Home / Financije / ZBOG GRAĐEVINARA PATE I ENERGETSKA OBNOVA I ZAGREBAČKA STANOGRADNJA

ZBOG GRAĐEVINARA PATE I ENERGETSKA OBNOVA I ZAGREBAČKA STANOGRADNJA

Ove godine problemi su se rješavali ‘u hodu’ – hoteli su otvarani i nedovršeni, a propusti su se uklanjali naknadno. No pravo kašnjenje očekuje se dogodine. Problem se može riješiti uvozom stranih radnika i angažmanom stranih tvrtki, a već se govori i o mogućnosti udvostručenja građevinske satnice.

Turistički i građevinski sektor uvelike su međusobno ovisni jedan o drugome, a boluju od iste kronične bolesti. Da nije turizma, građevinski sektor, koji je u posljednjih deset godina krahirao, ne bi više imao nikakvog posla u Hrvatskoj. Procjenjuje se da će ovogodišnji prihod građevinskog sektora iznositi između 12 i 13 milijardi eura, od čega će sedam do osam milijardi biti realizirano od turizma, znači oko dvije trećine ukupnih investicija. Na Jadranu pak oko 90 posto građevinskih projekata otpada na turizam, sektor u kojem se iz godine u godinu povećava potražnja za novim investicijama. Investicijama koje nema tko realizirati.

Turizam se još nekako pokriva kvantitetom, ali nam se zato nedostatak kvalitetne radne snage vraća kao bumerang nakon godinu, dvije dana. Zbog slabije kvalitete usluge gosti nam se više ne vraćaju. Građevina se istovremeno bori i s brojem i kvalitetom radne snage. Prema trenutačnim informacijama za iduću godinu postoji povećana želja investitora za 15 posto većim ulaganjima u turizam. Očekujemo investicije u vrijednosti 930 milijuna eura i to bez zdravstvenog turizma, za koji je predviđeno dodatnih 350 milijuna eura i dvije tisuće novih radnih mjesta. Ako promatramo razdoblje od 2016. do 2018. godine, imamo porast investicija od čak 40 posto – izjavio je za Lider Gari Cappelli, ministar turizma. Spomenuti problem ove godine nije znatnije reflektirao na kašnjenje gradnje objekata, ali su se zbog pritiska vlasnika hotela objekti često otvarali pošto-poto prije sezone, a ‘finiji’ radovi dovršavani su u hodu. Nisu bili isključeni ni građevinski propusti, koje je naknadno trebalo ‘peglati’. Naime, najgore što se hotelijerima, koji mjesecima unaprijed prodaju svoje kapacitete, može dogoditi je da otkazuju gostima buking radi kašnjenja radova. Stoga se zna dogoditi da hotel uđe u sezonu s nula posto prodanih kapaciteta unaprijed pa se po promotivnim cijenama sezone puni na licu mjesta.

Stručnjaci iz oba sektora kao najbrže rješenje za ‘krpanje’ nedostatka radnika vide drukčiju preraspodjelu u politici uvoznih kvota stranih radnika. Ranije su kvote za građevinske radnike iznosile dvije tisuće, danas su porasle na četiri, ali njihovu preraspodjelu vodi politika koju nitko ne kontrolira. Osim toga, postupak uvoza radnika traje dva mjeseca, a građevinci imaju manje od godinu dana da sagrade hotel. Prosječna gradnja objekta traje sedam do osam mjeseci. Cappelli smatra da bi mnogo produktivnije rješenje bilo da se na poslovima u Hrvatskoj angažiraju strane tvrtke specijalizirane za određene vrste poslova poput varilaca, mehaničara, kamenoklesara i sl. Stranci bi na taj način sezonski mjesec dana odrađivali u Hrvatskoj, umjesto da, primjerice, tvrtka uvozi 50 radnika za sve vrste poslova.

