Hrvatska u EU nije definirala svoju postulaznu strategiju, već je cijelo vrijeme djelovala ‘ad hoc’ i gasila požare. Posljednjih 16 mjeseci europske vlade daju dovoljno vremena i prostora hrvatskom premijeru i Vladi da postignu konkretnе rezultate koji su u našemu nacionalnom interesu.
Sve strateške inicijative koje su sastavni dio Radnog programa EK, poput Zajedničkog digitalnog tržišta, Energetske unije ili Akcijskog plana za cirkularnu ekonomiju, u sebi sadržavaju konkretnе projekte i ciljeve koje trebaju ostvariti za građane Europe. Hrvatski diplomatsko-politički timovi trebali bi svakodnevno biti potpuno posvećeni ostvarivanju strateških ciljeva, kao što su brza izgradnja Pelješkog mosta i plutajućeg LNG terminala na Krku. Nadalje, ne bi se više trebalo čekati s napucima za jačanje digitalizacije i prelazak na 5G mrežu jer gospodarski razvoj društva danas snažno ovisi o stupnju digitalizacije.
Bilo bi dobro da svaki ministar koji dolazi u Bruxelles na sjednicu Vijeća EU održi govor ili iznese projekt iz svoga resora na jednom od mnogobrojnih instituta, ‘think tankova’ ili zaklada. Nažalost, takvog načina predstavljanja hrvatskih gospodarskih i političkih projekata gotovo da i nema. Također, nije dovoljno pročitati samo ‘talking points’ za sastanak pa da se posjet Bruxellesu smatra uspješnim. Pravi angažman počinje već prije sastanka, kao i poslije, u neformalnim dogovorima i konzultacijama. O konkretnim hrvatskim pozicijama trebalo bi se povremeno pisati u Politicou i drugim ‘opinion makerima’ koji prenose informacije o tome što se događa iza zatvorenih vrata te tko stoji iza koje inicijative. Praksa je u svim državama članicama da stalna predstavnstva u Bruxellesu dogovaraju različite PR i ‘visibility’ događaje za svoje visoke goste. Neke vlade koriste se i specijaliziranim tvrtkama koje se posebno angažiraju vezano uz strateške projekte, kao što je nedavni natječaj u vezi s preseljenjem Europske agencije za lijekove iz Londona.