Naš poslovni prioritet jest i ostat će briga za potrošače u Slavoniji. Imamo 177 trgovina između Iloka i Nove Gradiške. Zasad želimo i dalje popunjavati to područje.
-
Prema količini reklama na televizijama vidi se da je Boso jedna od tvrtki koje su u ovoj godini uhvatile zamah na krilima Agrokorova kraha. Koliko će se to ove godine vidjeti na vašem prihodu? Trudimo se uzeti što veći dio tržišta i ova je godina stvarno izrazito dobra. Početak godine bio je nešto sporiji, ali od kraja travnja imamo velik rast. Planiramo do kraja godine porasti osam do devet posto. Konzum nam nije veliki konkurent, jer s njim izravno konkuriramo samo na pet posto lokacija naših trgovina, a koliko je neizravno utjecao na naš rast, ne mogu procijeniti. U svakom slučaju, ne radujemo se tuđim problemima, nije nam cilj rasti na tuđoj nevolji već na vlastitoj kvaliteti i konkurentnosti.
-
Što ste naučili na primjeru Konzuma? Da se trebamo držati svojeg recepta. Polako i isplativo. Isplati se učiti na tuđim pogreškama, ali i na svojima.
-
Je li vam ovogodišnji rast povećao ambicije širenja po Hrvatskoj ili preko granica? Imamo 177 trgovina između Iloka i Nove Gradiške. Zasad želimo popunjavati to područje. Planiramo se širiti samo prema zapadu, u smjeru Zagreba. Zasad nemamo namjeru širiti se izvan granica Hrvatske.
-
Kako to? Svi u maloprodaji govore o tome da je to djelatnost u kojoj se moraš širiti da bi opstao, a vi se ne date iz Slavonije. Očekivala sam da ćete pričati kako se želite širiti do Istanbula. Hoćete li doći barem do Zagreba? Teško je odavde upravljati drugim tržištem koje ima drugačije navike. Naš je poslovni prioritet i ostat će briga o potrošačima u Slavoniji. Kupili smo šest objekata od Spara, nakon što je preuzeo Billu, a do kraja godine imamo u planu otvoriti još 12 trgovina. Sve na području Baranje i Slavonije. Sve su na dobrim lokacijama i dobro posluju. Što se Zagreba tiče, prva je pretpostavka da u glavnom gradu imamo distributivni centar. Zato smo se odlučili u tom pravcu širiti polako. Nama je centralno distributivno skladište u Vinkovcima. Sada smo srednji lanac, ni mali ni veliki, ali uzimajući u obzir kretanja na tržištu na kojemu vlada trend okupljanja, moglo bi nam se dogoditi da uskoro postanemo mali lanac. Zato planiramo rasti i putem akvizicija bude li prilike. Ali polako…
Od dvadeset trgovina koje ćemo ukupno ove godine otvoriti samo je jedna nova, sve ostale već su poslovale prije nego što smo ih otkupili.
-
Na taj način u svoj sustav uvodite vrlo različite trgovine. Ne težite unificiranju? Povoljnije je kupiti gotov objekt, a s lokacijom kupite i kupovne navike ljudi. Ulaz na tržište povoljniji vam je ako kupite postojeći objekt, nego kada idete graditi novi. Nemamo standardizirane trgovine, ali imamo pravila ustroja i uređenja, na primjer gdje koja roba treba stajati. Opet, postoje i odstupanja. Voće i povrće u pravilu je na ulazu, ali katkad to nije moguće, pa se morate prilagoditi interijeru, stupovima, zidovima i slično. Na uređenje uvijek možete potrošiti mnogo novca, ali sve mora imati mjeru. Važnije nam je potrošačima osigurati povoljnije cijene proizvoda nego uložiti u uređenje i onda taj trošak ugraditi u cijene.
-
Ne plašite li se da ćete doći do neke vrste samokanibalizma, s obzirom na broj trgovina na tako malom području? Koliko je to profitabilno? Profitabilno nam je 97 posto prodajnih mjesta. Imamo možda desetak trgovina za koje volim reći da su ‘strateške’, u smislu da postoji i neki drugi važan razlog osim profitabilnosti. Naprimjer, da se zaštiti dio tržišta od ulaska konkurencije.
-
Koliki su vaši formati? Uglavnom su to mali formati trgovina, i po gradovima i po selima. Sagradili smo sedam velikih objekata od 1500 kvadrata i 15-ak trgovina od 300 do 400 kvadrata, od 2004. do 2009. To je naša niša, površine od 200 do 400 kvadrata, a u većem od 700 kvadrata uglavnom se ne upuštamo.
-
Možete li se s takvim formatima nositi sa šoping-centrima, koji vam se sve više približavaju? U Slavoniji je najniža cijena ulaska na tržište. Zemljišta su najjeftinija, top-lokacije daleko najdostupnije, doslovno u centru Vinkovaca možete jeftino kupiti četiri kuće i na njihovu mjestu sagraditi šoping-centar, što se u Zagrebu ili Dubrovniku ne može. No mi se s velikim centrima ne ‘tučemo’ na tržištu. Naša su niša male trgovine, u kojima ne prodajemo raznu neprehrambenu robu, primjerice bušilice, drugi alat, optiku, već isključivo prehrambene namirnice. Tu ljudi dolaze svaki dan, neki i u papućama, jer je to njihova trgovina iz susjedstva. Kod nas dolaze pet puta, a u neke veće lance jednom u tjednu. To je naša logika.