Kao posljedica problema nedostatka radne snage Cappelli ističe i mogućnost rasta cijena investicija, a još veći problem vidi u tome što se građevinske tvrtke ne mogu držati ugovorenih obveza, probijaju rokove i zbog toga plaćaju penale, pa ne žele ni ulaziti u projekte. Glavni direktor Tehnike Zlatko Sirovec očekuje da će se nastaviti rast cijena investicija. Navodi da je cijena rada keramičara u nekoliko godina udvostručena – s deset eura po satu na 20, i još će rasti. Osim toga, investicije su vezane uz rokove, pa se operativa angažira višekombinacijama i praznicima, što dodatno poskušava izvedbu. Za razliku od građevinarstva i investitora, u Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) razmišljaju drukčije: – Neke su se građevinske tvrtke proteklih godina specijalizirale za gradnju turističkih kapaciteta pa zbog daljnje poslovne suradnje vjerojatno neće znatno dizati cijene. Iako će kod nekih projekata biti i toga, kod većine ipak ne. Također, zbog postojanja strane konkurencije mnoge građevinske tvrtke neće se odlučiti za podizanje cijena usluga, a i neki od projekata imaju točno definiranu financijsku konstrukciju pa će i to biti ograničavajući faktor ‘napuhavanja’ – kažu u HGK.

Radnik iz Križevaca gradi turističke objekte gotovo svih velikih investitora (gradio je hotele Jadranke na Malom Lošinju, gradi Maistrin projekt hotel Park u Rovinju, Valamarove hotele u Rapcu, hotel Park grupacije Arenaturist…), u dvije godine sagradio je sedam hotela. Vlasnik Radnika Mirko Habijanec ističe da građevinskom sektoru trenutačno nedostaje oko pet tisuća radnika u Hrvatskoj, svih građevinskih struka. – Manjak obrtnika teško je procijeniti, ali njihov deficit još je i veći. Ova se godina nekako ‘na knap’ izvukla, ali 20 do 30 posto projekata koje su investitori željeli napraviti za iduću sezonu je upitno. Investitori koji tek sad šalju svoje ponude nemaju šanse, sve su tvrtke zauzete. I mi smo morali odbiti nekoliko ponuda. Najveći problemi tek će se osjetiti – ističe Habijanec.

Projekt u Rovinju težak je 539 milijuna kuna. Maistra je završetak investicije ambiciozno planirala za sezonu 2018., no to uvelike ovisi i o kooperantima pa se već sada kalkulira s otvorenjem u prosincu. Sirovec je još pesimističniji, smatra da hrvatski građevinari u ovom trenutku mogu pokriti tek pola investicija u turizmu, uvrštavajući 60 posto. On navodi primjer jedne investicije na Hvaru za koju bi Tehnika trebala angažirati 80 posto svoje operative i još bi trebale biti angažirane dvije tvrtke srednje veličine kako bi se ta investicija realizirala. Sirovec vjeruje da se otvara prostor za strane tvrtke i napominje da su neke slovenske tvrtke već dobile posao na gradnji turističkih destinacija. – Hrvatsku neće sagraditi hrvatski građevinski radnici i inženjeri baš kao što Njemačku nisu sagradili Nijemci. Ja sam cijelo vrijeme za beskvoćni režim uvoza radnika – kaže Sirovec.

Još nije sto posto sigurno da će gradnja hotela Park u Rovinju kasniti, ovisit će mnogo toga o kooperantima, ali već sada je izglednije da će taj projekt, koji Maistra najavljuje kao najluksuzniji u Hrvatskoj, kasniti. Potvrđuju i u HGK da je sudjelovanje hrvatskih građevinskih tvrtki u svim turističkim investicijama nemoguća misija. Podsjećaju da su u idućem razdoblju ukupne predviđene građevinske investicije u Hrvatskoj u vrijednosti između 150 i 160 milijardi kuna, odnosno više od 20 milijardi eura, što je ogroman zalogaj i za mnogo veće države s većom građevinskom operativom od naše. Kako nam potvrđuju i domaći građevinari, nisu problem samo investicije u turizmu, nego cjelokupne investicije, pa nam kao primjer navode i to da danas nedostaje tvrtki koje bi izvele energetsku obnovu stambenih zgrada, pa bi i te investicije uskoro mogle kaskati.

