Kako zadržati radnike ako se na sve plaća porez?

Hrvatsko porezno zakonodavstvo zahtijeva od poduzetnika da precizno odvoji rashode poslovanja koji su izravno povezani s prihodima od rashoda koji se ne mogu izravno povezati s ostvarivanjem prihoda. Potonjima pridaje veliku pozornost ako su učinjeni radi omogućavanja neke ekonomske koristi radniku ili njegovoj obitelji. Koje usluge poslodavac obavlja ili na drugi način omogućava radniku? Tipičan primjer je prehrana radnika tijekom rada, bilo u restoranima zatvorenog tipa bilo plaćanjem prehrane u ugostiteljskim objektima. Ako radnik ne snosi punu cijenu prehrane razlika između tržišne cijene i one koju snosi radnik, u poreznom se smislu smatra plaćom. Poslodavac je dužan obračunati i platiti doprinose iz plaće i na nju, porez na dohodak i prirez jednako kao da je radniku povećao plaću u novcu, a radnik iz svoje plaće platio punu cijenu obroka. To vrijedi samo ako radnik konzumira obrok u uobičajenome mjestu rada. Ako ga poslodavac upućuje na službeni put ili na terenski rad, tada je prehrana porezno priznati rashod poslodavcu. Uz priznavanje punog računa za prehranu, poslodavac još može radniku neoporezivo isplatiti umanjenu dnevnicu za službeni put ili rad na terenu.

Teambuilding kao oblik druženja radnika na teret troškova poslodavca organizira se radi razonode zaposlenika, jačanja zajedništva i poticanja osjećaja pripadnosti kompaniji. U razvijenim ekonomijama riječ je o uobičajenom poslovnom trošku. U hrvatskom poreznom sustavu to je porezno dopustiv trošak samo u dijelu koji se odnosi na izdatke za obrazovanje i izobrazbu radnika, a ako se obrazovanje obavlja izvan mjesta rada i prebivališta radnika, tada su porezno dopustivi i izdaci povezani sa službenim putovanjem.

Porezno su dvojbeni i rashodi povezani s rekreacijom radnika. Plaćanje sistematskih i preventivnih liječničkih pregleda za radnike, uz uvjet da su pod jednakim uvjetima omogućeni svim radnicima, nije oporezivo porezom na dohodak i porezno je dopustiv rashod poslodavca. U toj su skupini i izdaci u obliku donacija za liječenje, kupnju lijekova i nabavu ortopedskih pomagala koji su, pod propisanim uvjetima, neoporezivi. No plaćanje teretane, dvorane za vježbu ili možda trenera i druge stručne osobe pod čijim se vodstvom radnici rekreiraju, u poreznom se smislu smatra plaćom radnika i, naravno, oporezuje.

U nekim državama skrb poslodavca za što kvalitetniji spoj obiteljskih i radnih obveza ide tako daleko da poslodavci u sastavu kompanije organiziraju vrtić i jaslice za djecu radnika. Iskustva su pokazala da te mjere pozitivno utječu na radnu motivaciju i produktivnost. Ako bi hrvatski poslodavac organizirao takav oblik skrbi za djecu svojih radnika, morao bi od radnika naplatiti punu ekonomsku cijenu skrbi o djete. Ako bi radnik plaćao cijenu nižu od tržišne, razlika bi se u poreznom smislu smatrala plaćom. U nekim državama radnici mogu po vrlo pristupačnoj cijeni u restoranu poslodavca kupiti obrok za cijelu obitelj. Organiziraju se koncerti, škole sporta i IT tečajevi za radnike i članove njihovih obitelji, uz minimalnu naknadu ili bez naknade. Ljetovanje radnika i njihove obitelji po cijenama znano nižim od tržišnih još se u ne tako davnoj prošlosti i u našem sustavu smatralo uobičajenim rashodom poslovanja. Prema danas važnoj poreznog regulativi, takve pogodnosti radniku i njegovoj obitelji oporezuju se kao plaća. No ako se ta pogodnost omogućiti poslovnom partneru, to nije oporezivi dohodak nego reprezentacija.

Upotreba službenih automobila, plovila i zrakoplova u privatne svrhe također se oporezuje kao plaća. Kod automobila poslodavac može birati način određivanja tržišne vrijednosti usluge pružene radniku, bilo u visini paušalnog mjesečnog iznosa bilo prema stvarno prijeđenim relacijama. Porezna privlačnost utvrđivanja plaće u naravi prema osnovi korištenja službenim automobilom u privatne svrhe je u tome da su tada svi rashodi povezani s upotrebom automobila u ukupnoj svoti porezno priznati pri plaćanju poreza na dobit. Priznaje se čak i gorivo potrošeno na relacijama za privatni prijevoz. Taj primjer zorno ilustrira nedosljednost naše porezne regulative: gorivo potrošeno za privatni prijevoz službenim automobilom porezno je dopustiv rashod, a prehrana tijekom rada radnika u poreznom se smislu smatra plaćom. Porezna reforma provedena 2017. bila je usmjerena na oblikovanje poreznih poticaja poduzetništvu. No već je i prije isteka prve godine njezine primjene vidljivo da se fiskalni fokus mora proširiti na poticajnije uređivanje poduzetničkih izdataka za radnike. U prilog tome idu gotovo dramatični podaci o nedostatku radne snage u Hrvatskoj.