može graditi

Božo Hodanić htio je graditi kuću u vrijeme kada je vrijedio Prostorni plan Općine Vrbinik, no njegov je zahtjev za dozvolu riješen tek nakon godinu dana, kada je novi Urbanistički plan već donesen i prema kojem nije imao pravo graditi kuću na traženoj čestici.

Razlog odbijanja bio je Urbanistički plan uređenja naselja Vrbinik koji je stupio na snagu nakon Hodanićeva zahtjeva, 28. kolovoza 2009., čime je Prostorni plan stavljen izvan snage. Prema tom novom Urbanističkom planu, Hodanićeva je čestica zemlje u zelenom pojasu pa je na njoj moguće sada urediti ili izgraditi samo kolne i pješačke putove, odmoristi, biciklističke staze, igrališta te se mogu zadržati i rekonstruirati postojeće stambene i gospodarske građevine u svojoj izvornoj funkciji. Kako je Hodanić tek trebao graditi kuću, a ne je renovirati, u Općini su smatrali da je ‘prošo voz’ i da ne može praviti kuću. To što su čekali godinu dana da mu odgovore, čini se, nije važno.

Hodanić se žalio Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva tvrdeći da je zahtjev podnio u vrijeme kad je vrijedio stari plan, no i oni su ga odbili pa se žalio Visokom upravnom sudu (VUS). Ovaj je put Hodanić imao više sreće jer je VUS uvažio njegovu tužbu. VUS je zaključio da je mjerodavno tijelo u Vrbiniku ‘bilo dužno osnovanost zahtjeva podnositelja ocijeniti primjenom odredaba prostornog plana koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva’. U obrazloženju presude VUS-a piše kako je ‘opće pravilo da se u upravnom postupku upravna stvar rješava neposrednom primjenom zakona, drugog propisa ili općeg akta koji je vrijedio u vrijeme pokretanja upravnog postupka ako zakonom, drugim propisom ili općim aktom nije drukčije određeno’. Ovo potonje posebno je važno jer je Hodanićeva tužba mogla pasti samo ako je nekim propisom to drukčije određeno. No VUS nije našao taj propis, ali ni žalitelji iz Ministarstva, što se vidi iz presude Vrhovnog suda kojem se žalilo Ministarstvo na presudu VUS-a.

Sada je Vrhovni sud oduzeo pravo Hodaniću da gradi smatrajući da primjena novog plana nije u suprotnosti s ustavnim načelom prema kojem propisi ne mogu imati povratno djelovanje. ‘Novi propis ne može se primjenjivati na pravne odnose koji su nastali prije njegova stupanja na snagu, a samim podnošenjem zahtjeva za izdavanje rješenja o uvjetima građenja tužitelj nije stekao pravo niti je nastala obveza upravnog tijela izdati mu takvo rješenje. Nije riječ o stečenom pravu koje se ne bi moglo dovoditi u pitanje novim podzakonskim propisom ni o obveznom odnosu kod kojeg se prava i obveze stranaka prosuđuju prema materijalnopravnim propisima koji su bili u primjeni u vrijeme nastanka takvog odnosa’, obrazložio je Vrhovni sud. No zaboravio je da taj plan kao podzakonski akt nije iznad Zakona o prostornom uređenju u kojem piše (čl. 122.) da se ‘akt za provedbu prostornog plana izdaje u skladu s prostornim planom koji vrijedi na dan podnošenja zahtjeva za njegovo izdavanje te da se akti rješavaju u skladu sa Zakonom i propisima (čl. 188.) koji su vrijedili na dan podnošenja zahtjeva. Time je Ustavni sud ukinuo presudu Vrhovnog suda i vratio mu na ponovno odlučivanje, a Hodanić je opet stekao prednost. Bit će zanimljivo vidjeti kakva će presuda biti donesena, no meni se, iako sam laik, čini da je stvar ovdje potpuno jasna.

U presudi Ustavnog suda u kojoj se daje za pravo Boži Hodaniću da su pogrešno primijenjeni propisi vidljivo je da postoji cijela povijest odnosa između Ustavnog suda i Vrhovnog suda. Naime, u obrazloženju presude Ustavni sud podsjeća da je i prije bilo dilema koji propis primijeniti na određenom slučaju, pa su se Ustavni sud i Vrhovni sud često nalazili s druge strane barikade. Jednostavno, Vrhovni sud zauzeo je općenito jedno pravno mišljenje i ne odustaje od njega, a Ustavni sud drugo. Možda je vrijeme da sjednu za zajednički stol.