Osim toga, zbog nagle velike potražnje za stanovima, doduše samo u Zagrebu, građevinske tvrtke preuzete su tim investicijama i ne mogu pokriti ostale. No u HGK ne očekuju da bi investicije mogle biti prolongirane u velikoj mjeri jer će se mnoge od njih morati provesti s obzirom na to da su vezane uz stroge rokove u kojima se moraju potrošiti financijska sredstva, prije svega ona osigurana iz fondova EU.

U Njemačkoj je pak proizvodni radnik dvostruko više plaćen od državnog činovnika. – U tijeku su kolektivni pregovori s granskim sindikatima o tome da se osnovne plaće u sektoru podignu za čak 100 posto i na taj način podignu barem do pola iznosa koji radnici dobivaju za iste poslove u Njemačkoj. No naš problem je i problem produktivnosti kao rezultat katastrofalnog obrazovnog sustava, koji je potpuno zanemario i degradirao proizvodna zanimanja. Mi građevinci napraviti ćemo program za mjeseč dana, pomoći ćemo u njegovu financiranju i napisat ćemo ako treba udžbenike – kaže Habijanec, ističući da, primjerice, u Hrvatskoj uopće ne postoji škola za građevinskog poslovljiva.

Kao opasnost vidi preselejenje poslovanja građevinskih tvrtki izvan Hrvatske, s time da neke već ozbiljno razmišljaju o preselejenju u Sloveniju, gdje ne postoje uvozne kvote. Slovenske tvrtke naime, najprije provjere ima li na njihovom zavodu za zapošljavanje dostupnih radnika, a u slučaju da ih nema, imaju pravo na neograničen uvoz prema vlastitim potrebama. Uspoređe radi, Radnik dosad putem HZZ-a nije nikoga uspio zaposliti. – U Križevcima je lani održan program za stručno osposobljavanje, prekvalifikaciju radnika. Od 100 prijavljenih 16 osoba je došlo na praksu, a četiri ih danas kod nas rade. Potrošio sam godinu dana i skoro milijun kuna na to da danas imam četiri zaposlene radnika. Stoga neka nam HZZ samo dostavi popis ljudi, mi ćemo ih sami osposobiti – zaključuje Habijanec.

Dodatnu opasnost vidi i u tome što će Austrija od 1. siječnja otvoriti svoja vrata hrvatskim radnicima. Njegov prijedlog je da se promijeni kvotna politika, na način da hrvatske tvrtke direktno potpisuju ugovore sa stranima te da imaju pravo uvesti 20-ak posto stranih radnika druge tvrtke od ukupnog broja stalno zaposlenih radnika u vlastitim tvrtkama.

U HGK se slažu da su potrebe građevinskih tvrtki veće od kvota propisanih odlukama Vlade. Smatraju da hrvatske građevinske tvrtke imaju dovoljno znanja i iskustva, tehnologiju i opremu za izvođenje najzahtjevnijih građevina. – One bi, kao neko buduće rješenje, bile nositelji projekata koje bi vodili njihovi zaposlenici, pri čemu bi za izvođenje radova pretežno angažirale stranu radnu snagu, naročito kod manje složenih projekata. Također, zajedničkim naporima i međusobnom suradnjom, kao i nadopunjavanjem tvrtki, moguće je sinergijski povećati kapacitet građiteljstva, za što je potrebna snažna podrška države – kažu u HGK.

S obzirom na oskudnost domaćih građevinskih operativa na pri mah bi se moglo zaključiti da je sada idealna prilika za osnivanje vlastite građevinske tvrtke. No takav trend nije primijećen i kako kaže vlasnik Kamgrada Dragutin Kamenski, to se neće ni dogoditi jer ni velike dokazane tvrtke ne mogu naći radnu snagu, a kamoli nove koje bi se tek trebale dokazivati. Promovirajući Hrvatsku kao zemlju idealnu za ulaganja, radili smo račun bez krčmara. Sada nam na naplatu dolazi inertnost države, koja se nije na vrijeme (prije deset godina) primila reforme obrazovanja, a kamoli pobrinula da radnici u Hrvatskoj dostojno žive od svog rada. Migracije su počele i nitko ih više ne može zaustaviti.