Home / Tvrtke i tržišta / Stroj može biti bolji vozac od Covjeka

Stroj može biti bolji vozac od Covjeka

Na svjetskim prometnicama 2030., dakle za 12 godina, samoupravljiva vozila, prema optimističnim prognozama, imat će 15 posto udjela. I to više nije tako nerealno, smatra Sacha Vražić, direktor Istraživanja i razvoja naprednih sustava autonomne vožnje u tvrtki Rimac Automobili koju je pokrenuo Mate Rimac. Gotovo sve svjetske automobilske kompanije i brojni drugi startupovi, pa tako i Rimac Automobili, upravo ulažu napore i velik novac i vrijeme za postizanje tog cilja. No uvođenje takve tehnologije zahtijeva vrijeme, ne samo za razvoj tehničkih rješenja nego i za razvoj poslovnog modela. Najisplativiji je model onaj koji predviđa dijeljenje samoupravljujih automobila, dijeljenje vožnje i autonomno udruživanje. Da bi takva vožnja bila svima isplativa, usluga bi trebala stajati oko 0,30 eura po kilometru. Mnogo manje od današnjih najjeftinijih taksi-prijevoznika. – Predviđamo da će se na tržištu do 2020. i 2022. pojaviti visokoautomatizirani električni automobili s mnogim autonomnim funkcijama u ograničenim uvjetima. To je razdoblje u kojem smo si i mi u Rimcu zadali cilj da razvijemo jednaku razinu tehnologije koja je u stanju to postići – rekao je Vražić.

Kad se ciljevi postave u lokalne gabrite, teško je zamisliti da će 2040. našim cestama voziti samoupravljiva vozila. To više što se čini da smo mi u Hrvatskoj još zapeli na ideologiji i tehnologiji iz 1941. No u Rimcu su optimistični.

Iako to nije previše vidljivo, hrvatska cestovna mreža također je spremna na samoupravljiva vozila, a u tvrtki Rimac Automobili nadaju se da će i s vlašću moći surađivati na konceptu nove mobilnosti u pametnim gradovima. – Da, mi takav scenarij možemo zamisliti. Komercijalna djelomično autonomna vozila doći će uskoro i na ovo tržište, a mi ćemo ubrzo na hrvatskim cestama testirati svoja prva pokusna samoupravljiva vozila – naglasio je Vražić i dodao da se inteligentni transportni sustavi (ITS) itekako razvijaju u Hrvatskoj iako nisu previše vidljivi. Upravo stoga u Rimcu se nadaju dobroj suradnji s državnim i lokalnim vlastima kako bi se testne vožnje za početak mogle provoditi, ali i kako bi zajedničkim snagama potaknuli dijalog o uvođenju koncepta pametnih gradova u kojemu će vozila, što je osnovna premisa, moći komunicirati jedna s drugima i s infrastrukturom. Vražić je svjestan da će za to trebati mnogo vremena, ali optimističan je. Naglašava i to da se ta tehnologija može razvijati bez promjena i utjecaja na infrastrukturu, a pohvalio je i našu cestovnu mrežu koja je, prema njemu, podjednaka onoj u EU i, dakle, spremna na samoupravljiva vozila.

– Pitanje mobilnosti na razini cijelog svijeta, ne samo Hrvatske, uskoro će se itekako izmijeniti i mi u taj novi koncept koji ne uključuje vlasništvo nad vozilom, nego njegovo dijeljenje, potpuno vjerujemo – ističe Vražić i dodaje da doista smatra da stroj može biti bolji vozač od čovjeka i da će se do 2040. broj nesreća na svjetskim prometnicama, pa tako i hrvatskim, zbog te tehnologije smanjiti za 90 posto, što je jedna od premisa razvoja takvih vozila.

Kako svoj optimizam provode u djelo, najbolje dokazuju činjenice. Naime, Rimac Automobili već su počeli razvijati dvije tehnologije: onu za vozila koja trebaju asistenciju u vožnji, odnosno vozača da upravlja komandom, a koji se ipak u nekim uvjetima može prepustiti kontroli vozila i testne vožnje na stazama u sljedećih nekoliko godina, i potpuno samoupravlja vozila, što je u planu za pravu primjenu u deset godina. – Vjerujemo i u jednu i u drugu tehnologiju. Prva predviđa da se vozač, kad i ako hoće, isključi iz vožnje i odmori te prepusti vožnju samoupravljujivim modulima, a druga je da kontrolu potpuno preuzme vozilo – napominje Vražić. Prema njegovim riječima, istraživanje i razvoj u Rimac Automobilima usmjereni su prema percepciji, nadgledanju vozača, lokalizaciji i mapiranju te planiranju putanje gibanja. Percepcija se sastoji u razumijevanju okoline vozila, koji je objekt prisutan i gdje, poput ostalih vozila, pješaka, životinja itd. Razvija se i sposobnost procjene i predviđanja opasnosti.

Praćenje vozača sastoji se u beskontaktnom praćenju pozornosti vozača i nadziranju njegovih fizioloških parametara kako bi se procijenila njegova pospanost i drugi medicinski problemi. Lokalizacija i mapiranje sastojke se u pronalaženju gdje je vozilo u odnosu na okružje. Napokon, planiranje putanje gibanja sastoji se u predviđanju putanje vozila u svim situacijama, uključujući manevar u slučaju nužde. Ta četiri područja projektirana su da mogu neometano raditi zajedno za gradnju autonomne funkcije vožnje. Kako bi sve to ipak funkcioniralo onako kako smo mi zamislili, radimo s umjetnom inteligencijom i dubokim učenjem, koji su vrlo važni za naš istraživački rad. Ali strojno učenje tek će otključati neke od glavnih problema s kojima se susrećemo, to nam je zasad glavni izazov – otkrio nam je Vražić.

U cijelome tom procesu svaka je stavka važna. Radar može osigurati informacije o udaljenosti i brzini objekata oko vozila, ali ne može prepoznati objekt, što je pak uloga kamere. Ona mora i javiti senzorima je li riječ o pješaku, motociklu, autobusu, kamionu ili drugom automobilu. Mora prepoznati i prometne znakove, a senzori se njima moraju znati prilagoditi, sve to s pomoću umjetne inteligencije.

Zasad nema savršenih senzora. Oni mogu napraviti pogreške, kao i umjetna inteligencija, ali radimo na tome, ne samo mi nego i svi drugi igrači na svjetskoj pozornici novog koncepta mobilnosti. Neki smatraju da će biti potrebno dvjesto godina testiranja da bi se samoupravljujivim vozilima dopustila jednaka razina pouzdanosti kao zrakoplovima, ali to je apsurdno. Danas simulatori mogu drastično smanjiti to vrijeme, a osim toga ni nema propisa o testiranju autonomnih vozila – naglašava Vražić.

Tim za razvoj samoupravljujivih vozila u Rimac Automobilima povećava se s intenziviranjem planova. Upravo zapošljavaju 12 novih istraživača, inženjera, tehničara i ljudi za testiranje. Prema Vražićevim riječima, u Hrvatskoj postoje stručnjaci, posebno u strojnom učenju, robotici i računalnoj viziji, koji taj posao mogu raditi, ali teško ih je pronaći. Međutim, vjeruju u taj koncept i u mlade snage koje će im doći. Mi im jedino možemo poželjeti sreću…