Vrativši Hong Kong pod kinesku suverenost, britanska uprava zaštitila je na 50 godina i hongkonško pravosuđe, građeno na anglosaksonskoj pravnoj tradiciji. U Kini je najvažnije tko vlada. U Hong Kongu je najvažnije – tko sudi. Zato sam za hongkonški model u Hrvatskoj. Pa makar i uz vanjsku pomoć. Pa makar manje vladali vatelja aktualnog modela da su premijer Andrej Plenković i Vladin povjerenik u Agrokoru Ante Ramljak predali Agrokor ‘strvinarskim američkim fondovima’. Jedan od ključnih prigovora jest da su ti ‘strvinarski fondovi’ ugovorom osigurali svoj novac od hrvatskih upravljačkih i političkih ekshibicija, zaštitili svoje pravo odlučivanja o tome tko će biti na čelu restrukturiranja Agrokora i zaštitili se od našeg pravosuđa odredbama da se sporovi rješavaju pred britanskim sudovima. Pa su tako, kažu osporavatelji, Plenković i Ramljak prodali suverenost.
Ali ne čujem nigdje da kritičari tih ‘strvinarskih fondova’ postavljaju pitanje: a tko je strvina? I tko je stvorio tu našu strvinu zbog koje smo ih morali zvati ne bismo li je uspjeli održati na životu? Stvorili su je naši suvereni upravljači i naše pravosuđe. I postoji li itko razuman i racionalan tko bi bez osigurača dao svoj novac našim suverenim upravljačima, a kad mu ga ‘maznemo’ i ‘profučamo’, pristao rješavati spor pred našim sudovima koji su pak produžena ruka tih naših suverena? Ima još jedan detalj koji razotkriva profil naših suverenih politekonomskih upravljača: strašno im je da ova ili neka sljedeća vlada ne mogu tek tako smijeniti Antu Ramljaka, Vladina povjerenika za Agrokor, i postaviti recimo nekoga svog Matu. Jer im je Mate bolji i više njihov, rekli bi – više suveren. No uopće im nije strašno što je Hrvatska potpisala da će sporove rješavati pred stranim sudovima. To čak i ne primjećuju. A to zapravo pokazuje u kakvu je bankrotu hrvatsko pravosuđe. Ali pokazuje i koliko su hrvatski suvereni politekonomski upravljači fokusirani na vlast i samo na vlast, koja onda određuje sve. Pa i to kako se sudi.
